Površinski elektrostatski efekti – vraški brze ubojice
Datum objave 07.04.2005 - Vladimir Grgić
Uvod
Elektrostatsko nabijanje i izbijanje su jedni od najčešćih površinskih efekata koji uništavaju i degradiraju naše elektroničke uređaje, uključujući i naše drage kompjuterske komponente. Nakon proučavanja okoline za kvalitetne promjene, područje elektrostatskog izbijanja ostaje uvijek kao glavni ključ. Statički elektricitet je bio industrijski problem stoljećima pa su tako već 1400. god europske i karipske utvrde koristile statičke kontrolne procedure i pomagala da zaštite elektrostatsko izbijanje, a time i skladišta za barut od eksplozije. U papirnicama po Americi (1890 godine) korištene su tehnike uzemljenja, ionizacije i tehnike parnih bubnjeva da se disipira statički elektricitet iz papirne mreže.
U novije doba devedesete godine prošlog stoljeća se mogu pamtiti kao desetljeće kvalitetnih promjena u industrijskoj elektronici. Povećana konkurencija i razni ISO certifikati su poboljšali kvalitetu čak i u onim kompanijama koje na to nisu nisu ni ciljale. Doba mikroelektronike donijelo je nove probleme asocirane sa statičkim elektricitetom i elektrostatskim izbijanjem. Elektronički uređaji postajali su brži i manji, a njihova osjetljivost na ESD (electrostatic discharge) se povećavala. Danas ESD pogađa produktivnost i pouzdanost produkata u svim aspektima elektroničkog okruženja ali i u drugim industrijama. Usprkos velikom naporu tijekom prošlog desetljeća ESD još uvijek utječe na rezultate, troškove, kvalitetu, pouzdanost i profitabilnost. Industrijski stručnjaci predviđaju gubitke zbog ESD u opsegu između 8-33%, dok u novčanom smislu to znači milijune dolara godišnje. Troškovi oštećenih uređaja variraju od nekoliko kuna za diodu do stotine dolara za integrirani hibrid. Kada se s time zbroje troškovi popravka, vraćanja i rada, misao o rješenju tog problema se uvelike isplati.
Neslužbeni
gubici po nivou |
|||
Prijavljeni gubici |
|||
Opis | Minimalni
gubitak |
Maksimalni
gubitak |
Procijenjeni
prosječni gubitak |
Proizvođači komponenti | 4% |
97% |
16-22% |
Dobavljači | 3% |
70% |
9-15% |
Kooperanti | 2% |
35% |
8-14% |
Korisnici | 5% |
70% |
27-33% |
Statički elektricitet: nabijanje
Statički elektricitet je definiran kao električni naboj uzrokovan neravnotežom elektrona na površini materijala. Neravnoteža elektrona proizvodi električno polje koje može biti mjereno i može utjecati na druge objekte u okolini. Elektrostatsko izbijanje je definirano kao prijenos naboja između tijela različitog električnog potencijala. Elektrostatsko izbijanje može promijeniti električne karakteristike poluvodičkog uređaja, degradirati ga ili uništiti ili može pokvariti normalnu operaciju elektronskog sistema uzrokujući kvar ili neuspjeh opreme. Jedan od problema uzrokovan statičkim elektricitetom su i čiste sobe. Nabijene površine mogu privući i držati kontaminante, stvarajući njihovo micanje iz okoline vrlo kompliciranim. Privučeni kontaminanti na površinu silicijskom sloja ili električnog kruga mogu izazvati nasumične slojne efekte i smanjiti vrijeme trajanja uređaja.
Teorija
Kontroliranje elektrostatskog izboja počinje razumijevanjem kako on nastaje. Elektrostatski naboj se u većini slučajeva stvara dodirom i odvajanjem dva slična ili različita materijala. Na primjer osoba hodajući po podu generira statički elektricitet kada đon dodiruje ili se odvaja od poda. Elektronički uređaj kad se skliže u ili iz vrećice generira elektrostatski naboj.
