Procesor je kao što smo u uvodu spomenuli napravljen na Westmere
arhitekturi u 32 nm proizvodnom procesu a uz korištenje poznatih High-K i
Metal Gate Transistors tehnologija. Površina ove masivne jezgre je 248 mm2
a ukupan broj tranzistora penje se na brojku od 1.17 milijardi čime i7-980X
postaje najkompleksniji desktop CPU do sada. Ako se prisjetimo, Bloomfieldi
su imali "samo" 731 milijun tranzistora, što je za čak 60% manje
ali i za oko 6% veću površinu jezgre (263mm2). Lynnfieldi su s
druge strane kao do sada najkompleksniji imali površinu jezgre od 296mm2
te 771 milijun tranzistora. Kao što vidimo na slici, glavne značakje Westmere
arhitekture su jasno vidljive, a novost je naravno šest jezgri. Brzina procesora
je baš kao i kod i7-975X modela 3.33GHz, a s obzirom da je riječ o Extreme
Editionu i množitelj je otključan. Cache arhitektura je također ista,
što znači da prvostupanjske L1 memorije ima ukupno 64KB po jezgri (32KB podatkovne
(8-way) i 32KB instrukcijske (4-way)) te drugostupanjske 256KB po jezgri (8-way).
Trećestupanjske L3 memorije, koju jezgre dijele međusobno je sada ukupno 12MB
(i dalje je to 2MB po jezgri). No, ovaj put je L3 doživjela i promjene u latenciji
koja je tako skočila sa 42 na 48 ciklusa što je za malo preko 14% sporije.
Sa slike vidimo kako je podijeljena na dva dijela, te kako zauzima popriličnu
površinu na jezgri.

Procesor podržava i dobro nam znani Hyper-Threading pa je u
stanju paralelno odraditi 12 threadova ili po naški dretvi. Uz HT
tu je u poznata Turbo Boost tehnologija koja na ovome procesoru takt svih
šest jezgri može podići za dodatnih 133MHz, a jedne za 266MHz. Ako to pribrojimo
osnovnom taktu jasno je kako procesor sa svim jezgrama može raditi na 3.46GHz
ili sa jednom na 3.6GHz (naravno dok je unutar TDP-a). Kada smo već kod TDP-a
spomenimo kako on nije veći od onoga i7-975X procesora te iznosi 130W. Potrošnja
bez opterećenja po papirima ne prelazi 12W, naravno uz uključene sve power
save opcije. Zadržavanje unutra istog TDP-a je direktna posljedica smanjenja
proizvodnog procesa. To, i činjenica da je zadržana konfiguracija sa 1366
pinova omogućuje korištenje ovih procesora sa X58 Express pločama (uz nadogradnju
BIOS-a).

Radni napon procesora varira između 0.95 i 1.3V. I dalje je
tu dobro poznati integrirani memorijski kontroler koji podržava do tri kanala
DDR3 memorije brzine 1066MHz. Nije se dakle otišlo korak naprijed na 1333MHz
kao na Lynnfieldima. Zadržana je i QPI arhitektura pa Gulftown za komunikaciju
koristi dva jednosmjerna QPI linka (za slanje i primanje) koji rade na brzini
od 6.4GB/s. Ostale značajke arhitekture su i podrška za SSE4.1 te SSE4.2 instrukcije
kao i podrška za dvanaest novih AES-NI instrukcija napravljenih za konsolidaciju
AES matematičkih operacija.

Uz retail pakiranje procesora dolazi i novodizajnirani DBX-B
hladnjak koji je po Intelovim riječima ne samo sposoban hladiti Gulftowna
na tvorničkim, već i na overclockiranim taktovima. Kao i većina današnjih,
modernih hladnjaka sastavljen je od aluminijskih listova, bakrenih termovodljivih
cijevi i bakrene baze. Sve to hladi ventilator koji ima promjenjivu brzinu
vrtnje od 800 pa do 1800 okretaja u minuti. Ako je suditi po dosadašnjim rješenjima
iz Intela, ovaj hladnjak neće biti nešto posebno, no naravno to nećemo saznati
dok ga ne testiramo.