Kingmax DDR3 2x 2GB 1600 MHz

Od predstavljanja prvih matičnih ploča koje podržavaju DDR3 prošlo je dosta vremena, ali sama DDR3 memorija još uvijek nije dovoljno pojeftinila da bi postala zanimljiva široj grupi korisnika. Tome se ne treba čuditi obzirom da je za isti novac u najgorem slučaju moguće kupiti dva puta više DDR2 memorije nego DDR3 memorije. Ipak, ima i onih koji će se ipak odlučiti za novi tip memorije, što zbog dodatnih performansi, što zbog mogućnosti overclockiranja, što zbog toga što Intelov nadolazeći procesor s integriranim memorijskim kontrolerom neće podržavati DDR2. To nas dovodi do teme našeg najnovijeg testa, a to je par 1600-megahercnih modula ukupnog kapaciteta 4 gigabajta koje na sebi nose oznake tvrtke Kingmax, proizvođača memorije koji je prilično renomiran na ovim našim prostorima.

Obzirom da smo memoriju dobili direktno iz tvornice, ne možemo mnogo reći o njezinom maloprodajnom pakiranju, no u dućane će se vjerojatno isporučivati zapakirana u prozirne plastične blistere, kao i sve ostale Kingmaxove memorije. Također treba napomenuti da smo dobili dvije pločice memorije, no prilično smo sigurni da se memorija neće prodavati u kitovima od dva jednaka DIMM-a već će svaki biti potrebno kupiti posebno. To dakako ima negativan utjecaj na kompatibilnost i overclockiranje obzirom da dva modula nazivno istih specifikacija mogu pripadati različitim serijama, no što je tu je.

Kao što vidimo, moduli su oklopljeni s glomaznim crnim hladnjacima. Oni su načinjeni od aluminija i vrlo su jednostavno konstruirani. Konkretno, hladnjaci se sastoje od dva dijela - većeg na kojem se nalaze finovi i jedna stranica koja naliježe na memorijsku pločicu te manjeg koji naliježe na drugu stranu memorijske pločice. Dva su dijela hladnjaka zajedno fiksirana pomoću vijaka. Nažalost, na našim preprodukcijskim primjercima hladnjak na jedan modul nije bio najbolje pričvršćen pa je modul ispadao iz oklopa. Zamjerku također upučujemo na trakicu sa specifikacijama koja je zalijepljena na hladnjak. U prvom redu na njoj nedostaju neke rudimentalne informacije kao što su tvornički garantirane latencije te napon koji je za njih potreban. Drugi problem je to što se papirić na jednom od modula odljepljivao. Opet, obzirom da je riječ o pretprodukcijskim primjercima, na ove propuste možemo zažmiriti na jedno oko.

Sigurno se pitate što se nalazi pod "haubom" Kingmaxove memorije. Iako smo navikli da Kingmax na svojim memorijama rabi vlastite memorijske čipove, čini se da je 1600-megahercni DDR3 ipak malo previše za R&D mogućnosti ove kompanije. Naime, na pločice su ugrađeni Micronovi D9GTS čipovi koje rabe i mnogi drugi proizvođači memorija, pogotovo oni koji izrađuju module za entuzijaste.

Rekli smo da etikete na modulima ne sadrže dovoljno informacija da bi korisnik mogao upogoniti memoriju na optimalnoj postavkama. Isti je slučaj s postavkama zapisanim u samu memoriju. Kao što vidimo dostupne su samo JEDEC-ove standarne i vrlo konzervativne vrijednosti i to za taktove od 888, 1186 i 1334 MHz. Obzirom da se samo posljednji takt zaista rabi u praksi, to je ujedno i vrijednost na kojoj će memorija proraditi automatski.

