Ovoga dijela smo se najviše pribojavali, ne toliko kod NH-U9
modela kao kod NH-U12 grdosije. NH-U9 je savršeno legao. Montaža je vrlo jednostavna
a sastoji se od pričvršćivanja pločica koje se protežu do rupa u ploči na
bazu hladnjaka, postavljanja donje pločice ispod matične i pričvršćivanja
hladnjaka sa crnim vijcima koji su provučeni kroz crne opruge kako bi postigli
optimalnu silu nalijeganja baze na procesor. Vrlo jednostavno i bez ikakve
muke. Širina NH-U9 je 95 mm tako da se ugodno smjestio između memorijskih
modula i ATX konektora sa druge strane.

NH-U9 bez ventilatora

Nakon pričvršćivanja hladnjaka na red su došli 92 mm ventilatori
koje vrlo jednostavno kopčama pričvršćujemo za tijelo hladnjaka. Kopče su
napravljene tako da savršeno sjedaju u utore na bokovima hladnjaka i tako
optimalno i dovoljno čvrsto drže ventilatore za hladnjak. Prije spomenute
silikonske ljepljive trake smo zalijepili na rubne bridove hladnjaka i tako
oni čine tampon zonu između plastike ventilatora i aluminijskog tijela hladnjaka.
Noctua je tako učinila sve kako bi vibracije i buku smanjili na što je manji
mogući nivo. Lijepo od njih.

Već manji model pošteno ispunjava kućište

Ventilatore smo po preporuci Noctuinog izvrsnog manuala
okrenuli tako da zrak kroz hladnjak teče prema vrhu kućišta. Probali smo ih
naravno i obrnuto postaviti no temperature su bile i za desetak °C veće nego
u preporučenom položaju. Tek kada se montiraju ventilatori vidimo koliko je
masivan ovaj hladnjak i koliko prostora zauzima u kućištu. U ovom smo se trenutku
zapitali kako ćemo montirati NH-U12 model i koliko će tek njemu mjesta u kućištu
trebati?

Prelazi preko memorije i preko ATX konektora

Ubrzo smo i na to pitanje dobili odgovor. NH-U12 je širok 124
mm, te sa jedne strane prekriva memorijski modul, a sa druge strane ATX konektor.
Pošteno smo se namučili kako bi prikopčali ATX konektor nakon što se U12 sretno
ugnijezdio na procesor. Za ovo je malo kriv i EpoX jer je postavio konektor
na nezgodno mjesto. No bilo kako bilo U12 je ogroman cooler i treba
vam prostrano kućište za njega. Način postavljanja je naravno identičan manjem
modelu.

Gorostas dominira u kućištu

Nakon što smo postavili dva 120 mm ventilatora na njega U12
je postao najdominantniji komad hardwarea u kućištu (kao da i prije
nije bio). Ventilatore smo ponovno postavili u optimalan položaj te započeli
s testiranjem.

Baza baš i nije savršena

Jedina prava zamjerka hladnjacima i Noctui ide na završnu obradu
baze. Nije loše, no mogli su oni to i bolje odraditi. Ovako nama ostaje zadatak
poliranja kako bi eventualno skinuli još koji stupanj.

Način testiranja je naš standardni. Za zagrijavanje hladnjaka
bio je zadužen AMD-ov Athlon 64 3000+ procesor (Venice jezgra). Na heatspreader
smo nanijeli našu standardnu Nanotherm Silver XTC pastu. Temperature su mjerene
na tvorničkoj brzini procesora, tj. 1.8 GHz te na taktu od 2.7 GHz pri vrlo
visokih 1.71V. Ide naš Athlon i preko 2.8GHz no smatramo kako je ova brzina
bila dovoljna da kvalitetno istestiramo hladnjake. Zato smo forsirali visoki
napon, jer naš Athlon sasvim dobro radi i na 1.61V pri 2.7GHz. Kako bi zagrijali
procesor, koristili smo Prime 95 i CPU Burn aplikaciju i mjerenje vršili nakon
2 sata rada. Cool’n’Quiet je naravno bio isključen, a treba napomenuti i kako je
procesor pri 1.8GHz radio pod naponom od 1.4V. Idle temperaturu smo mjerili
pola sata nakon isključivanja Primea. Pri mjerenjima na 1.8 GHz smo se odučili
u prvom slučaju na korištenje samo jednog ventilatora, te u drugom samo hladnjake
bez ventilatora. Smatrali smo da su idealni za neoverclockanog Athlona
ako želite slagati PC koji mora biti što tiši. Noctuinim hladnjacima smo suprotstavili
solidni AMD-ov BOX cooler, te na PC Ekspertu već recenzirane Coolermasterov
Hyper 6+ , Zalman
CNPS9500 LED , i Silverstonove
NT02 i NT03 hladnjake.