Slika 1
Stvaranje elektrostatskog naboja dodirivanjem i odvajanjem od materijala se naziva “triboelectric charging”. Ono uključuje transfer elektrona između materijala. Atom materijala bez statičkog naboja ima jednak broj pozitivnih (+) protona u jezgri i negativnih (-) elektrona u orbiti oko jezgre. Na slici 1 materijal "A" sastoji se od atoma sa jednakim brojem protona i elektrona. Materijal "B" se isto sastoji od atoma sa jednakim (ali možda kvalitativno različitim) brojem protona i elektrona. Oba dva materijala su električki neutralni. Kada se dva materijala stave u položaj da se dodiruju, a onda se odvoje, negativno nabijeni elektroni prelaze iz površine jednog na površinu drugog materijala. Koji materijal gubi elektrone a koji dobiva ovisi o prirodi materijala. Materijal koji gubi postaje pozitivno nabijem, a materijal koji dobiva elektron postaje negativno nabijen (slika 2). Stvarni proces kontakta materijala, tj. elektronski transfer je složeniji od ovdje izloženog. Količina stvorenog naboja ovisi o veličini dodirne površine, brzini odvajanja, relativnoj vlažnosti, itd . Jednom kada je naboj stvoren na materijalu postaje “elektrostatski naboj” (ako ostaje na materijalu). Taj se naboj može prenositi iz materijala stvarajući elektrostatski izboj.
Elektrostatski naboj može biti proizveden i drugačije - indukcijom, ionskim bombardiranjem ili kontaktom sa drugim nabijenim tijelom. Gore razmatrani proces je pak najčešći.
Primjeri
statičkog generiranja Tipični naponski razredi |
||
Tip generiranja |
10-25%
65-90% |
|
Hodanje
po tepihu |
35000V 1500V |
|
Hodanje
po vinilu |
12000V 250V |
|
Radnik
na traci |
6000V 100V |
|
Poly
vrečica pokupljena sa poda |
20000V 1200V |
|
Stolica
sa uretanskom spužvom |
18000V 1500V |
Karakteristike materijala
Karakteristike materijala - kako oni utječu na statički naboj
Stvarno svi materijali, uključujući vodu i kontaminante u zraku, mogu biti nabijani procesom dodira i odvajanja. Koliko je naboja generirano, gdje naboj odlazi i kako brzo su funkcije električnih karakteristika materijala.
IZOLATORI
Materijal koji onemogućava ili ograničava tok elektrona preko površine ili
kroz volumen se naziva izolator. Izolatori imaju ekstremno velik električni
otpor no dosta velika količina naboja može biti generirana na površini izolatora.
Zbog toga što izolator gotovo ne dozvoljava tok elektrona, pozitivni i negativni
naboji mogu ostati na površini izolatora u isto vrijeme iako na različitim
lokacijama. Velik broj elektrona u negativnom nabijenoj točci bi moglo biti
dovoljno da zadovolji odsutnost elektrona u pozitivnoj točci. Ipak, kako elektroni
ne mogu lako strujati preko površine izolatora, pozitivni i negativni naboji
mogu ostati na površini dugo vrijeme.
VODIČI
Vodljivi materijal zbog toga što ima mali električni otpor dozvoljava lako
strujanje elektrona preko površine ili kroz volumen. Ukoliko nabijeni vodljivi
materijal dođe u kontakt sa drugim vodljivim materijalom prijelaz elektrona
između njih će biti veoma lagan. Ako je pak drugi materijal uzemljen elektroni
će strujati prema uzemljenju i višak naboja će biti neutraliziran. Elektrostatički
naboj može biti izazvan dodirivanjem ploha na vodičima isto kao i kod izolatora.
Dok god je vodič izoliran od drugih vodiča ili uzemljenja statički naboj će
ostati na vodiču. Do prijelaza naboja će doći samo u slučaju uzemljenja ili
dodira sa drugim vodičem.
