Projekt Sirotanović : Celeron i NVidia grafičke kartice

Uvod

Budući da je Celeron najjeftinije Intelovo rješenje, a mnogi ga kod nas rabe kao osnovu svog PC-a, u ovom ćemo članku ispitati koja bi grafička kartica najbolje odgovarala uz taj procesor. Ovaj put smo se odlučili za GeForce porodicu grafičkih kartica u kojoj će biti zastupljene prve dvije generacije. Ali prije toga mali uvod.

Ne tako davno, naklapalo se da li uzeti Rivu TNT ili upariti dva Voodoo-a u SLI mod. Riva je bila brža u tada mladom DirectX, ali je OpenGL, s pogotovo Glide sa Quake2 i klonovima drmao scenom. Riječ 3D kartica je bila slabo poznata, ali izraz "imaš vudu?" je ustvari bio njen sinonim.

Sve je počelo godinu dana prije s izlaskom prvog Voodoo-a. Omanja kartica s 4MB memorije radila je čuda. Sjećamo se da je NFS2 bio super, ali je imao nedostatak jer nije mogao prikazati kokpit u automobilima (samo 4MB memorije nije bilo dovoljno za to).Ali spretni programeri su se dosjetili i tome pa je odnekud izvirivao volan i ručica lijevog žmigavca. Kartica je dolazila s prolaznim kablom pa je dolazilo do degradacije slike. Ali eto, prvi 3D akcelerator je izašao na svjetlo dana i povijest je krenula brzim koracima.

Izašao je Vodoo2 i zvijezda je bila rođena. Tko je imao taj akcelerator bio je car u kvartu. Verzije od 8 pa zatim od 12 MB bile su nezamislivo brze. Q2 Timedemo u 512 davao je dobrano preko 30FPS. VAUUUUUUUUU!!!!!! Konkurencija nije spavala. NVidia je izdala Rivu128, svoj prvi ozbiljniji grafički procesor. Grafički procesor osrednje kvalitete, ali dostatan da se ispita ima li na tržištu potrebe za akceleratorima koji će ujedno biti i 2D i 3D kartice. Očito je teren dobro ispitan jer uskoro izlazi Riva TNT.

Kartica rađena na AGP utoru sa 16MB memorije bila je nešto sporija od V2, ali je imala potencijala i bolju reprodukciju slike. Naime, V2 je morao imati još jednu "osnovnu" grafičku karticu na koju je bio spojen prolaznim kabelom. Time je dolazilo do gubitka na kvaliteti slike, a samim time i tamnijim prikazom na ekranu (tadašnji hit naslovi kao Q2 i Unreal su ovako i onako bili tamni). Programeri su se sve više okretali pisanjem koda za D3D zbog pritiska Microsofta, a Glide je počeo s polaganim zalazom. Asus V3400 ili CL Riva bile su kartice kojima smo se sve više okretali. Pojavljuju se naravno i prvi overclockeri. Kartice su po deafaultu radile na 90 MHz, ali su vrlo lako radile i na 125MHz. Dobitak u igrama je bio za današnje pojmove smiješan- 2-3FPs, ali su tadašnje rezolucije bile male. S Rivom TNT NVidia je utrla put svojim proizvodima.

TNT2 je bio samo nabrijaniji i dorađeniji koncept prve Rive TNT. Radom na višoj frekvenciji i s 32 MB memorije NVidia je samo slijedila put koji utire još s Rivom 128. Kartice bazirane na čipovima s TNT2 jezgrom bile su puno brže i naprednije od konkurencije. Pokušaj prodora s Voodoo3 karticama ostao je samo na pokušaju jer kartice nisu imale podršku za 32 bitnu boju, a o AGP utoru koji bi i podržavao sve njegove mogućnosti još se i danas sanja. I sam potpisnik ovog članka bio je ponosan vlasnik CL TNT2 Ultra kartice.

