Nakon što smo maknuli bundle sa strane i napokon se dočepali vrećice
sa pločom došlo nam je do mozga zašto ova ploča nosi naslov Golden Flame. PCB
je karakteristično metalik-žute boje koja daje vizualan dojam sličan auto-laku.
Plastični dijelovi izvedeni su pretežito u žutoj boji. Kombinacija u svakom
slučaju izgleda jako neobično i efektno pa stvarno odlično izgledala u kakvom
modiranom kućištu sa stranicom od pleksiglasa. Sviđa nam se i što su
jasno označeni memorijski utori u koje je potrebno utaknuti memoriju za dvokanalni
rad – iskusnijim korisnicima ovo malo znači, ali treba imati na umu da ima puno
ljudima kojima će ovo možda biti prva ploča koju sami ugrađuju.

Blago rečeno…zanimljvo

Situacija sa layoutom ploče dosta je zbrkana. Oko utora
za procesor ima jako puno mjesta, ali nema rupa za montiranje većih hladnjaka
koji se na procesor fiksiraju pomoću vijaka. Konektori napajanja – u ovom slučaju
klasični ATX i 12-voltni RAIL – nalaze se na neoptimalnom mjestu ispod utora
za procesor i blizu I/O panela ploče. Ova pozicija gotovo garantira
blokiranje dotoka zraka hladnjaku procesora. Razmak između memorijskih utora
i AGP utora ni na ovoj ploči nije ni približno optimalan. S druge strane stvar
donekle spašava sama veličina ploče koja uvjetuje dosta veliku udaljenost između
utora za procesor i utora za memoriju. Zbog toga će samo korisnici većih grafičkih
kartica imati problema sa manipuliranjem memorije dok je AGP utor popunjen.
IDE konektori su postavljeni dosta visoko što je dobro, šteta što pozicija floppy
utora ne slijedi isti trend. Nemojte ovo shvatiti kao veliku kritiku, floppy
utor postavljen je sasvim zadovoljavajuće samo što smo mi pefrekcionisti.

Termalne paste ima i to dosta

Kao što je vidljivo na gornjoj slici, između nForce2 Ultra
400 SPP-a odnosno northbridgea i ugrađenog hladnjaka ima podosta termovodljive
paste. Ako ovo uparimo sa činjenicom da zlaćani aktivni hladnjak izgleda dosta
kompetentno možemo samo reći da je hlađenje northbridgea izvedeno uistinu
dobro.

Ploča se ne može pohvaliti nikakvim specijalnim dodatnim kontrolerima
osim prilično standardnog Realtekovog ALC650 čipa koji osigurava AC’97 zvuk
te klasičnog 100-megabitnog mrežnog kontrolera. S obzirom na profil i namjenu
ploče ovo nije za zamjeriti, mada bi obični SATA kontroler u ovom aspektu podosta
"digao" ploču u našim očima. Uostalom zbog štednje nije korišten ni
MCP-T southbridge koji bi osigurao dosta kvalitetan nVidia Soundstorm
zvuk. Još jedna dosta bitan nedostatak ove ploče su samo dva USB konektora na
I/O backpanelu. U današnje vrijeme ovo zadovoljava samo najosnovnije
zahtjeve USB periferija te su na ovaj način zericu zahtjevniji korisnici primorani
kupiti dodatnu daughterboard karticu kako bi iskoristili četiri interna USB
konektora. I na Soltekici se ponavlja problem malog broja analognih zvučnih
konektora. Tri postojeća konektora moguće je konfigurirati na dva načina, out/mic/line-in
ili višekanalni zvuk, s tim da s potonjom varijantom evidentno gubimo bilo kakve
ulaze.

Hladnjak ko’ kolajna narodnog heroja

Soltekova kukuruzna ploča ima solidan BIOS koji nam pri testiranju
nije radio nikakve probleme. Podržana je konfiguracija napona procesora, memorije,
AGP utora i samog chipseta s tim da su maksimalni naponi poprilično
konzervativni, odnosno standardni. Napon jezgre ide do 1.85, a memorije do 2.8
volta. Budući da je ploča i dan danas u našim rukama možemo reći da u novim
revizijama BIOS-a postoji jedan dosta zeznut problem. Problem je ručno postavljanje
memorijskog množitelja – BIOS dozvoljava samo automatsku konfiguraciju odnosno
drži memoriju na njenoj specificiranoj brzini neovisno o brzini FSB-a. U svakom
slučaju, problem se ne pojavljuje u starijim verzijama BIOS-a tako da su naši
testovi prošli bez problema.