Mali usporedni test GF6800 kartica

Kao što je vidljivo u tablici, kartice nismo testirali na tvorničkom taktu ako taj takt bio jednak nVidijinim specifikacijama. Takvo što jednostavno nema smisla budući da bilo kakve razlike u rezultatima možemo pripisati samo greškama pri mjerenju. Kako bi dobili pravu sliku performansi kartica u grafove smo ubacili i rezultate sve tri varijante GF6800 kartica na referentnim taktovima. Valja spomenuti i novog člana našeg softverskog "tima" – SPECview perf. u verziji 8.01. Nova verzija donosi nove testove, neki stari testovi su izbačeni – sve u svemu softver je adekvatno osvježen tako da smo ga ponovo odlučili koristiti.

Napomena: Autor ovih redaka jako pati na vizualni dojam svog desktopa stoga zanemarite činjenicu da slijedeći screenshootovi izgledaju prilično čudno – i dalje je riječ o Windowsima XP.

Za "otključavanje" služi zadnja stavka – Graphics processor conf.

Prije nego što pogledamo i iskomentiramo rezultate overclockiranja dotaknimo se famoznog otključavanja GF6800 čipova. Kao što smo spomenuli u uvodu, za razliku od GT i Ultra čipova koji imaju 16 cjevovoda i 6 verteks jedinica, standardni GF6800 čip ima 12 cjevovoda i 5 verteks jedinica. Svi se ovi čipovi proizvode na isti načina, svi dolaze sa istih wafera što znači da u teoriji svi imaju 16 cjevovoda i 6 verteks jedinica. Doduše u praksi zbog nesavršenosti proizvodnog procesa sve jezgre koje se dobiju rezanjem wafera nisu ispravne – neke rade iznad specifikacija, neke prema specifikacijama, neke ispod specifikacija dok neke uopće ne rade. U teoriji one koje ne rade prema specifikacijama GT ili Ultra čipa (nisu im ispravni svi cjevovodi odnosno ne mogu dostići specificiranu brzinu jezge) se u većini slučajeva pretvaraju u obične GF6800 čipove. U praksi proizvođač nekad dovede proizvodni proces do takve razine da jednostavno nema dovoljno "loših" čipova da zadovolji potražnju na tržištu. U tom se slučaju potpuno ispravni čipovi namjerno oslabljuju – isključuju im se cjevovodi i verteks jedinice te ih proizvođač prodaje pod markom slabijih čipova.

Lako je isprobati "otključavanje" – samo treba staviti kvačicu kraj "maskiranih" stavki

To je ono čemu se nadamo mi tehnički potkovaniji korisnici – tražimo priliku da za svoje novce dobijemo što više performansi. Ono što nas zanima je da li im se cjevovodi i verteks jedinice "zaključavaju" odnosno "maskiraju" softverski putem BIOS-a grafičke kartice ili hardverski, laserskim spaljivanjem. Ako se spaljuju više ih nije moguće osposobiti za rad. S druge strane, ako su samo sofverski "maskirani" tako da ih driveri "ne vide" moguće ih je "odmaskirati" ili "otključati" pomoću zadnje verzije programčića pod imenom RivaTuner (ver. 2.0, Release Candidate 15.1.). Naravno, stvar u teoriji radi samo ako je čip ispravan. U slučaju da nije, neizbježna je korupcija slike ili rušenje 3D aplikacija.

Dakle kakvo je onda stanje sa testiranim karticama? Pa da budemo iskreni nikakvo. Na niti jednoj kartici nije moguće otključati dodatne cjevovode niti verteks jedinice. Kako znamo? Pa nema apsolutno nikakvog rasta performansi i to je to. S druge strane čak i ovakvo neuspjelo "otključavanje" rezultira problemima u nekim aplikacijama (npr. Painkiller), a simptomi su korupcija slike i nestabilnost.

Dakle od "otključavanja" ništa, no što je sa "ocanjem"? Sa guštom možemo reći da su sve kartice prilično dobro podnijele overclockiranje, no posebne pohvale idu na račun Asusove kartice – sa nazivnog takta od 350/1000 MHz uspjeli smo je podići do 435/1195 MHz što je ovoj kartici omogućilo da performansama parira, a dosta često i nadjača referentnu GF6800 Ultra karticu. Albatronov GF6800 je prema mogućnostima overclockiranja završio na drugom mjestu (sa 325/700 na 375/825 MHz), a Chaintecova kartica je zadnja (sa 325/700 na 365/810 MHz). Slijedeća stanica – rezultati testiranja.