MSI P35 Neo Combo – fleksibilnost na djelu

MSI-jevu novu ploču usporedili smo s našom referentnom Gigabyteovom pločom koja je bazirana na P965 čipsetu, prethodniku P35 čipseta na kojem je bazirana MSI-jeva ploča. Tijekom testiranja dobili smo i, tada, novi BIOS budući da su mnogi novinari, uključujući i nas, prijavili MSI-ju da bi kompatibilnost ploče s memorijom mogla biti bolja. Ostatak testnog sistema nije ništa posebno izuzev OS-a. Igrom slučaja smo se malo igrali s Windowsima Vista pa smo odlučili isprobati ploču s ovim operativnim sustavom. Uostalom, na njega ćemo ionako morati prijeći kada tržište zapljusne više DX10 naslova.

BIOS i overclockanje

Eto nas i do vjerojatno najbitnijeg dijela članka o MSI-jevom ploči. BIOS MSI-jeve ploče je solidno organiziran, nije nas niti pretjerano oduševio, a niti razočarao. Problemi s memorijom koje smo imali nisu u potpunosti riješeni s novim BIOS-om kojeg nam je MSI poslao tijekom testiranja, a konkretni problem je bio što je bilo kakvno mijenjanje latencija memorije (DDR2 memorije u našem slučaju s obzirom da DDR3 nismo još nabavili) uzrokovalo nemogućnost POST-anja. Nažalost, u to vrijeme također nije radila mogućnost automatskog resetiranja postavki BIOS-a u slučaju problema, pa smo svaki put CMOS morali "čistiti" ručno, prčkanjem po jumperu. Ova je opcija prema MSI-jevim navodima naknadno dodana s BIOS-om v1.1, no kako smo ploču morali proslijediti dalje, ovo nismo provjerili.

Što se tiče postavki koje nam mogu poslužiti da overclockamo ploču, memoriju i procesor, MSI P35 Neo Combo stoji prilično dobro. Ponuđena je mogućnost mijenjanja napona procesora, memorije, FSB-a i oba dijela čipseta, a maksimalni ponuđeni naponi su prilično visoki što je dobro za iskusne korisnike, ali malo opasno za one koji se tek namjeravaju prihvatiti ove "mračne" umjetnosti. Osim navedenog problema s ručnim forsiranjem latencija (što vas ne bi trebalo previše brinuti s obzirom da je dobitak na performansama korištenjem nižih latencija na Core 2 platformi minimalan), naišli smo i na probleme s množiteljima memorije. Od ukupno šest ponuđenih množitelje (ili djelitelja, kako se uzme) memorije, rade četiri (1:1.67, 1:1, 1:1.5, 1:1.25) dok ostala dva (1:1.2, 1:2) ne rade. Premda je malo neozbiljno od strane MSI-ja što neke postavke ponuđene u BIOS-u ne rade, to vas ne bi trebalo spriječiti u uspješnom overclockanju. Na kraju spomenimo da i ova ploča, kao i sve MSI-jeve ploče, podržava D.O.T. sistem automatskog overclockanja za one koji žele blagi porast performansi bez previše "pametovanja".

Konkretne opcije za overclockanje su slijedeće:

• MSI P35 Neo-D Combo :
• FSB između 200 i 500 MHz
• Brzina PCI-E sabirnice – 100 do 200 MHz
• Množitelji memorije (FSB/MEM) – 1:1.25, 1:1.5, 1:1.67, 1:2.00, 1:1, 1:1.2 (neki ne rade)
• Latencije memorije – CAS, tRCD, tRP, tRAS, tRRD, tRC, tWR, tWTR, tREF
• Množitelj procesora
• Napon procesora – maksimalno +0.7875 V, u koracima od 0.0125 V
• Napon memorije – od 1.8 V do 3.3 V, u koracima od 0.1 V
• Napon FSB-a – max. 1.6 V, u koracima od 0.025 V
• Napon northbridgea – max 1.6 V, u koracima od 0.025 V
• Napon southbrigea – 1.05 ili 1.15 V
• MSI D.O.T. automatsko overclockanje

Maksimalni rezultat kojeg smo uspjeli postići podizanjem prednje sabirnice na MSI P35 Neo Combo ploči je jako solidnih 430 MHz. Bili smo prisiljeni povećavati napon čipseta, a kako je dotični hlađen običnim pasivnim hladnjakom vjerujemo da bi se ploča dalo pogurati i još više uz dodavanje ventilatora koji bi puhao po čipsetu.