Činjenica da samo još rijetki slušaju glazbu izravno s audio CD-a već drže cijelu
svoju fonoteku na tvrdom disku, više nije nikakva novost. Taj je prelazak, naravno,
svojevremeno otvorio neka nova tržišta poput prijenosnih MP3 playera, a u posljednje
vrijeme – čini se – i onih "statičnih", među koje bismo mogli ubrojiti
Logitechov Squeezebox Duet. No prije nego što se upustimo u njegovo seciranje,
razmotrimo tržišni fokus jednog ovakvog proizvoda. S jedne strane, većini ljudi
nimalo ne smeta što svoju glazbu drže na diskovima svojeg računala (ili više
njih), i sviraju je preko zvučne kartice na kućnu liniju. S druge strane, neki
na nju spajaju mobilne MP3 playere, dok oni treći za to koriste Home Theatre
PC, obično crpeći lokalnu bazu ili glazbu s kućne mreže (koja je nerijetko i
bežicna).

Solidno izvedeno kućište dobro će se slagati sa standardno
crnim 19" linijskim komponentama kojima će vjerojatno praviti društvo

U ovu gužvicu sada se dodatno pokušava nagurati klasa fiksnih kućnih MP3 stanica,
za one koji ne žele imati stalno uključeno racunalo, prijenosni svirač im nije
praktičan, a uz to im je HTPC nepotreban ili preskup. Vjerojatno bi nas se većina
složila da takvih korisnika nema mnogo – ali im se tržište možda može povećati
ako se pokažu za tu svrhu znatno boljima od ostalih rješenja. Pod "boljim
rješenjima" jedan od ključnih faktora je jednostavnost; bez obzira što
se HTPC možda koristi samo za reprodukciju video- ili audiomaterijala, ipak
se radi o legitimnom računalu koje će vjerojatno barem povremeno patiti od raznoraznih
boljki s driverima, prikazom, trzanjem i tako dalje. Vidi se da je Logitech
stoga ciljao na što jednostavniju instalaciju – od hardverskog posla, dovoljno
je uređaj izvaditi iz kutije i spojiti u struju i na glazbenu liniju odnosno
zvučnike. Međutim, ono gdje bi neki koji su više modno nego digitalno osviješteni
mogli ipak imati problema je inicijalno konfiguriranje. Dokle imate otključanu
bežicnu mrežu, Squeezebox će se nekako znati sam snaći, ali kad u igru uvedete
WPA odnosno WEP enkripciju, ručno podešavanje mapa, spajanja i slično, konfiguriranje
može postati malo naporno, osobito uzevši u obzir da se obavlja putem jedinog
sučelja koje Squeezebox ima prema korisniku – daljinskog upravljača. Podržane
bežicne mreže su 802.11b i g. Kad je konfiguriran, uređaj većinu pozadinskog
posla radi automatski – klasifikaciju glazbe (koja uključuje i tagove i metapodatke)
po mreži, skupljanje kataloga raspoloživih usluga s Interneta, itd., i konstantno
ih osvježava. Uređaj nema lokalni mirror-disk, tako da sadržaji koje povlači
moraju biti stalno raspoloživi na mreži.

Uz već uobičajeni RCA stereo izlaz, sviđa nam se što
su tu još i koaksijalni te optički S/PDIF. Društvo im pravi LAN konektor te
ulaz napajanja

Izborom audioizlaza koje uređaj nudi smo generalno zadovoljni – tu je par stereo
RCA konektora (pozlaćenih kako bi imponirali samozvanim audiofilima), te optički
i koaksijalni S/PDIF-ovi. Nikakvih drugih kontrola na samoj "stanici"
nema, već je sve usmjereno na daljinski kontroler, u kojem praktički i jest
bit cijelog proizvoda – bez njega, ovo bi bila tek eksterna zvučna kartica s
mogućnošću bežičnog primanja audio-streama.

Jedan od najboljih daljinskih upravljača koji smo vidjeli,
ima ekran kvalitetniji od brojnih mobitela i PDA uređaja

