Logitech Squeezebox Duet – prototip kućne radiostanice

Činjenica da samo još rijetki slušaju glazbu izravno s audio CD-a već drže cijelu svoju fonoteku na tvrdom disku, više nije nikakva novost. Taj je prelazak, naravno, svojevremeno otvorio neka nova tržišta poput prijenosnih MP3 playera, a u posljednje vrijeme - čini se - i onih "statičnih", među koje bismo mogli ubrojiti Logitechov Squeezebox Duet. No prije nego što se upustimo u njegovo seciranje, razmotrimo tržišni fokus jednog ovakvog proizvoda. S jedne strane, većini ljudi nimalo ne smeta što svoju glazbu drže na diskovima svojeg računala (ili više njih), i sviraju je preko zvučne kartice na kućnu liniju. S druge strane, neki na nju spajaju mobilne MP3 playere, dok oni treći za to koriste Home Theatre PC, obično crpeći lokalnu bazu ili glazbu s kućne mreže (koja je nerijetko i bežicna).

Solidno izvedeno kućište dobro će se slagati sa standardno crnim 19" linijskim komponentama kojima će vjerojatno praviti društvo

U ovu gužvicu sada se dodatno pokušava nagurati klasa fiksnih kućnih MP3 stanica, za one koji ne žele imati stalno uključeno racunalo, prijenosni svirač im nije praktičan, a uz to im je HTPC nepotreban ili preskup. Vjerojatno bi nas se većina složila da takvih korisnika nema mnogo - ali im se tržište možda može povećati ako se pokažu za tu svrhu znatno boljima od ostalih rješenja. Pod "boljim rješenjima" jedan od ključnih faktora je jednostavnost; bez obzira što se HTPC možda koristi samo za reprodukciju video- ili audiomaterijala, ipak se radi o legitimnom računalu koje će vjerojatno barem povremeno patiti od raznoraznih boljki s driverima, prikazom, trzanjem i tako dalje. Vidi se da je Logitech stoga ciljao na što jednostavniju instalaciju - od hardverskog posla, dovoljno je uređaj izvaditi iz kutije i spojiti u struju i na glazbenu liniju odnosno zvučnike. Međutim, ono gdje bi neki koji su više modno nego digitalno osviješteni mogli ipak imati problema je inicijalno konfiguriranje. Dokle imate otključanu bežicnu mrežu, Squeezebox će se nekako znati sam snaći, ali kad u igru uvedete WPA odnosno WEP enkripciju, ručno podešavanje mapa, spajanja i slično, konfiguriranje može postati malo naporno, osobito uzevši u obzir da se obavlja putem jedinog sučelja koje Squeezebox ima prema korisniku - daljinskog upravljača. Podržane bežicne mreže su 802.11b i g. Kad je konfiguriran, uređaj većinu pozadinskog posla radi automatski - klasifikaciju glazbe (koja uključuje i tagove i metapodatke) po mreži, skupljanje kataloga raspoloživih usluga s Interneta, itd., i konstantno ih osvježava. Uređaj nema lokalni mirror-disk, tako da sadržaji koje povlači moraju biti stalno raspoloživi na mreži.

Uz već uobičajeni RCA stereo izlaz, sviđa nam se što su tu još i koaksijalni te optički S/PDIF. Društvo im pravi LAN konektor te ulaz napajanja

Izborom audioizlaza koje uređaj nudi smo generalno zadovoljni - tu je par stereo RCA konektora (pozlaćenih kako bi imponirali samozvanim audiofilima), te optički i koaksijalni S/PDIF-ovi. Nikakvih drugih kontrola na samoj "stanici" nema, već je sve usmjereno na daljinski kontroler, u kojem praktički i jest bit cijelog proizvoda - bez njega, ovo bi bila tek eksterna zvučna kartica s mogućnošću bežičnog primanja audio-streama.

Jedan od najboljih daljinskih upravljača koji smo vidjeli, ima ekran kvalitetniji od brojnih mobitela i PDA uređaja

Logitech je već u svojoj ranijoj seriji Harmony univerzalnih daljinskih upravljaca pokazao da ih zna raditi, a sad je isto iskustvo primijenio i na Squeezeboxov kontroler. Sa stanicom ne komunicira uobičajeno infracrveno već radiovezom, i to dovoljno jakim signalom da ga bez problema možete koristiti iz drugih soba. No za razliku od Harmonyja koji su imali više tipki nego kokpit Space Shuttlea, ovaj upravljač ima svega nekoliko kontrola čija je forma, očito je i iz aviona, inspirirana iPodovim provjerenim kružićem. No suprotno iPodu kod kojeg je on fiksan, Duetov je potpuno mehanički što ga čini još malo lakšim za korištenje, mada mu je osjetljivost inicijalno nešto niža nego kod Appleovog uzdanika. Univerzalna tipka za potvrdu izbora mu je očekivano u sredini, a oko njega dodatne tipke za put kroz menije, opcije, play i ostalo, dok se ispod nalaze još tipke za regulaciju glasnoće, pauzu i kretanje kroz playlistu. Iznad njih je LCD ekran u boji razlučivosti 240 x 320 piksela i dijagonale od šest centimetara - kvalitetniji nego što ćete vidjeti i na mnogim smartphoneima, ali ne možemo se oteti dojmu da je uređaj ovakve svrhe mogao biti jednako funkcionalan a jeftiniji i s nešto manje stelarnim ekranom. Napaja se kroz punjivu i izmjenjivu litij-ionsku bateriju.

