Irska – kako sam ipak otišao

Vjerujem da svatko od nas zna nekoga tko je radio “vani”, dosta ljudi ima rođake tamo negdje na zapadu, a drugi su odrastali uz slatkiše i igračke koje je slala “teta iz Njemačke”. Taj zapad je uglavnom predstavljao nešto bolje, bolji izbor robe, bolje plaće, bolji uvjeti. Sada kada smo dio europske unije mnoge stvari s tog zapada su nam postale dostupnije, jedna od njih je i jedinstveno tržište rada koje znači da se možete zaposliti pod jednakim uvjetima kao lokalno stanovništvo u bilo kojoj državu unutar EU. Naravno uz nekoliko iznimaka, a to su UK, Nizozemska, Austrija, Slovenija i Malta. Te zemlje su produžile odgodu primjene tog pravila na još 3 godine uz opciju da se to produži na dodatne dvije. To ne znači da ne možete raditi u tim zemljama ali će vam za to trebati radna dozvola čije je izdavanje dodatna gnjavaža kojom se neke firme ne žele baviti, osim ako im baš trebaju vaše jedinstvene kvalifikacije a nitko drugi takav nije lokalno dostupan. Ova situacija vam ostavlja ostatak europske unije kao otvoreno lovište ako želite naći nešto bolje od onog što se nudi kod kuće.

Poslovi koji spadaju pod IT struku su u prosjeku u Hrvatskoj bolje plaćeni nego druga zanimanja, a i uvjeti rada u njima uglavnom nisu loši ali isto vrijedi i za Irsku. Velik prilog boljim plaćama u IT-u daje činjenica da ako imate neku vještinu koja je tražena u Hrvatskoj, onda se ona sigurno traži i dobro plaća drugdje u svijetu pa lako možete promijeniti zemlju u kojoj radite. Dodatno olakšava odlazak što je engleski jezik sveprisutan u IT-u pa ga mnogi dobro razumiju, a u nekim stranim firmama se koristi u poslovnoj komunikaciji iako su firme smještene u Poljskoj, Švedskoj ili negdje drugdje gdje lokalni jezik nije engleski . Koliko god mi bili mala zemlja na rubu EU-a, naš IT sektor je pristojno razvijen i ima nekoliko vrlo dobrih firmi u kojima razina rada i tehnologije ne zaostaju za ostatkom svijeta. Dodatno olakšava odlazak što je dosta domaćih stručnjaka otišlo raditi u inozemstvo i svojim dobrim kvalitetama su utabali stazu pa neki regruteri već imaju pozitivnih iskustava sa našim ljudima. Dapače, postoje i regrutacijske agencije koje imaju sadržaj na hrvatskom poput Irishrecruiter-a.

Moja malenkost je nedavno odlučila kako mi je oko 14 godina rada u Hrvatskom IT sektoru dovoljno i kako bi mi godila promjena zraka. Ponukan dobrim uvjetima i oboružan sa informacijama dobivenim sa svih strana, uglavnom od prijatelja i kolega iz struke koji su otišli prije mene, odlučio sam odabrati Irsku i potražiti posao tamo. Sada, nakon prvih mjesec dana izgleda mi da nisam pogriješio ali da sam znao neke detalje uštedio bi si ponešto vremena i živaca a to skupljeno iskustvo je na kraju poslužilo kao povod ovom članku. Počeo sam svoju potragu za poslom skupljanjem informacija o tome što se traži u Irskoj, koje kvalitete morate imati, gdje se oglašavaju poslovi i kako ide proces zapošljavanja. Postoje bitne razlike između Hrvatske i Irske u traženju posla ali i u načinu obavljanja istog, više o tome malo kasnije. Nakon skupljanja informacija pripremao se CV, što nije stvar koja se uzima olako jer postoji bezbroj savjeta na internetu, mnogi od kojih su dosta općeniti, a neki su i kontradiktorni. Izgled vašeg CV-a ovisit će o iskustvu koje imate i poslu na koji se prijavljujete, ali se savjeti daju sumirati na nekoliko zdravorazumskih:

