OCZ CoreXStream 500W – perolaka kategorija

Kao što je bilo moguće pročitati iz uvodnih redaka ovog testa, na red za testiranje stiglo je novo napajanje iz OCZ-ove CoreXStream serije -  i to upravo prvi i najmanji član ukupne snage 500W. Pakiranje tj. zaštitna ambalaža su u ovom slučaju zanimljivog kockastog oblika u kojem je smješteno, na vrlo praktičan način, sve ono što je potrebno prosječnom korisniku kako bi instalirao napajanje i uz to saznao neke osnovne informacije i karakteristike ovog modela.

Kartonska kutija tamne boje na svojoj stražnjoj strani otkriva osnovne značajke ove CoreXStream serije:

• Kontinuirana izlazna snaga deklarirana pri 30°C ambijentalne temperature
• 80% efikasnost pri tipičnom opterećenju
• Dvostruki +12V vodovi za efikasniju distribuciju snage
• Kompatibilnost sa ATX12V v2.2 standardom
• 120mm ventilator upravljan promjenama temperature i opterećenja u svrhu ostvarenja bešumnog rada
• ErP certifikat niske potrošnje u standby načinu rada
• Širok spektar različitih vrsta konektora za pokretanje raznih tipova konfiguracija
• Aktivno ispravljanje faktora snage (APFC) za efektivnu regulaciju ulaznog napona
• Robusno zaštitno sklopovlje u slučaju previsokog napona, prevelike snage i kratkog spoja
• 3-godišnja OCZ PowerSwap garancija

Uza sve navedeno, na poleđini pakiranja je moguće zamijetiti i cjelokupnu specifikaciju snage, kao i još poneki ostvareni certifikat, no ono što je daleko zanimljivije jest bočna strana OCZ-ovog pakiranja, koja otkriva dužinu kabela i konfiguraciju/količinu konektora:

Zavirivanjem u sadržaj same kutije prvo nailazimo na višejezične korisničke upute, koje usput posjeduju pokoju informaciju i o rasporedu pinova na konektorima, te osnovne instalacijske upute, kao i proceduru/preduvjete za ostvarivanje jamstva.
Osim jezgrovite knjižice, nailazimo i na crni kabel za povezivanje napajanja na napon gradske mreže, kao i 4 srebrna vijka za pričvrščivanje napajanja unutar kućišta. Na kraju priče, dolazimo i do samog napajanja koje se nalazi u plastičnoj vrećici sa zaštitnim zračnim mjehurićima. Vrlo jednostavan i funkcionalan način zaštite sadržaja kutije koja u skladu sa cjenovnom klasom odrađuje svoj posao sasvim solidno.

Izgled napajanja je poprilično standardan i nenametljiv, a cijela „šasija“ se sastoji od samo dva precizno oblikovana i perforirana lima (za razliku od većine koji posjeduju odvojivu rešetku ventilatora). Možda najzanimljiviji dio cijelog vanjskog dojma je naljepnica smještena pokraj glavne sklopke i utičnice na napajanju, koja nam otkriva da će ovo napajanje raditi samo na područjima sa nazivnim naponom gradske mreže od 230Vac (50Hz), što je vrlo bitna stavka ukoliko korisnik planira preseliti svoje računalo u zemlje gdje npr. prevladava napon od 115Vac.

Upravo gore navedena opaska daje za naslutiti jedan od razloga izostanka ovog napajanja sa 80Plus liste – sva napajanja se testiraju pri naponu od 115Vac. Drugi razlog je vrlo vjerojatno i nedostatna efikasnost koja bi ovom napajanju omogućila taj certifikat efikasnosti, koja vrlo vjerojatno koketira oko 80% vrijednosti, ali ne i cijelim dijelom. Još jedna naizgled minorna (ali i neizbježna) opaska – mjerenje efikasnosti pri naponu od 230Vac daje otprilike 1-2% veće vrijednosti od onih mjerenih na 115Vac, pa se u skladu s tim može zaključiti da napajanje zaista jest 80% efikasno, ali ne i na oba napona gradskih mreža.

Nakon sporednih stavki u ovom tekstu konačno dolazimo i do prve bitne – kabela za konekciju s konfiguracijom:

Upravo u ovom dijelu se otkrivaju i prvi nedostatci OCZ-ovog napajanja. Za početak, riječ je o njihovoj dužini, koja je realno gledajući poprilično manja u odnosu na ostatak konkurencije – u prosjeku govorimo o 400mm, što gotovo sigurno jamči probleme pri uređivanju i njihovu skrivanju čak i unutar kućišta srednje veličine.