Upravljač se napaja izmjenjivom litij-ionskom baterijom koja se puni u ovom cradleu

Kakogod, na njemu ćete vidjeti jedno od vizualno najrazradenijih sučelja koji vam mogu pasti na pamet - razvijeno do razine na kojoj možete birati wallpaper za izbornike. Sami su izbornici razmjerno jednostavno napravljeni, opet po iPodovom principu - u katalogu, sortiranom po nekoliko kriterija, dovoljno je naći željeni sadržaj, kliknuti na njega ili na željenu specificnu pjesmu, i to je to - svirka počinje, bez mnogo filozofije. Upravljač se puni putem priloženog cradlea koji se hvata u kontakte s njegove donje strane - kao i kod, primjerice, bilo kojeg iPaq-a.

Kontrole upravljača decentno svijetle u mraku - odlično za noćne glazbene pothvate

Zgodna mogućnost je što u upravljač možete prikljuciti i slušalice (s njegove gornje strane nalazi se standardni 3,5-milimetarski konektor), te svoju glazbu slušati i izravno s njega. U oba slučaja, kvaliteta zvuka je na visini zadatka - no vrlo vjerojatno će veći utjecaj na nju imati kompresija vaših MP3-ca nego artefakti konvertera. Podržani audioformati su uz MP3 još i AIFF, FLAC, WMA, WAV, PCM, AAC, OGG, čak i MP2, ali sviranje glazbe s lokalnih storagea je samo jedna strana Squeezeboxa - druga je mogućnost otvaranja streaming kanala za slušanje internetskih radija. Za njih je, jasno, potrebno imati dovoljno propusnu vezu na Internet, no s obzirom na masovno prisustvo DSL-a, to rijetkima predstavlja problem. Za to je ipak potrebno na lokalno računalo instalirati besplatni softver koji se spaja na Logitechovu Squeezebox mrežu i uzima sadržaje, i proslijeđuje ih uređaju.

Logitech drži svoj katalog sadržaja (uglavnom vezan za digitalne radiokanale) online, na svojem SqueezeNetworku

Mogućnost koju Logitech ističe na više mjesta je stvaranje kućne Squeezebox mreže - naime, više ovakvih uredaja i kontrolera može raditi paralelno na istoj mreži, s time da se u tom slučaju sa svakog upravljača može upravljati svakime od njih nezavisno (s različitim playlistama), za svaku sobu ili dio kuće odvojeno, no moguće ih je i sve sinkronizirati. No tome će na put stati ono što je, u našem testu, i glavni nedostatak ovog sustava - cijena. Unatoč kvalitetnoj izradi, atraktivnom upravljaču s izvrsnim ekranom, bežičnom umrežavanju i štočem drugom, cijena od 2.699 kuna je ipak malo previsoka - za samo mrvicu više novca, a možda čak niti to, možete sastaviti HTPC koji će moći više, a neko umrežavanje tri-četiri Dueta bi vrlo lako moglo "zagaziti" u peteroznamenkaste svote. Ovakav je financijski kontrast još vidljiviji usporedimo li ga s Apple TV-om koji se uz svirku (u paktu s iTunesima), snalazi i s videozapisima, fotografijama, ima i svoj tvrdi disk, a cijena mu je samo marginalno viša. Cijenimo što je Logitech išao linijom jednostavnosti i umjesto cjelokupne multimedijske stanice napravio samo kućni svirač koji radi jedan posao i radi ga dobro, ali to iz ciste tržišne ravnoteže ne smije koštati koliko i nadmoćniji konkurent, ili čak slabije računalo.

Zaključak

Uzevši sve zajedno u obzir, možemo reći da je Logitech solidno razradio koncept kućnog svirača digitalne glazbe i radija. Jednostavno se koristi (iako ne nužno i jednostavno instalira), dobro je opremljen i atraktivan, te se više ovakvih sustava može umrežavati - ukratko, sve ono što se od jednog svirača ovakve svrhe očekuje. No glavni problem ovog uređaja nije njegova kvaliteta, već cijena. Koliko god on razrađen bio, jedan kućni svirač digitalne glazbe s dobrim daljinskim upravljačem jednostavno ne može koštati koliko i ekonomično računalo. Da je napravljen od brušenog vulkanskog kamena i ima šasiju od volframa, to bi možda mogao opravdati ekskluzivnošcu, ali teško da Logitech može o sebi stvoriti imidž proizvođaća samo za najrafiniranije i najbogatije kupce.

 

Conclusion

Looking at the whole picture, we could claim that Logitech developed a home digital music player and radio quite well. It is easily used (although not neccessarily easily installed), well equipped and quite attractive, and a couple of such systems can be joined into a media network - in other words, all one could wish and expect from a device of this type. However, the main problem of this product isn't its quality, but its price. Regardless of how well developed it is, a home digital music player with a nice remote control simply cannot cost more than a new and legitimate low-budget computer. If it was made of polished volcanic rock and based on a tungsten chassis, it could perhaps find its market way through a sort of exclusivity, but we doubt that Logitech could form an image of a company that manufactures only for the most sophisticated and richest customers.