Prije svega ove su grafičke kartice impresivne zbog svog potpuno nečujnog rada, ali s druge strane tišinu treba dodatno platiti u odnosu na referentne modele. Pa ipak, svaki multimedijski HTPC sustav iziskuje što tiši rad za nesmetani doživljaj slike i zvuka te je pasivnom izvedbom već osigurano pola puta do ispunjenja tog cilja.
Što se performansi u igrama tiče, budimo realni, u doba kad se koristimo ekranima visoke HD rezolucije i DX11 tehnologijom, teselacije, naprednih sjenčanja i zaglađivanja, nije neki gušt smanjivati prirodnu rezoluciju i detalje koje igre nude na minimum jer takva ušteda može nagrditi igru do te mjere da izgleda ružno.
Obzirom na integriranu grafiku u današnjim procesorima, posebno u novim AMD-ovim procesorima, dolazimo do upitne isplativosti nabave dodatnih grafičkih kartica slabijih GPU-ova (č: Low-end) koje ne doprinose značajno boljitku u igrama.
Nameće se logičan zaključak da se za slične iznose mogu nabaviti dvostruko jače kartice referentnog dizajna ali koje ne pripadaju segmentu pasivnih kartica i HTPC-a koji mi ovdje razmatramo, kao npr. AMD HD 6750 ili GT 440.
Pa ipak za igrače koji se služe ekranima nižih rezolucija željnih tišine mogu poslužiti i pasivne kartice ali u tom slučaju treba birati najjače modele.
Izgleda kao da visoke rezolucije i pasivno hlađene grafičke kartice ne idu zajedno no ipak su nezamjenjive kod korisnika popularnih multimedijskih kućnih računala (HTPC) jer odrađuju posao savršeno.
Što se tiče multimedijskih mogućnosti, kartice su potpuno spremne reproducirati i dekodirati vaše video materijale bez trzavica, asinkronizacijskih epizoda sa zvukom i sličnih neželjenih pojava prilikom multimedijskih seansi. Koji god format, kodek i kvalitetu odabrali, očito je kako moderne grafičke kartice s dodatnim namjenskim čipovima žvaču multimediju ko od šale.
Zahvaljujući HDMI izlazima koje redovito nalazimo kod svake kartice, mogućnost prikaza na velikom ekranu je vama na usluzi.

Potrošnja kartica u mirovanju pokazala se izvrsnom i ujednačenom kao i kod većine kartica pod opterećenjem osim kod najjače HD 6670 zbog veće potrošnje GDDR5 memorije. Uglavnom, kao što smo i pretpostavljali, potrošnja kod kartica niže i srednje klase ne predstavlja razlog za brigu oko snage napajanja jer očito 130W koliko smo maksimalno izmjerili može pružiti većina napajanja. Temperature su u mirovanju također bile izvrsne, a razlike su vidljive ovisno o veličini hladnjaka. Pod opterećenjem se pokazalo da usprkos dosta većem hladnjaku, GT220 čip se voli zagrijati u odnosu na konkurenciju HD 6450. Nadalje, najjača kartica na testu HD6670 se zahvaljujući velikom hladnjaku s dvocijevnim hlađenjem manje grije od slabije HD 6570.
Možda se pitate gdje su rezultati overclockinga? Smatrali smo naravno kako nema smisla overclokirati pasivno hlađene kartice jer bi to vrlo brzo dovelo do pregrijavanja.
Nakon svega izrečenog u zaključku ostaje dojam da su ULTIMATE kartice zaista vrhunski proizvodi u nižem srednjem segmentu ali za koje treba izdvojiti nešto više novaca, dok u nižem segmentu GeForce GT220 stoji malo bolje od konkurencije ali je i osjetno skuplja.
Ljubitelji multimedije imaju laganu odluku – nabavite koju god vam karticu drago, i najjeftinija može sve, a posebno ako možda planirate sastaviti HTPC tada slobodno odaberite HD 6450 s 512MB DDR3.
Za povremene nezahtjevne igrače ostaje kao jedini pasivni izbor HD 6670 ULTIMATE jer može dobro potegnuti s ponekim detaljom manje. Kompromis je pričekati neki od GeForce modela koji se pojavljuju.