Nevjerojatno mi je kolika je fama o nekvaliteti Matroxovih drivera.
U redu, nisu bili uvijek stabilni, ali to je bilo doista davno. Zadnji put
kada nešto nisam mogao pokrenuti bilo je u doba demoa UT-a (v375, ili tako
neki broj), dakle, dosta davno. Manifestiralo se na Matrox G200 kartici tako
što u igri nije bilo tekstura na nepomičnim objektima, što je riješeno novim
driverima koji su izašli prije pojave pune igre (famozne UT v400).
Zapravo, fama je nastala u doba pojave G400, ali kako se igrača populacija
okrenula GeForceu s njezinim pojavljivanjem, činjenica se pretvorila u priču,
i svi su to objeručke prihvatili, osjećajući potrebu za veličanjem GeForce
kartica i pljuvanja po svemu ostalom. Stvarnost o kvaliteti Matroxovih drivera
je ipak drugačija. Nekih pola godine nakon predstavljanja G400, driveri
su već bili na visokoj razini. U doba pojave G450 (novije revizije G400 chipa),
driveri su bili savršeno stabilni i puni opcija. Da se razumijemo,
igračku populaciju (koja je ipak najglasnija među korisnicima računala) to
nije niti najmanje zanimalo, jer se u doba pojave G450 već mogla kupiti GeForce2
GTS, a GeForce2 MX je kucala na vrata.

Nakon ove male digresije, bilo bi red da se vratimo i na Parheliu.
Koliko ste mogli čuti, stabilnost drivera je očajna. Baš i nije tako.
Verzija na kojoj je testirano, u tom trenutku aktualna v1.00.04.231 pokazala
se stabilnom, ali ne i brzom. Također, iz nekog razloga OpenGL nije radio
kako treba (o tome kasnije u tekstu). Nestabilnosti koje smo doživjeli tijekom
testiranja bile su uglavnom vezane uz .Net Framework arhitekturu. Pa dobro,
što onda ne valja s driverima? Nisu niti približno dobri, te su velika
kočnica Parhelii i njezinoj arhitekturi. Upravo zbog loših drivera,
mnogi su samu arhitekturu Parhelie proglasili neučinkovitom i promašajem.
Da to ipak nije tako, dokaz smo vidjeli u jednoj, i ne tako popularnoj igri.
Kojoj? Strpljenja, doći ćemo i do toga.