Druga stavka je možda manje bitna, tj. više je estetskog karaktera – naime, nedostatak tzv. „sleeva“ tj. crnog mrežastog materijala kojime se inače omataju kabeli sekundara može značiti i manju količinu urednosti tj. slabijeg vizualnog dojma prilikom sastavljanja konfiguracije. Dojam ponešto popravljaju plastične vezice kojima su u manjoj mjeri ukroćeni snopovi žica, ali i dalje ostaje dojam nedorađenosti. Za konačni minus definitivno nam preostaje još jedna stavka – debljina žica na PCI-e kabelu. Korišteni su vodiči debljine 20AWG (~0.5mm2) dok je standardna mjera ipak 18AWG (~0.8mm2), a nerijetko se koristi i 16AWG (1.3mm2). Sama debljina vodiča ima direktan utjecaj na stabilnost napona na njihovim krajevima tj. konektorima, jer kao što je upućenijim čitateljima poznato, vodiči manjeg presjeka imaju veći električni otpor te samim time i veći pad napona na svojim krajevima. Povrh svega, na takav nedostatan kabel su postavljena dva PCI-e konektora, što cijelu situaciju samo dodatno pogoršava, jer je potencijalno opterećenje udvostručeno. Rezultati ovakvog pristupa će se pokazati očitima i u našim testnim rezultatima u nastavku ovog teksta.

Vjerojatno najbitnija stavka na svakom napajanju je njegova specifikacija snage, a na OCZ-ovom modelu se radi o sljedećem rasporedu:

Relativno snažan +3.3V rail naspram +5V nam polako daje do znanja da se ispod kućišta napajanja ne krije najmodernija platforma, a isto to potvrđuje i +12V vod, koji ipak daje podosta manje snage od sveukupne. Za ovaj cjenovni razred ovo je vrlo česta pojava i jedan od načina uštede kojeg se drže gotovo svi proizvođači. Kako će se ponašati ovaj raspored snage u stvarnim testovima saznat ćete na strani sa testnim rezultatima, a prije toga ćemo zaviriti u unutrašnjost i saznati s čime ustvari raspolaže ovaj OCZ model.

Kao što je već postalo uobičajeno u našim recenzijama, na red dolazi i analiza untrašnjosti. Odstranjivanjem četiri crna vijka i crnog limenog dijela sa ventlatorom učvršćenim na njemu dobivamo podgled u unutarnji svijet. On na prvi pogled izgleda sasvim jednostavno i uredno, a malo detaljniji vizualni pregled većeg transformatora nam otkriva da je riječ o HEC-ovoj platformi. Pretragom njihovih internet stranica, dolazimo do tzv. low-end TA platforme, koja je vrlo vjerojatno izvorni oblik OCZ-ovog napajanja, uz poneku manju izmjenu naravno. Na slici desno-gore moguće je vidjeti i korišteni 120mm Young Lin ventilator (DFS122512L):

Ponašanje ventilatora u radu pri nižem opterećenju je vrlo uglađeno i pritajeno – moglo bi se reći, jedno koplje od nečujnog, pogotovo kada se napajanje nalazi unutar računalnog kućišta. Pri većem opterećenju (iznad 300W) tj. većoj temperaturi, 120mm ventilator ipak osjetno povećava broj okretaja i postaje sasvim primjetan, čak i sa veće udaljenosti (ali ne i iritantan). Upravljanje ventilatorom određeno je termalnim putem tj. termo otpornikom koji se nalazi na kraju crnih žica zalijepljenih vrućim ljepilom za krilca najvećeg aluminijskog hladnjaka na sekundaru (slika gore lijevo).
Kao što je već spomenuto, OEM ove platforme je HEC, a detaljni pregled svih komponenti je dostupan na slikama ispod:

Početni tj. tranzijentni dio napajanja sadrži sve potrebne komponente kako bi utjecaji smetnji i prenapona bili reducirani na što manju mjeru. Na gornjoj desnoj slici moguće je vidjeti prvi dio ovog filtra – dva okrugla plava pločasta kondenzatora te jedan  zeleni metal-film kondenzator (oblika kutije šibica). U nastavku (slika gore-lijevo) možemo primjetiti glavni osigurač omotan u crnu gumu (postavljen okomito na tiskanu pločicu), te glavnu zaštitu od prenapona tzv. varistor (MOV) plave boje. Kao dodatak na sve navedeno u blizini se mogu pronaći još dva mala pločasta kao i dva metal-film kondenzatora, te dvije manje zavojnice povrh njih.