Kad nam je Kingmaxova memorija stigla na testiranje, još uvijek nije bila dostupna u trgovinama niti su o njoj bile dostupne ikakve informacije na službenoj web stranici proizvođača. Srećom, to više nije tako pa je na Kingmaxovim stranicama moguće vidjeti da bi testirana memorija trebala raditi s latencijama CAS 7-7-7 na taktu od 1600 MHz i uz napon između 1,7 i 1,9 volta (standardni napon DDR3 memorije je 1,5 volta). Možda nije naodmet napomenuti da memorija s Kingmaxovih stranica i memorija koja smo mi testirali nemaju identične oznake. Memorija s web stranice ima oznaku FLGE85F-B8MF7 dok se na našoj nalazi nešto slično - FLGE85F-B8MA9. Drugim riječima, riječ je o nazivno istoj memoriji, no prema oznaci se može zaključiti da je naš testni primjerak stariji.

Da bi memorija proradila na 1600 megaherca mora biti ispunjen jedan od dva uvjeta. Ako rabimo Intelov čipset, FSB mora biti podešen na 400 MHz, bilo overclockiranjem, bilo korištenjem procesora s ovakvom brzinom sabirnice. Ako je memorija ugrađena u Nvidijin čipset, jednostavno ju je potrebno podesiti na takt od 1600 MHz putem BIOS-a obzirom da nForce čipseti nude fleksibilnije omjere takta memorije i prednje sabirnice.

Test sistem :: Hardware Platforme Gigabyte X48T-DQ6, BIOS F4 Procesor(i) Core 2 Extreme QX6850, 3 GHz, FSB 1333 MHz Memorija 2 x 2 GB Kingmax DDR3 1600 MHz Grafička kartica ATI Radeon HD 2900 XT Muzička kartica Integrirana IDE/SATA Kontroler ICH9R Hard disk(ovi) Seagate Barracuda 7200.7 160 GB, SATA DVD-ROM Pioneer DVR-109

 

Testni sistem :: Software OS Windows Vista Ultimate 32bit Service Pack SP1 Chipset datoteke Intel INF v9.0.0.1008 Prime95 v25.6 blend Everest v4.5

Memoriju smo testirali na Gigabyteovoj ploči koja je bazirana na Intelovom čipsetu X48. Što se tiče procesora, isprva smo koristili dvojezgreni Core 2 Duo E6300, no kako ovaj procesor ima 266-megahercnu sabirnicu i nizak nazivni takt (1,86 GHz), u jednom smo trenutku udarili u frekvencijski "zid" što nas je prisililo da prijeđemo na četverojezgreni Core 2 Extreme QX6850. Korištenje četverojezgrenog procesora za testiranje memorije je daleko od optimalnog rješenja, no moderniji dvojezgreni procesor nam nažalost nije bio na raspolaganju. Komplikacije nastaju zbog niske tolerancije četverojezgrenih procesora na povećavanje takta prednje sabirnice kao i zbog osjetljivosti na interne latencije čipseta. Korištenje četverojezgrenih procesora u kombinaciji sa sabirnicom brzine 400 ili više megaherca sa sobom gotovo uvijek vuče osjetno povećavanje napona FSB-a (FSB voltage, VTT voltage). Performance Level odnosno Static tRead Value u slučaju naše ploče, glavnu latencija koja utječe na performanse modernih Intelovih čipseta, pri korištenju četverojezgrenih procesora također treba olabaviti.

Što smo na kraju uspjeli napraviti s Kingmaxovom memorijom obzirom na sve spomenute probleme? Nažalost ne mnogo. Memorija je na tvornički specificiranim latencijama CAS 7-7-7-20 CMD 1T i taktu od 1600 MHz radila uz napon od 1,9 volta. Na CAS 6 nije radila niti pod razno, a niti povećavanje latencija nije rezultiralo nekakvim osobitim dobitcima u kontekstu maksimalne frekvencije - uz CAS 8 dostigli smo 1700 MHz, a opuštanje latencija na CAS 9 nije nam pomoglo da postignemo veći takt. Najniže latencije na tvornički definiranom taktu su samo mrvicu niže od onih koje prepisuje sam proizvođač, no da bi ih postigli, napon memorije smo povećali na 2 volta. Premda smo bili skloni daljnjem povećavanju napona, bilo koja vrijednost iznad 2 volta samo je negativno utjecala na stabilnost sistema što ujedno implicira da masivni hladnjaci nisu u najboljem kontaktu s memorijskim čipovima. Što se tiče Performance Levela, situacija nije baš najsretnija - za rad na 1600 MHz morali smo koristiti vrijednost 7 (6 dok je na ploči bio dvojezgreni procesor), a na 1700 MHz vrijednost 8. Neki će se sigurno zapitati zašto smo koristili Command Rate 1T, a ne 2T. Trik je u tome što DDR3 nije toliko osjetljiv na ovu latenciju, pa prelazak s 1T na 2T ne donosi sa sobom osjetno bolju mogućnost povećavanja radnog takta.