• Dužinu CV-a držite između 2-4 stranice, Iako se skoro jednoglasno savjetuje dužina od samo dvije stranice nemojte se bojati navesti više iskustva ako ga imate. Ako je vaše iskustvo relevantno za posao na koji se prijavljujete bolje vam je imati više navedenih bitnih točaka nego ih izbaciti zbog želje da skratite dokument na dvije stranice.
• Svakako maknite nevažno, a naglasite bitno iskustvo za rolu za koju se prijavljujete, najviše je bitan zadnji posao, a poslovi od prije 5 i više godina se trebaju sažeti. Najbolje je imati spreman dokument iz kojeg možete po potrebi rezati nebitne paragrafe. Ako ste prije 10 godina vodili folklornu grupu to vrlo vjerojatno nije bitno poslodavcu pa to maknite.
• Pazite da vam engleski bude dobar i provjerite pravopisne i gramatičke pogreške jer iako se ne očekuje baš savršeno poznavanje engleskog, više grešaka u CV-u može sugerirati da vam engleski nije baš dobar. Ako vam engleski baš i nije blistav, upišite školu jezika, isplatiti će vam se na duge pruge.
• CV se šalje bez slike, bez osobnih podataka osim kontakta i to u .doc formatu jer će ga možda regruteri htjeti prepraviti kako bi vam povećali šansu za dobivanje posla. Upisani podaci o vašim hobijima mogu ostati, ali nisu nužni.
• Sadržaj CV-a, to jest sebe, morate znati prezentirati pa nije loše nekoliko puta pročitati što ste napisali kako ne bi zamuckivali dok uvjeravate osobu s druge strane zašto ste baš vi idealan kandidat, a ne ovih pet drugih prije vas.
• Provjerite predloške na internetu, kojih ima dosta i odaberite neki koji vam izgleda dobro. Velika je šansa da kao i ja, nemate baš dobro oko za dizajn i da bi najradije napisali CV u notepad-u ali do neke mjere se gleda i umjetnički dojam pa se valja potruditi.

Kako do poslova?

Prva potraga a google-u za “jobs” i “ireland” dala mi je prvih nekoliko stranica sa oglašenim poslovima, kojih je popriličan broj za IT sektor. To je bilo ugodno iznenađenje i dalo mi je nadu da ću dosta lako naći posao jer je za razliku od domaćih stranica gdje je u najboljem slučaju oglašeno par poslova za vašu regiju i za vaše kvalifikacije, ovdje ih je bilo na desetke! Nisam znao da li je to više zbog toga što je IT puno razvijeniji u Irskoj ili zbog činjenice da se puno poslova kod nas dodjeljuje bez natječaja. U svakom slučaju, krenuo sam se prijavljivati kao sumanut, poslao barem dvadesetak prijava i tako ni ne znajući, naletio na prvo minsko polje. Nisam znao da na Irskom tržištu rada za kvalificirane poslove postoje mnoge agencije koje su zapravo preuzele primarnu selekciju kandidata za one firme koje se ne žele baviti tim poslovima ili nemaju dovoljno veliku HR službu. Ovo je značilo da morate proći još jedan sloj selekcije u odnosu na proces zapošljavanja u Hrvatskoj jer ako se ne svidite agenciji, neće proslijediti vaš CV dalje poslodavcu.

