Intel Core 2 Duo E4300

Tijekom ljeta prošle godine Intel je prilično uzdrmao tržište puštanjem u prodaju svoje Core 2 Duo linije procesora, te je potpuno zasluženo preuzeo titulu "Fastest Gaming Processor" od AMD-a. Relativno niski radni taktovi, potrošnja i zagrijavanje, novi setovi instrukcija te najvažnija stavka za većinu korisnika, ogroman overclockerski potencijal učinili su ga hitom godine. Nedugo nakon toga, Intel je odlučio napasti i niži segment tržišta izbacivši E4300 model, koji se vrlo malo razlikuje od starije braće, a najveći adut mu je cijena i niža nazivna brzina sabirnice. Tako smo i mi, vođeni sličnom mišlju kao i velik dio korisnika odlučili provjeriti vrijedi li ona; platiš manje, dobiješ više...

I ne izgleda strašno

Intel Core 2 Duo E6300, E6400, E6600 i E6700 su bili prvi predstavljeni procesori bazirani na punoj Conroe jezgri, nakon toga svijet je vidio Quad i Extreme inačice bazirane na Kentsfield jezgri da bi na kraju balade Intel predstavio i Allendale jezgru, bazu našeg današnjeg mučenika.

Kako i vidimo iz priložene tablice, E4300 se razlikuje od starije braće samo po taktu FSB-a od 800 MHz i po nedostatku Virtualization tehnologije. Niži takt sabirnice u ovom je slučaju zapravo prednost budući da omogućava lakše overclockanje procesora, dok druga stavka za većinu korisnika i ne predstavlja problem.

Evo i njega

Procesor smo ubacili na ABIT AW9 MAX matičnu ploču koja je bez problema prihvatila siroče i preuzela ulogu majke i udomitelja. Kako se radi o procesoru s 800 MHz FSB (za razliku od punokrvnog Conroa na 1066 MHz) poželjno je napraviti reset BIOS-a, da ne overclockate procesor odmah na startu kao i mi. :)

CPU-Z

Provjerili smo i što kaže popularan alat za specifikaciju procesora, CPU-Z i uvjerili se da ni on nije bezgrešan. Našem procesoru je krivo prepoznata jezgra, no ostali podaci su točni, uključujući i L2 reviziju.

Super PI

Super PI je program koji ima vrlo jednostavan posao - natjerati procesor na izračun vrijednosti konstante PI, s promjenjivim postavkama. Našem procesoru je trebalo točno 30 sekundi za izračun pri 1M postavkama, a za usporedbu AMD Opteron 146 (naš stari testni procesor) je potrebno overclockati na 3,0 GHz da dosegne brojku od 30s.

Kada smo već kod overclockanja, za ovaj test jedini podatak koji nam je bio bitan je: gdje je plafon? Nismo radili nikakve posebne testove, nismo vrtili 3DMarkove već smo samo željeli provjeriti kako se i koliko ovaj procesor može overclockati. E4300 procesor, gledajući samo specifikacije na papiru, po tom pitanju se nalazi u puno boljoj situaciji u odnosu na E6300 i E6400 procesore. Kombinacija niskog FSB-a od 800MHz i relativno visokog množitelja (x9) u odnosu na stariju braću s 1066MHz FSB-a i niže množitelje (x7 i x8) u praksi znači da ne trebate zvijer od matične ploče i memorije da bi ovom malcu izvadili i posljednju kap performansi iz jezgre.

Overclockanje Core 2 Duo procesora je prilično jednostavan posao no on u velikoj mjeri ovisi o matičnoj ploči, tj. njezinoj sposobnosti da pogura procesor do krajnjih granica. Naš prvi pokušaj overclockanja je neslavno završio, Epoxova ploča zasnovana na P965 čipsetu koju smo koristili nije bila dorasla poslu. Nikakve overclockerske mogućnosti, unatoč činjenici da je čipset dokazan u toj disciplini, dodatno su pogoršane situacijom s memorijom. Iz nekog čudnog razloga proizvođač je odlučio izostaviti podatak u BIOS-u o trenutnoj frekvenciji memorije u odnosu na takt FSB-a pa je korisnik prisiljen ručno izračunavati takt s obzirom na FSB i množitelj memorije. Prilično nezgodno, pogotovo za one koji su novi u tim vodama. Na kraju smo odustali od Epoxa i okrenuli se gore spomenutoj ABIT-ovoj ploči za koju smo provjereno znali koliko može potegnuti.