Čipovi

Pojavom GeForce čipa sve je postalo jasno. S premoćnim performansama zavladao je na tržištu. Podrška za AGP2X i DDR memorija bile su karte s kojima se nije moglo izgubiti. Glide sa svojom sve slabijom podrškomu novim igrama nije više mogao opstati. Jedina novija spomena vrijedna igra koja je radila na Glideu je bio Q3. S mogućnošću izračuna 2 pixela po ciklusu i podrškom za DDR memoriju na 333 MHz, GeForce je vladao tržištem. Danas se jako jeftino mogu nabaviti kartice sa SDR tipom memorije koje su dosta sporije od svoje braće s DDR-om. Sve je u redu na nižim rezolucijama do 800X600X16, no nakon toga memorija SDR više nije u stanju pratiti procesor i gubi dah. Ako dođete u priliku kupiti kakvu DDR karticu, a niste neki opaki gamer svakako je preporučujemo. Celeron će se savim lijepo slagati s njom.

NVIdija je uvela pakleni tempo uvođenja nove generacije grafičkih čipova pa tako nije bilo ni iznimka s novom generacijom. GeForce2 GTS pomeo je konkurenciju. Stvari koje su bile poznate otprije na prošloj genearciji postale su još jači aduti. 4 pixela po ciklusu,128 bitna širina memorijske sabirnice i još veći taktovi procesora i memorije bili su samo neka od poboljšanja. NVidija je tvrdila da je proizvela prvi čip koji sav teret izračunavanja 3D scene prebacuje s glavnog procesora na sebe. Stvari kao što su Transform&Lightning su bile također nove (najavljivane su još na prvoj generaciji GeForca, ali nisu dolazile do izražaja zbog premale snage prvih čipova). Izračunavanjem osvjetljenja i pozicije objekata na sceni procesor je gubio puno vremena. Od sada je to radila grafička kartica. GTS dolazi u nekoliko okusa: MX, GTS, Pro i Ultra.

Osnovna inačica dolazi s brzinom čipa na 200 MHz i memorije na 333 MHz (DDR). Kartice dolaze s 32 MB memorije, poneke s dodatnim priključkom za TV-Out te su trenutno best buy na tržištu. Pisac ovih redaka je vlasnik iste takve NoName kartice koja skoro da pokazuje Pro karakteristike. Naime, memorija dopušta podizanje brzine do 380MHz bez ikakvih problema. Eto kako za ništa dobiti nešto.

GeForce MX je ustvari okljaštrena verzija GTS-a jer ima samo 2 umjesto 4 pipelinea za izračun piksela. Čip je solidan po performansama dok vam nije potreban rad u višoj rezoluciji (800X600X16 naviše). Tu se počinje viđati premala širina memorijske propusnosti (samo 64 umjesto 128bita) i premala brzina memorije(166 MHz). Čip bi možda nešto i mogao napraviti kada bi ga memorija mogla dovoljno brzo opskrbljivati (čak ga ni DDR ne spašava jer je sabirnica samo na 64 bita) s dovoljnom količinom memorije. Kartice s MX čipom preporučujemo korisnicima koji se ne igraju sa zahtjevnijim igricama i koji koriste uglavnom uredske aplikacije.

GeForce2 MX

Jači model, ali samo po brzini memorije odaziva se na ime GTS Pro. U samom čipu nema nikakve razlike pa je razlika samo u brzini memorije koja je s 333 podignuta na 400 MHz. To je pomoglo čipu prilikom rada na visokim rezolucijama. Memorija, kao usko grlo, sada je u mogućnosti s dodatnih 1.1 GB/s dodatno opskrbljivati čip. Kartice uglavnom dolaze s 64 MB memorije pa su namijenjene aplikacijama koje su memorijski zahtjevnije. Ako imate priliku kupiti neku Pro karticu za male novce, preporučujemo ju.

