Brzi test – TP-Link Archer C7, D7 & M5360

Prvi od Archer-a ima plosnato sjajno crno kućište, bez puno detalja, samo ga krasi red zelenih LED-ica. Ne zagrijava se puno tijekom rada (24W potrošnje, klasa V) a ima neuobičajeno puno antena, sveukupno šest (!). Tri vidljive vanjske antene su od 5dbi dok ostale tri interne antene ne dolaze integrirane na pločicu, već se nalaze neravnomjerno raspoređene na rubovima uređaja, dvije s lijeve strane i jedna s desne. Za 5GHz se brinu tri eksterne antene dok su za 2,4 GHz odgovorne manje, interne antene. Na ovaj se način pokušalo maksimalno poboljšati prijem na 5GHz koji je inače bolna točka većine routera jer se signal na tim frekvencijama puno brže gubi. Ovo je također prvi Qualcomm/Atheros chipset za 802.11ac kojeg vidimo i isti dolazi kao posebna pločica koja se umetne na glavni PCB, no to su tek sitni detalji. Sa stražnje strane nalaze se svi standardni priključci, 4x ethernet, WAN, 2x USB 2.0 ali i jedan koji nije sasvim uobičajen, on/off prekidač za wireless.Donja strana je perforirana što osigurava adekvatno hlađenje.

Nakon spajanja svih žica i paljenja uređaja potrebno je otići na „tplinklogin.net“, upisati admin/admin korisničko ime i lozinku nakon čega nam se otvara dobro osmišljena i pomalo siromašna stranica za konfiguraciju. Sa desne strane su kratka objašnjenja svih funkcija koja su dovoljno detaljna i za početnike. Inicijalno su obje bežične mreže, na 2.4 i 5 GHz, upaljene sa već upisanom lozinkom. Što je bolje nego da je wireless inicijalno uključen bez lozinke. Ovaj router podržava 802.11ac i to mu je glavni adut kojime se opravdava trenutna cijena od oko 900 kn. Dok se sa nekim naprednim opcijama ovaj uređaj i ne može pohvaliti, definitivno mu je veliki plus veći broj antena i to što se dalo truda poboljšati prijem na 5GHz sa jačim antenama.

Sa primjetno boljim dizajnom, oblih rubova, i LED-ica skrivenih na crnom kućištu jasno je da se sa ovim routerom cilja na viši cjenovni razred. Integriran je ADSL2+ modem a u kutiji dolazi i spliter sa dva telefonska kabla.

Za razliku od C7 na donjoj strani ne postoje rupice za montiranje na zid a adapter za napajanje im je identičan po izgledu i po snazi (klasa V, 24W).

Sa stražnje strane nalazi se ADSL utor, dva USB 2.0 i 4x ethernet-a od kojih je jedan ujedno i WAN. Ovaj uređaj ima tri dual band antene od 2dBi na 2,4GHz i 3 dBi na 5 GHz, i naravno podržava 802.11ac istovremeno na obje frekvencije. Da bi se spojili na njega, potrebno je upisati „tplinkmodem.net“ u preglednik, što je mrvicu različita adresa od prethodnog uređaja.

Pošto smo napamet unosili adresu „tplinkrouter.net“ od prethodnog uređaja, saznali smo da tplink nije zakupio te iste domene već se na njima otvaraju reklame i poruke da je domena na prodaju. Barem su lozinke i korisnička imena ostala ista (admin/admin) pa tu nema zime. Sučelje je za dlaku isto kao i kod prethodnog Archera ali nema pomoći sa strane, moguće jer je uređaj za naprednije korisnike? Bilo kako bilo, stranica je i dalje jasno posložena i bez nekih značajnih iznenađenja.

Dijeljenje USB diskova spojenih na uređaj je vrlo jednostavno, za osnovnu funkcionalnost je dovoljno spojiti usb disk i upisati adresu routera u neki „file explorer“ program. Dostupne su i naprednije funkcije poput FTP servera i definiranja prava i korisnika. Prijenos sa diska je bio solidno brz, na nekih 13 MB/s što bi trebalo biti dovoljno za većinu funkcija.