2.8 GHz bez podizanja napona

Prilikom overclockanja potrebno je obratiti pažnju na par stvari. Najbolje je odmah pronaći krajnji takt FSB-a matične ploče, prilikom čega treba smanjiti množitelja procesora kako njegov radni takt on ne bi utjecao na stabilnost sustava. Pri tome valja voditi računa o memorijskim omjerima (1:1, 4:3, 5:4 itd.) i o NB strap vrijednosti u BIOSU-u, odnosno pokušati ostaviti radni takt memorije što bliže njezinoj nazivnoj brzini (533, 667 ili 800 MHz) kombinirajući te dvije vrijednosti. Iskusniji korisnici, osim maksimalnog takta ploče mogu pronaći i maksimalni takt memorije pa je to vrijednost koja dolazi u obzir. Kada smo to napravili onda vratimo množitelj procesora na najvišu vrijednost i postepeno dižemo takt FSB-a, pazeći na takt memorije i testiramo stabilnost cijelog sustava, pogotovo procesora. Za početak i lagano zagrijavanje, bez dizanja napona, povisili smo radni takt procesora s defaultnih 1,8 GHz na 2,8 GHz, za okruglih 1000MHz. Procesor je bez problema podnio taj napor pa smo se ponadali visokim brojkama, no ne zadugo.

Plafon na 3.3GHz

Kao što se i vidi iz priloženog, 3,3 GHz je zadnja stabilna frekvencija na koju smo uspjeli dotjerati naš procesor. Više jednostavno nije išlo, bez obzira na podizanje napona i ostale kombinacije. Iz informacija prikupljenih s Interneta, ovi procesori idu i do 3,6 GHz pa i više, no naš vrlo rani testni primjerak iz Intela nije bio raspoložen za veći napor. Zadnja frekvencija na kojoj smo uspjeli ući u Windowse je bila nešto malo manja od 3,6 GHz no tu nije bilo ni govora o stabilnosti potrebnoj da se izvrti ijedan test. Idealna kombinacija kod overclockanja je kada se postigne maksimalni stabilni takt procesora kombiniran s maksimalnom frekvencijom memorije na što nižim latencijama. U praksi, imamo memoriju koja npr. pri latencijama 4-4-4-15 ima maksimalan radni takt od 900MHz, te kombinirajući tu brzinu pokušavamo iz procesora izvući maksimum zadržavajući te postavke memorije. Tako na kraju dobijemo visok radni takt procesora koji u kombinaciji s memorijom na viskom taktu i niskim latencijama daje najbolje rezultate. No to je tek vrh ledenog brijega jer performanse ovise o još puno detalja u koje nećemo ulaziti u ovom članku.

Super PI na 3.3GHz

Iako je napon procesora na slici na 1,55 volta testni primjerak je sposoban normalno raditi na 3,3 GHz pri 1,45 volta, dok je veći napon na fotki bio posljedica pokušaja dostizanja većeg radnog takta. Maksimalna temperatura koju je procesor uspio postići na ovom taktu je 42 °C, no ona je dosegnuta u odlično ventiliranom kućištu (3x120 mm ventilatori) i pod Zalmanovim hladnjakom pa je tako procesor imao i više nego dobre uvjete za rad. Kao jednu od većih zamjerki na ostalim testovima navodi se upravo temperatura pri radu na maksimalnom taktu, no ona u našem slučaju nije predstavljala problem. Zanimljivo je da procesor bez problema dosegne 3,0 GHz na tvornički specifiranom naponu, no nakon toga za postizanje većih brzina odmah je potrebno povisiti naopon i iznad 1,4 volta, a sudeći po rezultatima ostalih testova dostupnih na mreži svih mreža to je nekakvo generalno pravilo.