Nakon uvodnog tranzijentnog dijela slijedi Graetzov element (GBU8J, 8/4A) tj. pretvorba izmjeničnog u istosmjerni napon, koji nažalost nije postavljen na posebni hladnjak te se u skladu s time njegova maksimalna vrijednost struje zaustavlja na 4A. Napokon dolazimo i do PFC dijela napajanja koji je zadužen za usklađivanje struje i napona tj. faznog kuta između njih (kako bi naponu gradske mreže opterećenje izgledalo gotovo isključivo kao radni otpor, a što manje kao kapacitivno ili induktivno trošilo).

U ovom OCZ-ovom napajanju PFC je aktivan tj. koristi Mosfet tranzistore i aktivan kontroler u obliku integriranog kruga (CM6800TX), koji ujedno kontrolira i sljedeću (Switching) fazu, a nalazi se na omanjoj okomitoj tiskanoj pločici. Veličina zavojnice u PFC dijelu nije previše uvjerljiva tj. mogla je biti i ponešto robusnije izrade, a glavni (najveći) kondenzator na ovom dijelu je solidan odabir od strane proizvođača – tajvanski Teapo, 420V/330uF/85°C. Mosfet tranzistor korišten u PFC dijelu jest MagnaChip-ov MDP13N50 (13A) i to u kombinaciji sa brzom NXP BYC8-600 diodom (u svrhu poboljšavanje efikasnosti i brzine preklapanja). Sve ove komponente moguće je vidjeti na slici iznad (Mosfet i dioda na aluminijskom hladnjaku iza glavnog kondenzatora).

Sljedeće na redu je tzv. Switching („preklopnički“ ili PWM) dio tj. sekcija elektroničkog kruga na kojem se mogu ostvariti potencijalno velike uštede u potrošnji ili bolje rečeno efikasnosti napajanja. Unutar ovog napajanja za taj zadatak su zadužena još dva MagnaChip MDP13N50 Mosfet tranzistora povezana u „Double-Forward“ topologiju, te su upravljana od strane već spomenutog CM6800TX integriranog PFC/PWM kontrolera. Najlakše ih je za uočiti na gornjoj slici jer se nalaze na plosnatom aluminijskom hladnjaku između glavnog transformatora i velikog crnog PFC kondenzatora. Na tom istom hladnjaku se također nalazi i UTC-ov Mosfet snage (2N60L) zadužen za kreiranje impulsa i slanje na mali žuti transformator u cilju ostvarivanja napona za manji +5Vsb rail (koristi se prilikom stand-by načina rada).

Konačno, kao zadnja sekcija nam dolazi sekundar čiji se aktivni dijelovi nalaze na velikom aluminijskom hladnjaku (slika gore). Za +12V rail su zadužena dva paralelno spojena Schottky ispravljača (SBL3060CT, 30A, 60A ukupno) što je i više nego dovoljno za napajanje ove klase, te samo dodatno ističe da naponska stabilnost pri većem opterećenju neće biti uskraćena od njihove strane, već od strane pretankih vodiča tj. kabela prevelikog otpora.

Nije naravno naodmet za spomenuti topologiju sekundara – riječ je o grupno reguliranom napajanju, koje posjeduje jednu veliku zavojnicu kojom se služe +5V i +12V vod i samim time „sistemom vage“  utječu jedan na drugoga. Drugim riječima, ukoliko opteretimo +12V rail, napon na +5V railu će rasti, a naravno vrijedi i obrnuta situacija. Jedini neovisan u ovoj priči ostaje +3.3V vod, koji ostaje (kao što je to vidljivo iz rezultata testiranja na sljedećoj stranici) poprilično neutralan. Gotovo svi kondenzatori (105°C) unutar ovoga napajanja i sekundara su proizvedeni od strane tajvanskog Teapo giganta. Za kraj, spomenimo još i zaštitni čip, koji se u OCZ-ovom CoreXStream slučaju brine za zaštite od previsokog napona, prevelike struje i struje kratkog spoja -  riječ je o Weltrendovom WT751002 čipu.

Inače, proizvođač navodi kako napajanje posjeduje dva +12V raila – ovo se pokazalo istinitim, jer su postavljena dva tzv. „shunta“ tj. dva komada deblje žice koje služe kao mjerni otpori vrlo malog otpora i u skladu s padom napona na njima određuju kolika struja prolazi kroz koji vod, te na temelju tog pada napona „određuju“ da li je opterećenje preveliko ili ne. Kvaliteta lemljenja unutar ovog napajanja je relativno solidna (iako ne i idealna), te se u skladu s time nema što za prigovoriti samoj funkcionalnosti tiskane pločice.