Većina agencija oglašava poslove na svim portalima odjednom pa je tako moguće poslati nekoliko puta svoju molbu istoj agenciji nakon čega ćete izgledati manje privlačno jer je manja šansa da će vas baš oni uspjeti plasirati. Također je manja šansa da će proslijediti vaš životopis ako niste već u Irskoj, a mnoge agencije će vas prvo htjeti vidjeti uživo da vide s kime imaju posla i kao dokaz da ste zbilja u zemlji. Bolje rezultate, barem prije dolaska u Irsku, su pokazale stranice LinkedIn i glassdoor gdje kontaktirate firme direktno, bez agencija, što vam garantira barem odgovor poput “Žao nam je ali … nijanse su odlučivale …” ako vas ne izaberu. Stranica glassdoor.com vam čak i nudi priliku da pogledate recenzije firmi u koje se prijavljujete jer je tamo moguće ocijeniti bivšu/sadašnju firmu. Nakon tih prvih dvadesetak prijava dogodio se i prvi poziv, neki regruter iz Cork-a je nazvao i do dana današnjeg ne znam što je on s tim pozivom htio napraviti jer je imao grozan naglasak i govorio je sto na sat. Čak i uz uho uvježbano za engleski, shvatio sam svaku drugu, uz obilno ponavljanje i maksimalnu koncentraciju. Osam minuta lekcije o regionalnim naglascima u Irskoj me ostavilo sa vrlo malo informacija i strahom da svi tamo tako govore. Drugi poziv tog istog tjedna je bio dramatično različit od prvog, čovjek je zvao iz Dublina i sve je bilo razumljivo, bez problema smo razgovarali. Opća pitanja o iskustvu, željenom radnom mjestu očekivanoj plaći. Obećao je proslijediti moj CV nekoj firmi i javiti će mi se obavezno no nije se javio, što ne čudi jer imaju previše kandidata da bi svima javljali da nisu prošli. Ako se javi ponovno, prošli ste dalje a ako ne, nikome ništa.

Prosjeke plaća možete vidjeti na Brightwater stranicama kako bi imali osjećaj koliko se pojedini posao plaća. Plaće su izražene u bruto iznosima jer neto ovisi o olakšicama pa dva čovjeka za isti iznos mogu imati drastično različita primanja. Regrutacijske agencije dobivaju postotak vaše ugovorene plaće pa im je u interesu ugovoriti vam što veću plaću, koju vi onda trebate svojim radom opravdati. Nemojte se čuditi ako vas nagovaraju na veći iznos jer to čine za sebe koliko i za vas. Firme koje nisu uspjele naći kandidate na lokalnom tržištu rada obično daju lošu početnu plaću ili imaju lošije uvjete rada pa nisu skroz poželjni poslodavci, no to ćete shvatiti već iz ocjene sa stranice glassdoor ili kada vam daju ponudu koja će vam biti nešto slabija od očekivane. Također vas znaju pitati da li ste se prijavili još negdje, osim kod njih. Naravno da će te reći da ste se prijavili drugdje, bilo bi čudno da ste se samo njima javili, pa zato navedite par firmi gdje ste poslali CV no nemojte im dati spisak sa sto firmi jer bi nakon toga bili ludi da vas zastupaju.

Nakon tih prvih 20-tak prijava, poslao sam ih još i tako nastavio cijeli mjesec. Konačan broj prijava koje sam poslao je oko 60 komada. Ovo ne uključuje direktne prijave na stranicama poslodavaca a takvih je bilo još barem dvadesetak. Ukupan odaziv svih prijava je bilo desetak poziva, dva-tri intervjua i jedan skype intervju. Nije mnogo za mjesec dana truda ali opet za točno toliko više poziva nego što sam ih imao na poslane molbe u hrvatskoj. Dodatno me je iznenadilo da mnogim Irskim IT firmama, koje bi trebale biti fleksibilne i razmišljati napredno, jednostavno niste zanimljivi ako niste već u zemlji. Žele vas vidjeti uživo i gotovo. Ovo naravno ne vrijedi za bljedolike programere sa 5-10 godina iskustva, linux administratore sa dubinskim poznavanjem raznih distribucija i windows sistem administratore sa 10+ godina iskustva, jer se svi oni traže povećalom. Ako kojim slučajem netko takav ovo čita, nazovite google, amazon, yahoo ili bilo koju takvu firmu, očekuju vas, samo navedite cijenu.

