Klasični pristup rasporedu tipki i funkcijama, ali pristup funkcionalnostima za igrače: Logitech kombinira oba svijeta

Većina nas već dobro zna kako Logitech ima relativno dugu povijest proizvoda za igrače. Među njima ima dosta tipkovnica, od kojih su neke u trenu kad su se pojavile djelovale prilično svemirski ― nije baš tako beskrajno davno lansiran G15, koji je započeo lavinu raznih takvih "hiper-opremljenih" modela.

Ti su Logitechovi modeli kod igrača i recenzenata uglavnom imali (i još uvijek imaju) dobar prijem, ali su im određeni korisnici nalazili jedan značajan nedostatak: slabiji nastup kad se takve tipkovnice s igranja trebaju prebaciti na neku drukčiju vrstu rada. Zvuči kao sitničarenje, ali u biti nije: i skromna malenkost autora ovog teksta, kao i mnogi njegovi kolege, svakodnevno se susreću s problemom što ― zbog praktičnih razloga ― isto računalo koriste i za igranje i za profesionalan rad (programiranje, pisanje tekstova, itd.), i to oboje u dovoljnoj mjeri da se ne može za jednu od tih svrha samo "stisnuti zube" s neadekvatnom tipkovnicom. Da, u teoriji je izvedivo obijesno rješenje korištenja dvije različite tipkovnice na istom računalu, ali ni to nije naročito praktično.

Fotografija nije ni na koji način "poboljšana" ― podesite li pozadinsku iluminaciju tipkovnice na najjače, svijetlit će uistinu snažno, čak i za dnevne uvjete

Bez obzira jesu li Logitechu motiv bili takvi potencijalni kupci ili ne, tipkovnica G710+ djeluje kao da bi mogla biti kombinacija koja može pomiriti ta dva svijeta (što ne znači da je i prva takva na tržištu ― neki konkurenti su se također već upustili u taj pristup). S jedne strane, ona nudi standardni raspored tipki u punoj veličini, ispod kojih se nalaze mehaničke sklopke, i sve to na čvrstoj šasiji, što je važan ali rijetko nalažen uvjet za profesionalni rad. S druge strane, igrači će ovdje naći multimedijske tipke, pozadinsko osvjetljenje, isključivanje Windows tipki, USB, i makro-tipke, koje su zapravo korisne i profesionalcima i igračima.

S konstrukcijskog gledišta, nema mnogo mjesta kritici: G710+ je zapanjujuće teška tipkovnica, kod koje nema ni traga iritantnom škripanju i krckanju čim se malo teži dlan osloni o njen rub. Štoviše, dovoljno je masivna da ju je teško slučajno pomaknuti za vrijeme rada, i djeluje kao da bi lako mogla izdržati dugotrajno tumbanje po ruksacima ako se za to ukaže potreba. Osobito je fascinantna masivnost kabela ― već smo vidjeli i električne peći s tanjim i mekšim kabelima, a ovaj djeluje kao da bi njime mogli šlepati automobil. Konektori su također kvalitetni, i zapravo nismo našli niti jednu pojedinost na tipkovnici koja bi baš bila očito "jeftina", a ni neukusno pretjerano gamerska: nikome ne bi bilo neugodno ovakvu tipkovnicu koristiti u kancelariji tipične firme.

Zgodna mogućnost je što se osvjetljenje WASD grupe i strelica može podešavati zasebno od ostatka

Što se osjećaja mehaničkih tipki tiče, ona je naravno superiorna bilo čemu što membranske tipkovnice mogu ponuditi ― u biti, kad se radi o mehaničkim prekidačima, proizvođač nema mnogo toga za promašiti. Točnije rečeno, radi se o Cherry MX Brown mehanici, što znači da tipke imaju "koljeno" umjesto da glatko klize prema dolje, te da nemaju posebno čujni klik. Pod ovim potonjim treba ipak ostati svjestan da, unatoč "nečujnosti", ovo i dalje nije doista tiha tipkovnica, nego je samo relativno tiha za mehaničke, dok je i dalje glasnija od vjerojatno 90% membranskih tipkovnica. Osjećaj tipkanja je očekivano dobar, bez obzira preferirate li koristiti opcionalni podložak za dlanove ili ne. Također, tipke su dovoljno uglatih i izraženih rubova da bude moguće ono suptilno korigiranje pozicije dlanova koje radimo podsvjesno nakon duge prakse tipkanja. Nema ni nikakvih kompromisa oko oblika tipki, sve je standardno do zadnjeg milimetra.

Makro-tipke: primarno ovdje zbog igrača, ali nerijetko nađu svoju svrhu i ulogu u ostalim sferama rada na računalu

K tome, tipke imaju pozadinsko osvjetljenje, bijelo i u četiri moguće svjetline s mogućim potpunim gašenjem, upravljivo pomoću posebnih tipki iznad F11 i F12. Zgodno je što se svjetlo posebno može podešavati za osam igraćih tipki ― naravno, četiri strelice i WASD, koji su ujedno i srebrni za razliku od crnih ostalih kapica tipki. Pozadinsko je svjetlo dosta jako; na najjačoj postavci čak i previše bliješti za rad u mraku, ali je zgodno ako tu iluminaciju želite koristiti danju iz nekog razloga.

Uz uobičajene tipke standardnog rasporeda i spomenute za regulaciju svjetline, tu je još pet multimedijskih (Play/Pause, Stop, Rewind, FF i Mute), mehanički kotačić za regulaciju glasnoće (iako, softverski upravljan), te tipka za privremeno gašenje Windows tipki kako ne bi smetale pri igranju. Ova potonja opcija ima i svoj indikator stanja uz uobičajene indikatore Num, Caps i Scroll Locka.