STATIČKI DISIPATIVNI MATERIJALI
Statički disipativni materijali imaju električnu otpornosti između izolatora
i vodiča. Može doći do strujanja elektrona preko ili kroz disipativni materijal
no to je kontrolirano površinskom ili volumnom otpornošću materijala. Kao
i kod ostala dva tipa materijala naboj može biti generiran dodirivanjem i
razmicanjem površina statičko disipativnog materijala. Kao i vodljivi materijal
i SDM će dopuštati transfer naboja na uzemljenje i na druge vodljive materijale.
Prijenos naboja od strane SDM će trajati malo duže od vodljivih materijala
ekvivalentnih veličina ali puno brže od izolatora.
Serije
Kada se dva naboja dodirnu i razdvoje, polaritet i magnituda generiranog naboja ovisi o pozicijama materijala u takozvanim “triboelectric” serijama. Serije govore o relativnim “triboelectric” nabojnim karakteristikama. Kod tog procesa materijal bliži vrhu generira pozitivan naboj a onaj drugi negativan. Materijali koji su dalje u tablici generiraju veći naboj od onih koji su u tablici bliži (vidi tablicu ispod).
Tipična
triboelectric serija |
|
+
Negativno |
Acetati Staklo Nylon Vuna Olovo Aluminij Papir PAMUK Drvo Čelik Nikal-Bakar Guma Polyester PVC Silikon Teflon |
Kako uređaji zataje, zaključak
Elektrostatski izboj - kako uređaji zataje?
Elektrostatski kvarovi elektroničkih uređaja mogu se dogoditi u bilo kojem stadiju od proizvodnje do njegovog korištenja. Kvar je rezultat skladištenje uređaja u nekontroliranim uvjetima ili kad je korištena slaba ESI praksa. Kvarovi se dijele kao katastrofalan defekt ili latentni defekt.
KATASTROFALAN DEFEKT
Kada je elektronički uređaj izložen ESI događaju to može značiti da više neće
funkcionirati. ESI događaj može uzrokovati topljenje metala, prekid spoja
ili kvar oksida. Uređaj je permanentno oštećen pa se ti kvarovi u većini slučajeva
otkriju testiranjem uređaja prije slanja. Ako se to dogodi nakon testa kvar
neće biti detektiran dok se uređaj ne pusti u rad.
LATENTI DEFEKT
Latentni defekt je mnogo teže otkriti. Uređaj izložen ESI događaju može biti
samo parcijalno degradiran, tj. sposoban izvršavati svoje funkcije ali njegov
radni vijek može biti dramatično smanjen. Uređaj ili sistem koji se sastoji
od dijelova sa latentnim defektom može prerano zatajiti nakon što se počne
koristiti. Takvi kvarovi su veoma skupi za popravak i u nekim primjenama mogu
dovesti do osobnog rizika. Sa podobnom opremom je relativno lako otkriti katastrofalan
defekt dok je kod latentnog to veoma teško pogotovo ukoliko je dotični dio
integriran u neki proizvod.
Osnovni ESD događaji - što dovodi do kvara?
ESI kvar je obično uzrokovan trima događajima: direktno elektrostatičko izbijanje na uređaj, DEI iz uređaja i poljem uzrokovanim izbijanjem.
IZBOJ NA UREĐAJ
ESI događaj se javlja kada se bilo koji nabijeni vodič (uključujući ljudsko
tijelo) izbije na ESIO (elektrostatski izbojno osjetljiv) uređaj. Najrašireniji
uzrok ESI događaja je direktni transfer elektrostatskog naboja između ljudskog
tijela ili nabijenog materijala na ESIO uređaj. Kada osoba hoda preko poda
elektrostatski naboj se akumulira na tijelu. Jednostavni kontakt prsta sa
vodom ESIO uređaja ili više njih dopušta da se tijelo izbije uzrokujući kvar
na uređaju. Model koji se koristi da se simulira taj događaj je HMB (human
body model) . Slično izbijanje se događa od strane nabijenog vodljivog objekta
kao što su metalni alati, itd. Model koji karakterizira taj događaj je poznat
kao strojni model (MM- machine model).