No, pošto ja ne spadam u prethodno navedene kategorije zaključio sam da ću si uvećati šanse za dobivanje posla ako odem u Irsku i pokušam isti trud uložiti u traženje posla tamo. Karta za Ryanair je kupljena, let iz Memmingena u Njemačkoj (s dva kofera i torbom za laptop) došao me 55€ dok je CroatiaAirlines tražio oko 300€ za let iz Zagreba, sa petosatnim presjedanjem u Londonu. U duhu poštenja prema nacionalnom avioprijevozniku, moram spomenuti da su me DB noćni autobus do Münchena pa lokalni bus do Memmingena došli još 45€ pa je tako CA samo za 200€ skuplji. Smještaj prvih 10 dana sam rezervirao preko AirBnB-a, kao turist. Bilo je malo skuplje nego da sam iznajmio sobu, ali nisam imao pojma kako grad izgleda, gdje je što i male su bile šanse da će mi netko iznajmiti sobu na duže bez da me vidi. Ovdje dobar smještaj nije lako naći jer je potražnja velika, a nije se dugo gradilo zbog recesije pa vlada nestašica dobrih stanova. Mnogi Irci su vidjeli šansu za dobru zaradu pa su na brzinu preuredili podrume, garaže i skladišta u studio apartmane i stavili ih na tržište za 700-1100€ mjesečno u nadi da će nešto brzo zaraditi. To što je stan propuhovit, namještaj star, a aparati najjeftiniji mogući nikoga ne zanima. Sjetite se ovih činjenica kada vam netko iz Irske ili UK-a grinta oko cijene koju naplaćujete za apartman sa pogledom na more, a sve je u njemu novo.

Dublin – Éire

Ludi “rollercoaster” od prvog dana, prvi put sam na britanskom otočju (iako Irci ne vole ovaj izraz) i mnoge stvari su drugačije i treba se naviknuti. Drugačija arhitektura, nabacanost grada i vožnja s druge strane ceste su nekoliko stvari koje prvo upadnu u oko. Kasnije sam vidio da je soba koju sam iznajmio bila 1,5 x 2 m, a kuća je bila izvorna “Viktorijanska” što znači da je stara. Drugi šok je što se Irci ne brinu previše o grijanju jer su im kuće velike, a troškovi grijanja visoki pa to mnogi riješe tako da se ne griju nego stave džemper. Treći šok je bio što su instalacije stare pa u mnogim kućama imate odvojene pipe za toplu i hladnu vodu i svaka je na svojem kraju umivaonika, a da velike utikače za struju sa ugrađenim osiguračima niti ne spominjem. No moje cendranje morate uzeti sa dozom rezerve pošto sam živio u stanu s centralnim grijanjem pa nikada nije bilo hladno (zahvaljujem toplani TE Zagreb).

Odmah prvi dan sam nabavio irski broj mobitela i za 20€ mjesečno uzeo neograničene razgovore i 15GB prometa na 4G mreži. Taj irski broj i privremenu adresu sam stavio u CV, nastavio ga slati okolo i registrirao se na Monster.ie stranici za traženje posla. Sletio sam u subotu, molbe sam slao cijelu nedjelju i kada je došao ponedjeljak u 9 sati ujutro, telefon je počeo zvoniti. Obavio sam 5-6 razgovora, dogovorio jedan intervju sa regruterima i nastavio slati molbe. U utorak još nekoliko razgovora još dva intervjua od kojih jedan direktno s jednom firmom. Svaki sljedeći dan je izgledao slično, ono za što mi je trebalo mjesec dana truda iz Zagreba, ovdje se događalo svaki dan. Imao sam osjećaj kao da je netko ostavio moj broj u zagorskom oglasniku i rekao da poklanjam traktor i bačve. Zovu ljudi iz Belfasta, Londona, iz Cork-a, Galwaya, svi bi nešto htjeli. Zvao me i čovjek koji zvuči kao Indijac Apu iz Simpsona. Toliko sam razgovarao na telefon da sam morao kupiti rukavice sa kontaktima za touchscreen na vrhu prsta jer su mi se ruke smrzavale. Svi uglavnom imaju ista pitanja, malo o iskustvu, malo o poslu koji bi htio, malo o plaći i onda ponude poslati CV negdje u neku firmu.