Ovaj uređaj pokriva jednu dosta usku nišu korisnika koji putuju i trebaju wlan 3G router koji bi opsluživao manji broj korisnika. Ti korisnici u tom slučaju ne bi morali imati vlastite 3G kartice u svakom od laptopa već bi se mogli spajati preko wlan-a na M5360.

Ono što upada u oči je činjenica da velika većina smartphone-a koji su danas u upotrebi mogu glumiti wlan router i po tome se možda javlja sumnja u ideju iza ove spravice. Jedna od njegovih opravdavajućih karakteristika je ugrađena snažna (i teška) baterija kapaciteta 5200 mAh koja bi trebala osigurati 16-26 sati rada (ovisno o opterećenju) i uz to podržava punjenje drugih uređaja preko USB-a. Ruku na srce, velika većina smartphone-a u upotrebi neće izdržati toliko ako ih opteretimo sa tethering-om, dok će mnogi izdahnuti i mnogo prije.

Neočekivana dobra strana je što kod ovog uređaja nema straha da će vas netko nazvati i time prekinuti ili omesti rad spojenih klijenata, što se kod telefona ipak može dogoditi čak i ako nemate prijatelje. Dok se TP-link hvali kako ugrađeni OLED ekran pruža informacije „at-a-glance“ isti nije nešto impresivan zbog svoje veličine od otprilike pola poštanske marke, pa je u ovom slučaju bilo koji smartphone u jasnoj prednosti. Manjak tipki ili touchscreen-a predstavlja manji problem zbog konfiguracije preko web sučelja.

Lijepog je dizajna ali osjetne težine, vjerojatno zbog baterije koje je 2-3 puta jača od one u prosječnom smartphone-u. Uređaj nije vodootporan niti smije biti na direktnom suncu pa baš i nije za vanjsku upotrebu. Namjena proizvoda je „Trenutno uspostavljanje 3G hotspot-a…na poslovnom putu“ što već usku nišu čini još užom. Sa druge strane, konfiguracija je izuzetno jednostavna jer nakon paljenja (na jedini gumb) trebamo otići na adresu napisanu na poleđini i upisati lozinku također upisanu na poleđini i podesiti tih nekoliko opcija koje su nam na raspolaganju. Nakon toga uređaj radi baš kako je i napisano „satima i satima“, pa ako se vidite u toj spomenutoj niši ili trebate ionako kupiti 3g USB dongle, M5360 vam može biti od koristi.

Puna propusnost koji se reklamira za oba Archer-a je 1750 Mbps podijeljen između 450 Mbps na 2,4 GHz i 1300 Mbps na 5 GHz što je pristojna količina „bandwidth“-a koja bi putovala zrakom. Pošto se neki jednostavniji router, koji bi ipak podržavao simultano oba opsega frekvencija, može dobiti za osjetno manje novaca ostaje pitanje da li se isplati kupiti toliko megabita propusnosti? Pogotovo ako znamo da su adapteri/mrežne kartice koji bi to podržali dosta skupi i zato rijetki. Kupnja bi bila mudra jedino ako planiramo da ćemo imati više zahtjevnih klijenata odjednom, na primjer ako nam se ne da provlačiti utp kabel a svejedno želimo imati značajnu propusnost na raspolaganju. Također se može ići u kalkulacije da ako sada uložimo u bolju mrežnu opremu, nećemo je morati tako skoro promijeniti a od samog početka ćemo imati dobar uređaj. Cjenovno ipak povoljnije pozicionirani u odnosu na neke routere koji nude i do 2400 Mbps ukupne propusnosti, oba Archera bi trebala predstavljati zlatnu sredinu između mogućnosti i cijene. Mišljenja smo da su to uspjeli iako uz sitne zamjerke. C7 se na tržištu prodaje po cijeni od oko 1.000 kn, a D7 za oko 1.200 kn. M5360 svoju funkciju obavlja bez greške, vrlo usko područje korisnosti mu smanjuje ocjenu, pri čemu mu se cijena kreće oko 650 kuna.