Kingston HyperX Fury 2x8GB 3733 MHz CL19 recenzija

HyperX Fury vs. Trident Z Neo & Trident Z Royal

Brzine transfera dvaju kitova koji koriste SK Hynix DJR čipove se razlikuju vrlo malo unatoč činjenici da Neo Z ima stegnutije latencije od Furya (CL16-19-19-39 vs. CL17-21-21-39-85), a najveća je razlika kod kopiranja. Ipak, Fury ima mrvicu niže pristupno vrijeme. Jasno, Samsungovim B-die čipovima na Royal Gold kitu teško što može stati na put i oni su superiorni s vremenom pristupa od 68 ns.

Kod XMP1 profila na Fury kitu stvari brzo odlaze “k vragu” po pitanju brzine pristupa jer FCLK (Infinity Fabric) takt pada na 933 MHz, ona raste na 83,9 ns. Jedini benefit je povećanje propusnosti kod zapisa. Ručnim podizanjem FCLK vrijednosti na 1867 MHz se stvari vraćaju na svoje mjesto, vrijeme pristupa je izvrsno i transferi su bolji, no to nije dugoročno stabilno, barem ne bez dizanja napona. Stoga te rezultate nećemo ni prikazivati ovdje. Iz tog razloga preporučujemo korištenje XMP2 umjesto XMP1 profil, gdje Infinity Fabric radi na optimalnih 1.800 MHz.

HyperX Fury @ Overclocking

Na izjednačenim frekvencijama (UCLK: 4.000 MHz, FCLK: 1000 MHz) i s različitim latencijama rezultati u čitanju i zapisu su vrlo slični, u kopiranju je veća prednost za višu latenciju, dok je vrijeme pristupa bolje kod niže latencije. Napominjemo da je ovo postignuto bez dizanja napona, no više frekvencije nisu moguće ni uz igranje s naponima.

Ipak, naša je preporuka svim tweakerima pronaći maksimalni takt memorije (UCLK), uz maksimalni mogući i stabilni takt Infinity Fabrica (FCLK). U našem je slučaju to bilo 3.800 MHz / 1.900 MHz uz naravno podizanje napona memorije na 1.374 V i VDDR2_SOC na 1.025V. To nije rezultiralo rekordnim transferima, no zato je vrijeme pristupa “palo” na odličnih 67,4 nanosekunde.

U ovom je testu bio cilj što više spustiti latencije na oba XMP profila. Poprilično je jasno koja je postavka ovdje bolja – niže latencije na malo nižoj frekvenciji zbog superiornog vremena pristupa, transferi su manje bitni. No, za ovakvo je spuštanje latencija potrebno DDR napon podići na 1.368 V i VDDR2_SOC na 1.025V.

PCMark 10

PCMark pokazuje da voli stegnutije latencije i frekvenciju od 3.600 MHz u kojoj je i IF na optimalnom taktu od 1.800 MHz. Kada podignemo frekvenciju na 4.000 MHz i dodatno opustimo latenciju, rezultat još malo pada (6.167 bodova). Isto tako, performanse nisu ništa rasle ni na 3.800/1.900 MHz kombinaciji (UCLK/FCLK).

Napravili smo i GPGPU (CPU) benchmark u AIDA 64 softveru i rezultati su slični onima u PCMarku 10. Rezultat je tim lošiji čim je frekvencija viša, a latencije opuštenije. Lijeva slika pokazuje XMP2 profil (3.600 MHz CL18), a desna je rezultat ručnog stezanja latencija pri 3.600 MHz @ CL16-19-19-37-1T. Rezultati s XMP1 profilom su slabiji, a na 4.000 MHz još slabiji. Dakle, ako izvodite ovakav tip operacija na računalu potrebno je ili izabrati kit čim nižih latencija ili ih ručno sami spuštati.