Već smo se par puta osvrtali na aktualno stanje memorije na hrvatskom tržištu
a i onom van naših granica. Vratimo se nakratko na početak priče. Na samom početku
teksta ćemo napraviti jednu grublju podjelu DDR3 memorije. "Obična"
i low-voltage. U prvu kategoriju spada memorija koja je dolazila sa prvom verzijom
Elpidinih čipova, a koji nisu bili neki clockeri. U Hrvatskoj se trenutno
može najčešće naći upravo ovaj tip memorije. Unatoč šarenim natpisima proizvođača,
kod nas nema iole pristojnije memorije koja je sposobna za ozbiljan OC, a da
pritome spada u koliko-toliko prihvatljiv cjenovni rang. Dobra stara "kol’ko
para toliko muzike" se u potpunosti uklapa u ovu situaciju. Uz spomenutu
Elpidu, tu je i sličnog OC potencijala i Qimondina memorija. Po pitanju "pakiranja"
može ih se naći i u dual i triple channel kitovima. Najčešće su deklarirane
na nižim brzinama (1333MHz) i stegnutijim latencijama (CL7) ili višim i labavijim
latencijama (1600MHz/CL9). Iako ovisi o primjerku, memorije s takvim čipovima
i ne mogu potegnuti puno više od ~1700MHz, pri redovito labavim latencijama.

Uz njih tu su i nešto stariji modeli Micronovih čipova koji su za razliku od
navedene Elpide i Qimonde mnogo bolje raspoloženi za overclocking. Većina memorija
koje su dolazile s Micronovim čipovima pakirane su u dual channel kitove. A
pošto su zahtijevali dosta napona za ostvarivanje svojeg potencijala, nisu bili
pogodni za i7 sustave.Konkretni nazivi čipova su: Micron D9 GTS/GTR/JNM/JNL.
Prva dva modela su predstavljali svojevrsni high-end, a trenutno je malo kitova
na tržištu koji dolaze s takvim čipovima iz jednostavnog razloga što su i5 sustavi
pred vratima, a i7 u punom mahu. Druga dva tipa čipova ćemo obraditi niže u
tekstu u drugoj kategoriji. Memorija bazirana na Micronovim čipovima je dakle
namijenjena prvenstveno za starije DDR3 bazirane sisteme koji su imuni na velike
napone koji se primjenjuju memoriji. Kao što su LGA775 ploče bazirane na P45
ili X48 čipsetima. AMD-ovi procesori bi također potencijalno ostvarivali dobre
rezultate s ovakom memorijom. Radi se dakle o memoriji koja se sposobna postizati
visoke brzine uz prilično stegnute latencije s visokom voltažom.

Drugu kategoriju, onu "low-voltage" bi otvorili sa Samsunovim čipovima koji su već neko vrijeme na tržištu. No, unatoč tome, nisu toliko rasprostranjeni, dapače, vrlo je malo kitova s takvim čipovima. A uz sve to, većinom dolaze u 4GB kitovima. Slični su Micronovim čipovima po pitanju potencijalno visokih frekvencija koje mogu postići. Kako smo već naveli, radi se o memoriji koja zahtijeva ipak manje napona za svoj maksimum, a pri tome se i manje grije. Konkretni čipovi koji su se štancali su dolazili pod nazivom HCF0.

Nastavljamo priču sa low voltage memorijama. Iduća na spisku bi bila ponovno
Micronova memorija. Ovaj put nešto o JNL/JNM čipovima. Dotični za razliku od
svoje starije braće GTS/GTR čipova ne vole napone preko 1.9v, odnosno to im
je recimo to tako, zlatna sredina. Kako svaka memorija nije ista, unatoč istim
čipovima, dovoljno govori činjenica o izvedbi testirane memorije. Očekivali
smo nešto bolje rezultate, no ipak ih nisu uspjeli dobiti na 2000MHz+, iako
su sposobni za to, sudeći po testiranjima koje se mogu vidjeti na stranim forumima.
Kao i Kingmax, tako u ponudi možemo dobiti, po cijeni sličnu, i Crucial Value
memoriju, koja također dolazi s tim čipovima. Kao i prethodne spomenute memorije,
najčešće se pakiraju u dual channel kitove ili u zasebne module, odnosno u prodaji
nema triple channel kitova. Uz ova dva čipa, Micron ima još jednog low-voltage
aduta u rukavu, a odaziva se na ime D9 KPT (tu su i nešto manje zastupljeni
KPL čipovi). Čipovi koji su po prirodi, bilo po pitanju overclocking potencijala
i potrebnog napona, slični niže navedenoj Elpidi "Hyper".

Na kraju ovog osvrta napišimo nešto o memoriji baziranoj na novim Elpidinim
čipovima. Na prethodnom test smo imali TakeMS-ovu memoriju baziranu na slabijim
Elpidinim čipovima, koja nije oduševila. No, tu je još par čipova u igri koji
osvajaju srca overclockera diljem svijeta :) Radi se o BASE i BBSE
čipovima. Prvi čipovi su svoju popularnost stekli radi svojeg, nemalo je reći,
"zvijerskog" overclocking potencijala, a poznati su i pod nazivom
Hyper. Minus je bio taj što su brzo umirale čak i na defaultnim postavkama,
a kasnije se ispostavilo da se radilo o grešci u proizvodnji. Povodom toga svi
proizvođači koji su štancali memorije s tim čipovima su obustavili proizvodnju,
dok se greška nije riješila. Rješenje se očitovalo zamjenom BASE čipova sa BBSE
verzijom koja je i trenutno u opticaju. Radi se o low-voltage čipovima koji
su ispočetka namijenjeni za i7 sustave, te su pakirani u triple-channel kitove.
Cjenovno se ne radi o najpristupačnijim memorijama, no ipak se radi o samom
vrhu ponude koja nije za obične smrtnike. S druge strane, povodom izlaska i5
počeli su izlaziti i dual channel kitovi po relativno pristupačnim cijena veličine
od najčešće 4GB.

Sve u svemu, situacija nije toliko sjajna prvenstveno iz razloga što je high-end
memorija prilično ne pristupačna cijenom, a mid range je preslabo zastupljen,
tako da je više lutrija dobiti dobre čipove na jeftinijoj memoriji. Kako ste
mogli zaključiti oči svih su više-manje uprte u Elpidu, što nije dobro iz očitog
razloga jer drži većinu na tržištu sa svojim čipovima. Nadamo se da će se i
ostali proizvođači u što skorije vrijeme nešto više aktivirati po ovom pitanju,
i početi sa masovnom proizvodnjom low-voltage čipova, odnosno prodajom takvih
memorija po što pristupačnijim cijenama. Uzevši u obzir da je i5 pred vratima,
vjerujemo da će se i situacija po pitanju popularizacije DDR3 memorije popraviti
i kako ćemo u što skorije vrijeme i vidjeti ostvarenje naših želja. Nema nekog
smisla se doticati hrvatskog tržišta, s obzirom da je ono na mrtvoj točki po
ovom pitanju, unatoč tome što smo očekivali da će se dosada situacija popraviti,
ili barem u najboljem slučaju krenuti na bolje.