Na grafikonu možemo vidjeti performanse pri forsiranju najnižih latencija odnosno maksimalnog takta. U oba slučaja je omjer FSB:MEM bio 1:2, a konkretna vrijednost takta FSB-a 400 odnosno 425 MHz. Na grafikonu se lijepo vidi koliko Performance Level latencija ima utjecaja na performanse memorijskog podsistema - za plave rezultate je rabljen PL 7, a za crvene PL 8.

Zaključak

Memorija koju smo testirali dostupna je u hrvatskim trgovinama po cijeni od oko 1150 kuna za jednu dvogigabajtnu pločicu. Za konfiguraciju kakvu smo mi imali na raspolaganju treba dakle odvojiti dva puta više odnosno 2300 kn. Za isti je novac otprilike moguće kupiti oko 12 GB 1066-megahercne DDR2 memorije (tri kita od po 4 GB) što će reći da Kingmaxov DDR3, kao i sve ostale DDR3 memorije, nije isplativo rješenje za većinu korisnika. S druge strane, ako bi primjerice željeli kupiti Corsairovu memoriju jednakog kapaciteta i vrlo sličnih specifikacija, novčanik bi morali olakšati za oko 3200 kuna. Drugim riječima, premda je Kingmaxova memorija realno skupa, u usporedbi s cijenom poznatih brand DDR3 memorija je zapravo i jeftina. Nažalost, niža cijena sa sobom nosi kompromise - hladnjaci na memoriji nisu osobito kvalitetni, a moduli se prodaju odvojeno, a ne u paru. Da li su i performanse zbog toga lošije (max 1600 MHz na CAS 7, 1700 na CAS 8), teško je konstatirati obzirom da su ovo prvi 2-gigabajtni DDR3 moduli koje smo imali prilike isprobati. Shodno tome, Kingmaxovoj memoriji jednostavno ne možemo objektivno dodjeliti ocjenu.

Conclusion

Kingmax memory we had pleasure of testing is available in croatain computer shops at a price of 1150 kunas (about 160 € including VAT) for one 2GB stick. For configuration we tested potential buyer would have to pay double, about 2300 kunas. Same amount of money is sufficient to buy about 12 GB of 1066 MHz DDR2 memory (three 4 gig kits) so its pretty obvious that Kingmax DDR3 memory we tested, like all other DDR3 memories, is still far from being an adequate solution for the majority of users.On the other hand, Kingmax memory is much cheaper than other brand memories with similar specs. For example, 4 GB of Corsair's DDR3 1600 CAS 7 would set back potential buyer about 3200 kn. In other words, altough Kingmax DDR3 1600 is generally expensive, it is actually much cheaper than DDR3 memory of bigger brands. Unfortunately, lower price brings to the table some compromises. First of all, modules are not sold in pairs, but separately what potentialy has a pretty big impact on overclocking results. Second problem are heatsinks which aren't very convincing, despite being pretty large. Whether relatively bad overclocking performance (max 1600 MHz on CAS 7, 1700 MHz with CAS 8) of Kingmax memory can be explained by these deficiencies, its hard for us to say because we haven't tested 2GB DDR3 modules before. Considering all said and the fact that modules we tested are preproduction samples, we don't have enough information to rank Kingmax memory in an objective manner.