Testiranje će biti obavljeno pomoću tzv. Load Tester-a vlastite izrade. Razlog za ovakav način pristupa je vrlo jednostavan – pruža daleko preciznije odabiranje opterećenja i isčitavanje rezultata, te je naravno moguće gotovo svako postojeće napajanje opteretiti do maksimuma i usput provjeriti da li su strujne zaštite (OCP), kao i temperaturne (OTP), ali naravno i zaštite preopterećenja (OPP) aktivne. Mjerenje potrošnje će biti izvršeno instrumentom za mjerenje potrošnje el. uređaja (dobavljivim u većim trgovačkim centrima el. opreme) kao što je to bio slučaj i do sada. Mjerenje napona na izlazima će naravno biti obavljano digitalnim multimetrom.

Rezultati testova

Odstupanja u postotcima se računaju na sljedeći način - Najviši izmjereni napon umanjen za najniži napon i podijeljen sa nominalnom vrijednošću. Primjer za +12V (PCIe) rail:     (12.16 – 11.38) / 12 = 0.065 -> odnosno 6.50%

Sveukupno gledajući regulacija na OCZ-ovom napajanju izgleda:

• +3.3V odstupa 1.51%
• +5V rail odstupa 2.60%
• +12V 8 pinski EPS (fiksni)odstupa 2.16%
• +12V 6+2 pinski PCIe (modularni) odstupa 6.50%

Situacija je nažalost vrlo šarolika – dok su rezultati +3.3/5V railova zadovoljavajući, rezultati na +12V su pomalo razočaravajući. Razlog smo već spomenuli na prvoj stranici ovog testa – pretanki vodiči unutar kabela su učinili svoje (u slučaju PCI-e kabela). Velik pad napona na nedostatnom kabelu je ustvari jedan od glavnih razloga zbog kojeg će ovo napajanje izgubiti najviše u završnoj ocjeni. Donekle solidan rezultat na EPS konektoru je samo rezultat korištenog debljeg kabela na tom konektoru (18AWG umjesto 20AWG – manja brojka predstavlja veći poprečni presjek). Upravo ovdje se točno vidi utjecaj (i razlika) ovakve odluke proizvođača. Što se tiče same efikasnosti, u usporedbi sa 80Plus Bronze napajanjima, ona je ponešto niža. Moglo bi se reći da je negdje u rangu standardnog 80Plus certifikata, koji zahtjeva 80% efikasnost na svim opterećenjima (20/50/100%).

Nažalost, zbog gore navedenog razloga nije bilo moguće pokretati test maksimalne snage (prije isključivanja) jer bi prevelika struja mogla vrlo lako spaliti ionako tanke i opterećene žice na PCI-e kabelu. Izostanak drugih konektora i slaba konstrukcija postojećih, onemogućila je bilo kakvo veće opterećenje (uz određenu dozu sigurnosti).

Na temelju svih dojmova i rezultata testova, te ponašanja u radu, 500W OCZ CoreXStream napajanje možemo okarakterizirati kao low-mid end komponentu koja bi uz male preinake lako mogla postati odličan proizvod. S obzirom na rezultate mjerenja u ovom trenutku, ovo napajanje zaslužuje solidnu ocjenu, ali ne i odličnu. Kao što smo spomenuli tijekom prethodnog teksta, kabeli su poprilično velik uteg koje ovo napajanje mora nositi u svome radu. S obzirom na relativno kvalitetnu unutrašnjost i solidne rezultate manjih railova, te sasvim pristojnu cijenu (400 - 450 kn), ovo napajanje bi mogli preporučiti korisnicima manjih desktop računala, ili recimo manjih HTPC mašina. Upravo u takvim slučajevima bi se ovakvo napajanje snašlo odlično, a do izražaja bi dolazile samo njegove vrline.

Conclusion

Based on our impressions, test results and its work performance, we can put 500W CoreXStream in a lower middle segment, which could be an excellent product with just minor tweaks. However, based on our measurement results this PSU deserves a good rather than excellent mark. As we have mentioned in our Corsair GS800 Bronze review, cables are a heavy burden which both G800 and CoreXStream 500W have to "carry" in their operation. Regarding to the quality interior components and good results of the minor rails, and taking into account a fair price we could recommend this PSU to the users of smaller desktop PC`s or HTPC`s. This PSU would strive in that kind of usage, and it would show only its good sides.