Stavka broj dva – DDR2 memorija. Riječ je o novom memorijskom
standardu koji Intel pokušava progurati kao "next best thing" budući
da u teoriji DDR2 memorija funkcionira bolje sa Pentiumima 4. Štos je u tome
da DDR2 memorija, osim što radi na manjem naponu (1,8 V u usporedbi sa klasičnih
2,6 V) pa se zbog toga manje zagrijava, ima viši takt, ali i više (lošije) latencije
nego konvencionalna DDR memorija. Kako kod Pentiuma 4 zbog njegove relativno
neefikasne interne arhitekture sa dugim cjevovodima nisu baš bitne niske latencije
nego visoka radna frekvencija memorije jasno je da DDR2 memorija puno više odgovara
Intelovim nego AMD-ovim procesorima. Za usporedbu, jedan prosječni modul DDR400
memorije ima latencije 2.5-3-3-6 dok sličan modul DDR2-533 memorije ima latencije
4-4-4-12. Uz to, novu je memorija skuplja, a i teže ju je nabaviti od sveprisutnog
DDR-a. Uzgred, jedina fizička razlika između DDR i DDR2 modula je sitna modifikacija
(oko 1 mm) položaja udubine koja dijeli pinove na dvije grupe.



































Tip
memorije

Takt
Ime
Bandwidth
DDR2-400
200MHz DDR
PC2 3200
3200 MB/s
DDR2-533
266MHz DDR
PC2 4300
4266 MB/s
DDR2-667
333MHz DDR
PC2 5300
5333 MB/s
DDR2-800

400MHz DDR
PC2 6400
6400 MB/s

Treća, nazovi, misterija – PCI Express. PCI Express ili PCIe je, kao i SATA
ili USB, serijsko sučelje velike brzine koje je predviđeno da zamijeni zastarjelu
PCI sabirnicu. PCIe sabirnica radi na taktu od 100 MHz i skalabilna je što znači
da ju je lako prilagoditi zahtjevima pojedinih uređaja koji se na nju spajaju
– otuda dolaze dva tipa PCIe konektora na pločama zasnovanim na novim Intelovim
čipsetima – maleni PCIe x1 sa propusnošću od oko 500 MB/s te veliki PCIe x16
namijenjen novim grafičkim karticama sa propusnošću od oko 8 GB/s. Za usporedbu,
stara PCI sabirnica koja radi na taktu 33 MHz imala je vršnu propusnost od 133
MB/s što je u današnje vrijeme uistinu malena brojka. Treba napomenuti da je
PCIe dvosmjerna point-to-point sabirnica čija velika propusnost garantira "miran
san" veći broj godina.

Zadnja nepoznanica – 24-pinski naponski konektor i BTX. BTX je novi tip specifikacije
za dizajn kućišta, matičnih ploča i napajanja. Razvijen je, odnosno razvija
se iz dva razloga – proizvođači kućišta dugo nisu imali nekakvu novotariju na
kojoj bi mogli zaraditi hrpu love budući da je ATX standard prilično star, a
drugi je razlog interna Intelova predviđanja o sve većem i opasnijem zagrijavanju
komponenti, a posebno procesora. Jedna od komponenti BTX specifikacije jest
korištenje novog tipa naponskog konektora koji umjesto 20 ima 24 pina. Realno,
novi konektori i nije baš tako nov budući da se već duže vrijeme koristi na
serverima i drugim računalima posebne namjene koja zahtijevaju mnogo električne
energije i vrlo stabilne napone. Uvođenje ovakve vrste napajanja na stolna računala
je prema Intelu bilo nužno kako bi high-end konfiguracije nakrcane razoraznim
komponentama funkcionirale kao treba. Važno je naglasiti da za upogonjivanje
neke od ploča zanovanih na novim čipsetima ne morate imati novo napajanje sa
prijespomenutim 24-pinskim konektorom. Naime stari je ATX konektor i dalje moguće
priključiti na nove utore samo što će četiri krajnje rupice na utoru ostati
slobodne. Iz tog razloga nismo odmah primorani mijenjati naša napajanja. S druge
strane ako kupujete novo računalo ne bi bilo loše da kupite napajanje sa novom
vrstom konektora – kasnije će vam vjerojatno zatrebati.

24-pinski konektor

Nakon ovog kratkog pregleda nekih novih tehnologija vrijeme je da malo zagrebemo u unutrašnjost novih Intelovih čipseta.