Intel Core i7-3820 – četverojezgreni Sandy Bridge-E

Test sistem

Način testiranja

Budući da smo na testiranju u isto vrijeme imali Asusovu Rampage IV Extreme, koja nam je dopustila korištenje LGA1366 hladnjaka, iskoristili smo ju kao platformu za testiranje i overclocking testnog i7-3820 procesora. Kako smo već spomenuli, dobili smo inženjersku verziju procesora, koji nerijetko imaju veće apetite po pitanju traženog napona u odnosu na retail verzije, u što ćete se uvjeriti pogledom na dobivene rezultate overclockinga. Procesor smo istestirali na tvorničkoj brzini s upaljenim Turbom, što znači na 3900 MHz, sa 1.2V, odnosno 1600 MHz, CL9 za memoriju. Kasnije smo ga odlučili usporediti i na višoj frekvenciji – 4.8 GHz kako bismo dobili rezultate usporedive s većim brojem procesora koje smo do sada imali na testu. Za 4.8 GHz smo podigli CPU Strap na 125 MHz, množitelj postavili na 38, a baseclock frekvenciju digli na 126.375 MHz što je rezultiralo brzinom od 4802 MHz. U kombinaciji s ovim CPU strapom, memorija je radila na 2000 MHz, CL10. Grafička kartica je bila 7300GT, a napajanje Antecovo HCP-1200W. Istestirali smo maksimalnu frekvenciju procesora, te maksimalno stabilnu frekvenciju procesora na zračnom hlađenju kako biste dobili što bolju sliku grijanja i overclocking potencijala ovog procesora.

Overclocking

Za potrebe izvlačenja maksimuma iz testnog procesora, iskoristili smo provjereno dobru kombinaciju – Thermalright Venomous X u kombinaciji s Deltinim ventilatorima u push-pull konfiguraciji. Predefinirani profili na Rampage IV Extreme su nam olakšali stvari po pitanju konfiguracije regulacije napona, a učitali smo Extreme OC (Low Current) profil. Nakon isprobavanja maksimalnog množitelja koji je bio 43, podigli smo CPU strap na 125 MHz i bootali u Windowse na 5.4 GHz. Napon koji smo koristili za ovaj podvig bio je nešto viših ~1.7 V, a bilo je potrebno ugasiti i dvije jezgre te Hyperthreading. U Windowsima smo pokušali dizati baseclock preko 125 MHz, no nismo uspjeli, tako da je 5402 MHz bio maksimalni postignuti takt s ovim procesorom na Rampage IV Extreme u kombinaciji s quad-channel memorijom. Zanimljivo je za spomenuti da smo jednom prilikom uspjeli POST-ati na čak 5.5 GHz, no prilikom ulaska u Windowse, sustav bi se smrznuo neovisno o naponu. Čini se da je ovaj primjerak dosta dobar, a sudeći po spomenutih 5.5 GHz, vjerujemo kako bi procesor dobro skalirao s nižim temperaturama.

Nakon što smo pronašli maksimum procesora, započeli smo s traženjem maksimalne stabilne frekvencije s upaljenim Hyperthreadingom i sve četiri jezgre. Traženje stabilnog takta zahtijeva nešto više vremena, no mi smo ubrzo pronašli na nešto nižoj frekvenciji od oko 5.2 GHz. Iako smo u startu pomislili kako će ovo biti teško stabilno za Prime stress test, prevarili smo se. Procesor smo uspjeli dobiti na 5202 MHz pri 1.6 V, stabilno na sat vremena. Nismo htjeli dodatno mučiti procesor s velikim naponom, no ovo je dobar pokazatelj koliko procesor može potegnuti. Kao što smo već spomenuli, napravili smo testiranje procesora na tvorničkim postavkama, kao i na 4.8 GHz uz 1.4 V. Pri 4.8 GHz, temperature procesora pod Venomousom uz Scytheov 120 mm ventilator na 1200 rpm su bile iznimno prihvatljive. U mirovanju, temperatura najtoplije jezgre je iznosila 41°C, dok je pod opterećenjem ista bila na 75°C. U kombinaciji s nekim vodenim hlađenjem kao što je Corsair H50 ili jače, ovo su posve stabilne frekvencije za svakodnevni rad bez previše muke, a i buke :). Ovo je dobitak u frekvenciji od oko 30% u odnosu na tvorničku frekvenciju bez Turba, što nikako nije za baciti, a i vrlo vjerojatno frekvencija koja će se moći postići i sa retail verzijama procesora. S druge pak strane, na screenshotu možete vidjeti temperature prilikom opterećenja na 5.2 GHz – maksimalnih 90°C s Deltama. Prijeđimo na rezultate testova.