Human body model - crtano u Electronics Workbenchu
IZBOJ IZ UREĐAJA
Transfer naboja iz ESIO uređaja je isto ESI događaj. Automatiziranog sastavljanje
se činilo kao da će riješiti problem HBM ESI događaja. Nažalost, pokazalo
da je osjetljivost na kvar nekih dijelova automatiziranim sastavljanjem još
i veća. Uređaj se recimo može nabiti kretanjem kroz tvorničku traku i onda
rapidno izbiti na neki drugi vodljivi dio. Događaj se opisuje kao CDM (Charged
Device Model) i može biti destruktinvniji nego HBD (za neke uređaje). Iako
je vrijeme izbijanja manje od jedne nanosekunde pik struje može doseći i nekoliko
desetina ampera.
POLJEM INDUCIRANO IZBIJANJE
Još jedan događaj koji može direktno ili indirektno pokvariti uređaje je poljem
inducirano izbijanje. Kada god objekt postane elektrostatski nabijen postoji
elektrostatsko polje stvoreno tim nabojem. Ako se ESIO uređaj stavi u elektrostatsko
polje naboj može biti induciran na uređaju. Ako se uređaj uzemlji dok je pod
utjecajem elektrostatskog polja dolazi do transfera naboja iz uređaja.
OSLJETLJIVOST UREĐAJA – KOLIKO JE ZAŠTITE POTREBNO
Šteta na ESIO uređaju zbog ESD događaja je određena mogućnošću uređaja da
disipira energiju izboja ili da se odupre vrijednostima napona. To je poznato
kao ESD osjetljivost uređaja. Neki su uređaji više osljetljivi na HBM model
dok su drugi osjetljiviji na CMD. Definiranje osjetljivosti je jedan od prvih
koraka u određivanju potrebne zaštite. Mnoge od eletroničkih komponenata su
osjetljive na ESD kvar već pri malim naponskim vrijednostima. Neki na vrijednostima
od 100V, a mnogi diskovi i ispod 10V. Današnji trend u proizvodnji dizajniranja
i stvaranja sve više integriranih krugova u tim malim uređjima dodatno povećava
postojeći problem.
Osjetljivost
eletričnih komponenata na ESD |
|
Tip
uređaja |
ESD osjetljivost
u voltima |
VMOS
|
30- 1200 |
Mosfet,
Gasfet, EPROM |
100
- 300 |
JFET
|
150 - 7000 |
OP-AMP
|
190 - 2500 |
Schottky
Diode |
300 - 2500 |
Filmski
otpornici |
300 - 3000 |
Schottky
TTL |
1000 - 2500 |
Zaključak
U ovom članku o elektrostatskom izboju diskutirali smo o osnovama elektrostatskog izboja, tipovima, kvarovima, ESD događajima i o osjetljivosti naših uređaja pa možemo postaviti nekoliko zaključaka:
-
Virtualno svi materijali čak i vodiči se mogu nabiti procesom kontakta i separacije,
-
Vrijednost naboja ovisi o tipu materijala, brzini kontakta i separacije, vlažnosti i o još nekoliko manje zavisnih faktora,
-
Elektrostatski izboj može stvoriti kataskrofalne ili latentne kvarove električnih komponenata,
-
Kvar komponente se može dogoditi kao rezultat izboja iz komponente kao i direktnog izboja na komponentu,
-
Komponente variraju značajno u svojoj osjetljivosti na ESD.
Za kraj koristimo priliku pozdraviti jednog našeg prijatelja koji je tokom jedne ne tako davne zime (1999/00) uspio statičkim elektricitetom "srediti" tri matične ploče, dva procesora i jednu grafičku karticu. Sve zahvaljujući svojoj fleece vesti.