Vrijeme je za OpenGL testove, Quake 3 i Serious Sam:

Kao što vidimo iz rezultata, na 866MHz GeForce2 GTS je brži od
Kyro2 kartice. Jedino na 1280x1024x32 SHQ Kyro2 pobjeđuje s malom razlikom (oko
4%).

Priča je ista i na 1GHz – GTS najbrži. GeForce2 MX je pak jednako
brz kao GTS pri nižim rezolucijama i 16-bitnoj paleti, no već pri 800x600x32
gubi zadah i prilično zaostaje.

Pri 1.33GHz poredak je isti, no razlika između GTS-a i Kyroa2
se smanjila. Da je procesor još brži vjerovatno bi došlo i do izjednačenja (jedino
što je teško reći koji je takt potreban za tako nešto, no sigurno bar 1.5GHz).
Vrijeme je da prijeđemo na benchmark koji koristimo po prvi puta – Serious Sam.

Serious Sam ima u sebi ugrađene vrlo napredne opcije za benchanje,
no one nisu jednostavne za korištenje. Tj., jednostavno je pokrenuti bench u
Serious Samu, ali rezultati će biti krivi. Serious Sam je jednostavno prepametan
za svoje vlastito dobro. Prilikom inicijalizacije, Serious Sam pogleda hardware
i automatski prilagodi settinge prema njemu. Tako će settingsi (iako
imenom isti, npr. Normal Detail) biti različiti za računalo koje pokreće procesor
od 1GHz i ima 256MB RAM-a i GeForce2 MX karticu od onoga koje se razlikuje samo
po npr. grafičkoj kartici (recimo da ima ATi Radeon). Zbog toga će benchanje
 ustvari dati nerealne rezultate. Kontaktirali smo Croteam oko toga i oni
su nas uputili na specijalne skripte koje garantiraju identične uvjete prilikom
izvođenja testova. Skripte su dijelo Reverenda i na neki način službene jer
ih je preporučio sam Croteam. Koristili smo Memphis Suburbs demo jer obiluje
akcijom, tako da dati FPS bude reprezentativan spram pravog igranja Serious
Sama. Ovako opremljeni i čiste savjesti oko toga da su rezultati realni i reprezentativni
krenimo dalje:

Primjetit ćete da postoje tri kvalitete – Normal, Maximum i Extreme.
Normal nije nešto pretjerano lijep, no Maximum stvarno koristi Serious engine
kako treba. Zapitat ćete se što je onda Extreme. Extreme ima iste postavke kao
Maximum s tom razlikom da se koristi i asinotropic filtering koji je pri Extreme
settingu stavljen na maksimum. Kao što se vidi iz rezultata na 866MHz,
GTS šiba u Normal modusu, gubi u Maximumu i onda (s velikom razlikom) pobjeđuje
u Extremu. Zašto tako čudni rezultati u Extreme modusu? Čini se da Kyro2 ne
podržava asinotropic filtering kako bi trebalo – performanse su grozne, a kvaliteta
slike ne onakva kakva bi trebala biti. Kako stvari stoje, problem ne leži u
driverima, već u hardwaru. No, tko zna, možda nas Kyro2 iznenadi i kad
ćemo ga ponovo testirati pokaže da sve štima, te da je problem ipak bio u driverima.

Na 1GHz rezultati su isti – u Normal modusu pobjeđuju GeForce2
GTS i MX, dok u Maximum modusu Kyro2 odnosi prvo mjesto. Extreme je dao očekivane
rezultate – Kyro2 je najsporiji jer tu nešto ne štima, a nije vezano uz snagu
kartice.

1.33GHz pokazuje da uz vrlo snažan procesor MX gubi od Kyroa2
i na nižim rezolucijama (800x600x16 Normal). GTS je tu negdje kao Kyro u Maximum
modusu kad se koristi 16-bitna paleta, no čim se pređe na 32-bitnu zaostaje.
Kroz sve testove (ne samo Serious Sam) vidi se koja je prednost interno renderiranje
u 32-bitnoj paleti – pad performansi kad se pređe s 16-bitne boje na 32-bitnu
puno je manje izražen kod Kyroa nego što je slučaj s GF2 karticama. Kad se još
pogleda memorijski bandwidth i takt na kojem kartice rade, postaje jasno da
HSR isto tako igra užasno veliku ulogu. Mora se priznati da je arhitektura iza
Kyro2 chipa stvarno napravljena inteligentno.