Jedna od regrutacijskih agencija me pozvala na razgovor u srijedu i tamo mi predložila da se prijavim na jedan posao, predstavila firmu i objasnila što mogu očekivati. Odradili smo pripremu za razgovor i ukupno jedva tjedan dana nakon dolaska, točnije taj petak imao sam intervju koji je savršeno sjeo. Sve što znam im treba, sve što nude me zanima. Stisak ruke, “pleasure to meet you”, čut ćemo se. U ponedjeljak je bio drugi krug intervjua, nakon kojeg je došao odgovor, sve preko agencije, da će mi ponuditi posao! Ostalo je samo pregovarati za uvjete, što je na regrutacijskoj agenciji pošto su oni posrednik kod zapošljavanja. Rekao sam im svoje minimalne uvjete i da se nadam da će izvući više. Sljedeći dan, već ujutro, zove “moj” regruter i kaže nažalost nisu dobili koliko sam tražio. No, smola, ali radi se o prvom poslu tu na ovom travnatom otoku, mislim si, uzet ću što nude pa se kasnije možda ukaže neka bolja prilika. Posao je dosta zanimljiv s obzirom na tehnologiju s kojom ću biti u doticaju pa će barem iskustvo biti korisno. Kada sam to rekao regruteru, kaže mi ovaj da su zapravo dobili više nego što sam tražio i to osjetno. U tom trenutku se nisam mogao žaliti što me digao na foru, bio sam previše zbunjen da je to uopće moguće. Na poslu tražiti jednu plaću, a da ti ovi ponude više nego si tražio. Pomalo kulturološki šok. Slijedeće su tražili da pošaljem reference, bez kojih mi ne bi ni dali šansu. Srećom sam ih pripremio i skenirao još u Hrvatskoj, tražili su poslije i edukacijske vjerodajnice. To jest one certifikate koje vam daju nakon tečaja i MCP certifikate. Sve je to dobro imati sa sobom. Nije ih zanimala diploma niti stručna sprema, iskustvo potvrđeno referencama i ono što sam pokazao da znam na razgovoru im je bilo dovoljno.

Tržište rada u Irskoj

Naveo bi par različitosti za one koji su imali tu “sreću” da traže posao u Hrvatskoj, govorim naravno o IT sektoru, realnom sektoru, ne o državnim funkcijama/poslovima koji se dodjeljuju po stranačkoj ili drugoj pripadnosti. Dok u Hrvatskoj tražite posao i morate se svojski potruditi da nađete nešto dobro, ovdje bolji posao traži vas. Dok radite, jednim okom gledate bolju priliku. Tijekom recesije nezaposlenost je bila visoka pa je posao bilo teže pronaći ali se situacija popravila i Irska raste velikom brzinom. Mnogi mijenjaju posao jer su drugdje dobili bolju ponudu i firme nude sve bolje plaće jer se boje da će izgubiti dobre radnike. Ako imate vještine koje se traže, ne morate se previše brinuti, odradite solidnu pripremu, informirajte se i agencije će vas plasirati u svakakve prilike. Imena kompanija koje ovdje regrutiraju će vas ostaviti bez teksta.