Na multimedijskim tipkama se nije štedjelo ― uobičajenoj grupi društvo pravi mehanički kotačić za regulaciju glasnoće (softverski upravljanu)

Na lijevom kraju se pak nalazi šest programibilnih tipki obrubljenih narančastim komadom plastike, te nedaleko njih uz gornji rub, tri tipke za selekciju tri "bloka" nezavisnih makroa, te četvrta koja omogućava programiranje makroa u letu, slično kao što je to već poznato s G15, G510, itd. Zgodno za brzo konfiguriranje, iako to isto možete, naravno, napraviti i čisto softverski. Model se hvali i otpornošću prema ghostingu, iako je to problem koji više muči malo koju modernu tipkovnicu.

Na temi tipaka ipak nailazimo i na jedan problemčić, koji je zapravo regionalne naravi. Tipkovnica koju smo primili ima hrvatski raspored, ali se u biti radi o standardnom američkom rasporedu na čije su tipke ― tamo gdje je to potrebno ― otisnuti hrvatski znakovi. Ne samo što to nije baš prekrasno i zapravo ne svijetli odgovarajuće kad se uključi pozadinska iluminacija, nego su i takvi "naknadni" otisci obično kratkog vijeka trajanja, osobito ako planirate dosta korištenja ― a izbor mehaničke tipkovnice aludira da planirate.

Već poznat Logitechov pristup nudi tri registra makroa koji se biraju pritiscima na ove tipke, te dodatnu za brzinsko programiranje makroa

Kao što je ranije spomenuto, tipkovnica nudi jedan USB port, na sredini sa stražnje strane, dovoljno lako opipljiv da ćete ga bez problema naći kad zatreba i bez gledanja. To objašnjava i zbog čega se tipkovnica na računalo zapravo spaja putem dva USB kabela (glavni kabel je razdvojen na dva u zadnjih dvadesetak centimetara).

Po prapovijesnom običaju, tipkovnica se može podići zahvaljujući izvlačivim nožicama, a korisno je i što se ispod nje nalazi "kanal" za provući kabel, u pravilu onaj od slušalica, komforno ispod nje. Svi su ti hardverski dodaci dosta kompaktno strpani u jedno kućište, i G710+ je zapravo veličine podjednake onoj "običnih" tipkovnica.

Mislilo se i na činjenicu što slušalice spadaju u uobičajeni dio opreme igrača. Uočite kanalić za provlačenje njihovog kabela

Ovaj model nema svoj vlastiti dedicirani softver, već se za to brine krovna Logitechova aplikacija Gaming Software koja nudi malo konkretniju organizaciju i definiranje makroa za dodatnih šest tipki ako se za to ukaže potreba.

Sve u svemu je ovo vrlo, recimo to tako, "razumno" osmišljena tipkovnica: teško se sjetiti ičega što bi joj realno nedostajalo za ugodan rad, a isto tako nije niti nakićena nekakvim čudesima poput ugrađene zvučne kartice ili ugrađenog LCD ekrana koji su za većinu korisnika više šou-biznis nego nešto što drastično poboljšava igranje ili rad. (Konkretno, pri autorovom prelasku s G510 na G710+, ekran mu je nedostajao jedno dvadeset sekundi.)

Kako to izgleda s podloškom za dlanove

Prema tome, ocjena mora biti visoka, ali to ne znači da je tipkovnica baš bezgrešna ― i dalje važi pravilo da ništa u svemiru nije idealno. Za početak, ne možemo ne spomenuti problem s prvom serijom ove tipkovnice koja je u zabrinjavajućem broju slučajeva bila sklona kvarovima pozadinske iluminacije tipki na određenim dijelovima ― štoviše, to se upravo dogodilo s prvim modelom koji smo primili na test. Logitech je u međuvremenu službeno priznao problem i rapidno krenuo izdavati revidiranu verziju te nadomještati neispravne, tako da udio tih potencijalno problematičnih već sad drastično pada i problem se rješava (do sad je vjerojatno prva serija već mahom povučena) ― ali svejedno je prvim najentuzijastičnijim kupcima ostao malo kiseo dojam.

Daleko seriozniji nedostatak ove tipkovnice, koji se neće riješiti čekanjem i intervencijom proizvođača, je cijena. Za G710+, naime, treba izdvojiti monstruoznih 1.290 kn, dakle nekoliko puta veći budžet od onog koji kupci tipično izdvajaju za tipkovnice. Čak i u sferi igrača koji su spremniji posegnuti do dna kese ovo je ponosna cijena.

Tipke su nešto izbočenije iz kućišta od prosjeka, ali to niti najmanje ne smeta radu, dapače: mnogi upravo preferiraju takvu konstrukciju

Teško je reći da se za tu cijenu ne dobije impozantan komad opreme, koji nije nagrižen konstrukcijskim, šoumenskim ili tehničkim kompromisima, i koji već u startu ne može biti naročito jeftin za proizvodnju (teško kućište, stotinjak Cherry MX prekidača, kabeli…). Čak bi se moglo argumentirati da bi kupovina pojedinačne mehaničke tipkovnice za rad i dodatne za igranje zajednički koštala nešto u redu veličine cijene G710+, koja ispunjava obje uloge. Ali opet ― argumentirali mi ovo ili ono, ostaje činjenica da stvar (na dan nastanka teksta) košta više nego neki neloši 24" monitori.