SiSoft Sandra 2007
Whetstone iSSE3 (MFLOPs)
Core 2 Duo E4300 @ 3,3 GHz 19875    Core 2 Duo E4300 @ 1,8 GHz 8976    0 60 00 12 000 18 000 24 000 300 00
Dhrystone ALU (MIPS)
Core 2 Duo E4300 @ 3,3 GHz 29864    Core 2 Duo E4300 @ 1,8 GHz 19598    0 60 00 12 000 18 000 24 000 300 00
Integer x8 iSSE3 (it/s)
Core 2 Duo E4300 @ 3,3 GHz 181255    Core 2 Duo E4300 @ 1,8 GHz 98968    0 40 000 80 000 120 000 160 000 185 000
Floatin Point 4x (it/s)
Core 2 Duo E4300 @ 3,3 GHz 97652    Core 2 Duo E4300 @ 1,8 GHz 54003    0 40 000 80 000 120 000 160 000 185 000

Za usporedni test koristili smo program SiSoft Sandra u ovogodišnjem izdanju koji može pružiti uvid u razliku u performansama između procesora na tvorničkom i maksimalnom taktu. Prilično jednostavni sintetički testovi brzine procesora potvrđuju ono što smo mogli zaključiti i bez testova - E4300 procesor overclockan na 3.3GHz ruši sve pred sobom i razlike naspram referentnog takta su ogromne.

LAME MP3
Brzina kompresije (s, manje je bolje)
Core 2 Duo E4300 @ 3,3 GHz 110    Core 2 Duo E4300 @ 1,8 GHz 208    0 4 0 8 0 1 20 1 60 2 00 21 0

Osim Sandre, napravili smo i testnu audio datoteku u *.wav formatu te smo je kodirali pomoću alata Lame u mp3 format i izmjerili vrijeme potrebno za tu radnju. Overclock od 80-ak posto donosi skoro isto takvu razliku u vremenu potrebnom da se testna datoteka iskodira u mp3 format. 110 naspram 208 sekundi jasno govore - overclockajte me!!!!

Po svemu što smo vidjeli i isprobali E4300 jačim modelima iz Core 2 Duo serije ne konkurira samo s nižom cijenom već i ogromnim potencijalom kad je riječ o overclockanju. Pod time prvenstveno mislimo na bolju startnu poziciju o odnosu na ostale procesore zbog većeg množitelja. Tek model E6600 može konkurirati po tom pitanju jer dijeli isti množitelj (x9) kao i E4300, no njegova cijena je višestruku veća od E4300. Naravno, ne zanima sve korisnike overclockanje (iako je prava šteta držati ovaj procesor na tvorničkom taktu) no čak i bez toga E4300 nudi apsolutno neprikosnovenu tehnologiju u odnosu na konkurenciju (više o tehnologiji iza Core 2 procesora ovdje). Ovaj malac jednostavno ima sve i jedina mana koju mu možemo prišiti je cijena koja je tek nešto manja od prvog bržeg procesora iz Intelove ergele, modela E6300. S druge strane, ništa nije savršeno, zar ne?

Conclusion

After spending some time with cheapest Core 2 Duo we came to conclusion that in regards to other CPUs from the same family modem E4300 offers not only lowest price but also excellent overclocking potential. Because of lower FSB speed and higher multiplier (in comparison to E6300 and E6400) this relatively cheap CPU can become a real monster even without using expensive high-end motherboard. Even if we take overclocking performanse out of the equation, Core 2 Duo E4300 offers great speed even on factory settings. This little guy has it all, be it out of the box price/performanse ratio or excellent overclocking potential. Only minor problem is rather small price difference in comparison to next more powerfull Intel CPU - Core 2 Duo E6300. Then again...nothing is perfect, right?