Lako se može dogoditi da nakon neuspješnog traženja posla u Hrvatskoj ovdje birate između ponuda firmi poput Citrix-a, IBM-a, SAP-a ili Dell-a. Također će te se iznenaditi oko jedne čudne stvari, ovdje vam plaćaju prekovremene sate, dežurstva i rad u smjenama, što sve nije česta pojava kod nas. Firme također vrlo često daju privatna zdravstvena i životna osiguranja, nude članstva u teretanama po nižim cijenama i omogućeno vam je da neke troškove poput godišnjeg pokaza ili bicikla platite iz bruto plaće, prije obračuna poreza. Pauza za ručak je svetinja, a mnoge firme imaju još besplatnu kavu, čaj, mlijeko, a ponekad i doručak za zaposlenike. Mnogi s kojima sam pričao prije odlaska su mi rekli kako se vani naporno radi, nema zezanja, nema kava za vrijeme radnog vremena, samo rad i rad. Ne znam kako je u drugim EU zemljama, ne znam zapravo niti kako je u Irskoj van IT sektora, ali mogu vam reći da svatko tko je sposoban odraditi normalan radni dan u Hrvatskoj, može ga odraditi i ovdje. Jedina je razlika što će te ovdje biti bolje plaćeni i što pada kiša dosta često.

Disclaimer – Iliti, nemoj meni doć’ plakat.

Ovo što sam opisao dogodilo se meni i predstavlja iskustvo jedne osobe pa je zbog toga podložno iskrivljenju jer svatko vidi svijet drugačije. Sjećam se priče o pet slijepaca koji pipaju slona, svaki ga doživi na svoj način ovisno koji dio je napipao. Jao onome tko nabasa na drugu “surlu”. Vjerujem da je ovdje lakše naći posao u svim strukama osim možda u politici, ako se time bavite, slobodno ostanite gdje jeste. Svima ostalima ne preporučujem doći u Irsku ako očekujete da će vam posao pasti s neba, za sve je potrebna ozbiljna priprema i morate se moći prezentirati u najboljem svijetlu. Neki poslovi se plaćaju po satu i može vam se dogoditi da vam je ugovor takav da ako ne radite, ne bivate niti plaćeni. Pod to spada i situacija kad se razbolite ili ozlijedite jer ste recimo zaboravili da Irci voze s druge strane ceste pa vas je pokupio biciklist. Novac prestane dolaziti a računi se gomilaju. Zdravstvo je slično organizirano kao naše, posjete liječniku s europskom zdravstvenom su besplatne ali slanje specijalisti se naplaćuje.

Hrana je sličnih cijena, možete proći jeftinije nego kod nas ali možete i neke stvari skuplje platiti. Naći sobu ili stan nije lako ako nemate nekog prijatelja koji vam može pomoći barem savjetom ako ne i nekim konkretnim ponudama. Ako niste spremni dijeliti stan ili ne želite živjeti na tavanu iznad kebabdžinice, ponesite nekoliko tisuća eura. Svi bolji stanovi traže stanarinu unaprijed i polog od par tisuća eura. Javni prijevoz u Dublinu je poprilično loše sređen, osim ako ne idete vlakom ili jednim od dva tramvaja. Dodatno je i nešto skuplji od hrvatskog javnog prijevoza. Većina vožnji će vas koštati oko 2€ a toplo vam preporučujem da za 5€ nabavite LeapCard s kojim vam je moguće voziti se bitno jeftinije, pogotovo na kraće relacije. Nije loše nabaviti putovnicu prije dolaska jer iako je osobna iskaznica sasvim dovoljna, neke firme će vas htjeti poslati na poslovni put van EU pa bi vam izrada putovnice kada niste u Hrvatskoj mogla biti ponešto teža. Mogli bi ste pasti u napast da u CV-u navedete svakakva čuda i malo kreativno prikažete istinu, moj savjet bi vam oko toga bio da s time budete vrlo pažljivi. Dok je malo uljepšavanja prihvatljivo, fake-it-till-you-make-it pristup je zapravo kockanje koje bi vas moglo koštati vjerodostojnosti kod regrutera.

Što reći na kraju nego da se nadam da sam vam prenio svoje iskustvo i da se nadam da čitajući niste izgubili vrijeme uzalud. Ako vas ovaj osvrt ponuka da i sami isprobate otići negdje van, tim bolje. Ako vas pak uvjeri kako je bolje ostati kod kuće, isto tako dobro. Rekao je Gandalf Frodu, pazi kada stupiš nogom na put, tko zna gdje će te dovesti. Mudar čovo, nema što.