Brzi test – TP-Link Archer C7, D7 & M5360

Sa primjetno boljim dizajnom, oblih rubova, i LED-ica skrivenih na crnom kućištu jasno je da se sa ovim routerom cilja na viši cjenovni razred. Integriran je ADSL2+ modem a u kutiji dolazi i spliter sa dva telefonska kabla.

Za razliku od C7 na donjoj strani ne postoje rupice za montiranje na zid a adapter za napajanje im je identičan po izgledu i po snazi (klasa V, 24W).

Sa stražnje strane nalazi se ADSL utor, dva USB 2.0 i 4x ethernet-a od kojih je jedan ujedno i WAN. Ovaj uređaj ima tri dual band antene od 2dBi na 2,4GHz i 3 dBi na 5 GHz, i naravno podržava 802.11ac istovremeno na obje frekvencije. Da bi se spojili na njega, potrebno je upisati „tplinkmodem.net“ u preglednik, što je mrvicu različita adresa od prethodnog uređaja.

Pošto smo napamet unosili adresu „tplinkrouter.net“ od prethodnog uređaja, saznali smo da tplink nije zakupio te iste domene već se na njima otvaraju reklame i poruke da je domena na prodaju. Barem su lozinke i korisnička imena ostala ista (admin/admin) pa tu nema zime. Sučelje je za dlaku isto kao i kod prethodnog Archera ali nema pomoći sa strane, moguće jer je uređaj za naprednije korisnike? Bilo kako bilo, stranica je i dalje jasno posložena i bez nekih značajnih iznenađenja.

Dijeljenje USB diskova spojenih na uređaj je vrlo jednostavno, za osnovnu funkcionalnost je dovoljno spojiti usb disk i upisati adresu routera u neki „file explorer“ program. Dostupne su i naprednije funkcije poput FTP servera i definiranja prava i korisnika. Prijenos sa diska je bio solidno brz, na nekih 13 MB/s što bi trebalo biti dovoljno za većinu funkcija.