GeForce2 GTS

Prvo grlo u ergeli GTS-a je naravno GeForce2 Ultra. Već prilikom silaska s proizvodne linije, procesori se testiraju i oni koji postižu višu frekvenciju odlaze pod Ultra kod dok ostali koji se ponašaju u skladu performansi odlaze pod GTS2 ili Pro oznaku. Čip radi na 250 MHz, a memorija na 460MHz. Upotrebljavaju se ultra brzi memorijski čipovi od 4,5 ili čak 4 ns. Naravno i njih je moguće ubrzati. Nije rijetkost naići na karticu čiji će procesor raditi na 315MHz, a memorija na 550, naravno sve to uz pakleno dobro hlađenje. Kartica je željna snage procesora pa je nema smisla sparivati s Celeronom jer ju on jednostavno nije sposoban nahraniti. Kartice bazirane na Ultra čipovima su samo za gamere koji imaju višak novaca i monitore koji se ne mjere u inčima nego u hektarima.

GeForce2 Ultra

Pregled kartica

Testovi

Testovi su rađeni na našoj standardnoj platformi s ABIT pločom koja ima BX čipset. Koristili smo 3DMark 2000 za mjerenje opcija koje se ne mogu direktno vidjeti u igrama (kao što su Bump Mapping). U Q3 lijepo se može vidjeti pad performansi kroz povećanje rezolucije pa smo nju koristili kao primarni i najbitniji test.

Guilemot Prophet 32MB SDR
Abit Siluro MX 32 MB SDR
SuperG GTS2 32MB
Hercules Prophet GTS2 Pro 32MB 
Asus V7700 Ultra 64 MB

Benchmark - 3DMark 2000

Na niskoj rezoluciji kartice su ravnopravne. MX i obični GeForce prate GTS škvadru koja se zbog ograničenja koja nameće Celeron ne može razmahati. S jačim procesorima na ovoj rezoluciji vrijednosti preko 10.000 za Ultru nisu nepoznati.

Definitivan pad performansi za GeForce i MX pronalazimo u premalom memorijskom bendwithu. GTS se još uvijek drži dobro.

Ultra i Pro kao da ne primjećuju povečanje rezolucije pa im vrijednosti ostaju iste. GTS je zabilježio pad u performansama, ali ipak nije toliko kritičan kao MX i GeForce.

Benchmark - Quake 3 Arena

Vrijednost od oko 100 FPS-a je očito maksimum koji Celeron može dati s karticama za obične smrtnike. Ultra je tih 15 sličica uspjela negdje isisati pomoću svoje ultra brze memorije.

Još nema nekog jačeg gubitka na performansama. Rezolucija od 640X480 još ne zadaje muke memoriji, no to i ne čudi jer Normal mod ne nudi previše u vizualnom smislu.

Gubitak od 15 FPS za GeForce pokazuje da bi mu uskoro moglo ponestati daha. 4 pipelinea u MX još nekako podnose treret. Ostatak GF2 društva radi bez problema.

SDR memorija definitivno gubi dah. Ovdje bi se ta razlika vidjela još bolje da smo imali neku DDR varijantu običnog GeForce-a.

Totalni kolaps sustava na GeForce i MX kartici. Ultra ni ne primjećuje porast rezolucije. Pro se tek sad počeo znojiti, a GTS-u je voda došla do nosa, ali još uvijek pliva.

Zaključak

Što reći na kraju? Ljudi, pripremite se na kupnju jer će cijene nehumano padati dolaskom GeForce3 baziranih kartica. GTS "obična" ili čak Pro verzija dovoljna je za barem idućih 6-9 mjeseci. S Celeronom kojeg je moguće podići na 100MHz FSB-a dobitak je mnogo veći jer su rezultati s neoverclockanim procesorom višestruko slabiji.

Ako želite visok Frame Rate kupite Ultru (ili pričekajte da se GeForce3 pojavi u dućanima), iako se očito i s običnim GTS-om može održavati broj sličica u sekundi koji će omogućiti normalnu igrivost. Prosjek naravno ne pokazuje i najmanji broj sličica u sekundi, ali je ipak mjerodavan. Za nekih 20 sličica ipak nije vrijedno davati tolike novce.

Zahvaljujemo se sljedećim tvrtkama bez kojih bi ovaj test bio nezamisliv: MSAN Grupi na Asus V7700Ultri i Info-Gami na Abit Siluro MX i Hercules ProphetII GTS2 Pro. Kartice s GTS i Ge Force čipovima vlasništvo su ekipe PCEksperta.