Logitech je već u svojoj ranijoj seriji Harmony univerzalnih daljinskih upravljaca
pokazao da ih zna raditi, a sad je isto iskustvo primijenio i na Squeezeboxov
kontroler. Sa stanicom ne komunicira uobičajeno infracrveno već radiovezom,
i to dovoljno jakim signalom da ga bez problema možete koristiti iz drugih soba.
No za razliku od Harmonyja koji su imali više tipki nego kokpit Space Shuttlea,
ovaj upravljač ima svega nekoliko kontrola čija je forma, očito je i iz aviona,
inspirirana iPodovim provjerenim kružićem. No suprotno iPodu kod kojeg je on
fiksan, Duetov je potpuno mehanički što ga čini još malo lakšim za korištenje,
mada mu je osjetljivost inicijalno nešto niža nego kod Appleovog uzdanika. Univerzalna
tipka za potvrdu izbora mu je očekivano u sredini, a oko njega dodatne tipke
za put kroz menije, opcije, play i ostalo, dok se ispod nalaze još tipke za
regulaciju glasnoće, pauzu i kretanje kroz playlistu. Iznad njih je LCD ekran
u boji razlučivosti 240 x 320 piksela i dijagonale od šest centimetara – kvalitetniji
nego što ćete vidjeti i na mnogim smartphoneima, ali ne možemo se oteti dojmu
da je uređaj ovakve svrhe mogao biti jednako funkcionalan a jeftiniji i s nešto
manje stelarnim ekranom. Napaja se kroz punjivu i izmjenjivu litij-ionsku bateriju.

Upravljač se napaja izmjenjivom litij-ionskom baterijom
koja se puni u ovom cradleu

Kakogod, na njemu ćete vidjeti jedno od vizualno najrazradenijih sučelja koji
vam mogu pasti na pamet – razvijeno do razine na kojoj možete birati wallpaper
za izbornike. Sami su izbornici razmjerno jednostavno napravljeni, opet po iPodovom
principu – u katalogu, sortiranom po nekoliko kriterija, dovoljno je naći željeni
sadržaj, kliknuti na njega ili na željenu specificnu pjesmu, i to je to – svirka
počinje, bez mnogo filozofije. Upravljač se puni putem priloženog cradlea koji
se hvata u kontakte s njegove donje strane – kao i kod, primjerice, bilo kojeg
iPaq-a.

Kontrole upravljača decentno svijetle u mraku – odlično
za noćne glazbene pothvate

Zgodna mogućnost je što u upravljač možete prikljuciti i slušalice (s njegove
gornje strane nalazi se standardni 3,5-milimetarski konektor), te svoju glazbu
slušati i izravno s njega. U oba slučaja, kvaliteta zvuka je na visini zadatka
– no vrlo vjerojatno će veći utjecaj na nju imati kompresija vaših MP3-ca nego
artefakti konvertera. Podržani audioformati su uz MP3 još i AIFF, FLAC, WMA,
WAV, PCM, AAC, OGG, čak i MP2, ali sviranje glazbe s lokalnih storagea
je samo jedna strana Squeezeboxa – druga je mogućnost otvaranja streaming kanala
za slušanje internetskih radija. Za njih je, jasno, potrebno imati dovoljno
propusnu vezu na Internet, no s obzirom na masovno prisustvo DSL-a, to rijetkima
predstavlja problem. Za to je ipak potrebno na lokalno računalo instalirati
besplatni softver koji se spaja na Logitechovu Squeezebox mrežu i uzima sadržaje,
i proslijeđuje ih uređaju.

Logitech drži svoj katalog sadržaja (uglavnom vezan
za digitalne radiokanale) online, na svojem SqueezeNetworku

Mogućnost koju Logitech ističe na više mjesta je stvaranje kućne Squeezebox
mreže – naime, više ovakvih uredaja i kontrolera može raditi paralelno na istoj
mreži, s time da se u tom slučaju sa svakog upravljača može upravljati svakime
od njih nezavisno (s različitim playlistama), za svaku sobu ili dio kuće odvojeno,
no moguće ih je i sve sinkronizirati. No tome će na put stati ono što je, u
našem testu, i glavni nedostatak ovog sustava – cijena. Unatoč kvalitetnoj izradi,
atraktivnom upravljaču s izvrsnim ekranom, bežičnom umrežavanju i štočem drugom,
cijena od 2.699 kuna je ipak malo previsoka – za samo mrvicu više novca, a možda
čak niti to, možete sastaviti HTPC koji će moći više, a neko umrežavanje tri-četiri
Dueta bi vrlo lako moglo "zagaziti" u peteroznamenkaste svote. Ovakav
je financijski kontrast još vidljiviji usporedimo li ga s Apple TV-om koji se
uz svirku (u paktu s iTunesima), snalazi i s videozapisima, fotografijama, ima
i svoj tvrdi disk, a cijena mu je samo marginalno viša. Cijenimo što je Logitech
išao linijom jednostavnosti i umjesto cjelokupne multimedijske stanice napravio
samo kućni svirač koji radi jedan posao i radi ga dobro, ali to iz ciste tržišne
ravnoteže ne smije koštati koliko i nadmoćniji konkurent, ili čak slabije računalo.