Testirati NAS je vrlo nezahvalan dio posla. Za potrebe većine ostalog dediciranog hardvera, postoji standardizirani skup testova koji daju relativne performanse između neka dva elementa skupa hardvera. Nažalost, testirati storage općenito podložno je višestrukim parametrima, te rezultati i dojmovi uvelike ovise o načinu i svrsishodnosti korištenja. Drugim riječima, sto ljudi, sto ćudi, sto žena, dvjesto masaka za iPhone. U svakom slučaju, općenita ideja vodilja ovog testiranja bila je simulirati mali ali relativno zahtjevan ured, no ne sintetičkim testovima nego real time performansama. Otud je i stvorena slijedeća slika.

Obzirom da NAS raspolaže s 4 gigabitna ethernet kontrolera, bilo je prirodno da koristimo 4 računala s gigabitnim karticama, pa je tako i bilo – u priči su se našla dva mala servera, jedno stolno računalo i jedan laptop. Stolno računalo je Windows 7 bazirano, dok su laptopi i serveri bili na Linuxu, Debian distribuciji. To nam je uvelike olakšalo testiranje, o čemu će biti riječi nešto kasnije.

Obzirom da u toku testiranja nismo mogli nabaviti switch za kojeg bi autor mogao gurnuti ruku u vatru da neće biti spona u testiranju brzine i raditi probleme, svako računalo bilo je spojeno direktno na NAS putem Cat 6E kabla. Time više nas je naljutio nedostatak bridgea, jer umjesto da jednim računalom upravljamo cjelokupnim procesom, u igru je moralo ući dodatno kablovinje i peripretije.

Sam NAS ostavljen je u standardnoj RAID 10 konfiguraciji, što je bilo sasvim u redu i predstavlja optimim brzine i redundancije, te obzirom na nedostatak dediciranog RAID kontrolera, ipak nismo željeli kvariti priču slažući softverski RAID 5. Srećom, na NAS-u je bio dostupan hdparm, pa smo dobili i interne rezultate:

[/share/MD0_DATA/Public] # hdparm -T -t /dev/md0

/dev/md0:
 Timing cached reads:   42600 MB in  1.99 seconds = 21363.36 MB/sec
 Timing buffered disk reads:  1056 MB in  3.00 seconds = 351.73 MB/sec

Poprilično zadovoljavajućih ~350 MB/s, što je i bilo očekivano obzirom na RAID 10. Sada kada otprilike znamo da stvari stoje očekivano, krenuli smo na test. Test je bio prilično jednostavan, ali vjerujemo realno učinkovit. Prije svega, sva testna računala imala su RAM drive, što je na Windows platformi iziskivalo instaliranje dodatnog softvera, dok je na Linux platformi tmpfs odradio svoj posao. Time smo efektivno izbjegli bilo kakve probleme s lokalnim storageom te doprinijeli laboratorijskim uvjetima testiranja, jer je i čitanje i zapisivanje na RAM driveove premašivalo brzine od GB/s sa zanemarivim vremenom pristupa.

Stoga je odvojeno 650MB za veliku datoteku te ~254MB za 5000 datoteka po 50kB. Testiranje je provedeno na način da se ponavljalo 5 puta zbog mogućnosti statističke pogreške ili nekog zalutalog cacheiranja, te je provedeno u pet iteracija: samo velike datoteke (jedno računalo, sva računala), samo male datoteke (jedno računalo, dva računala), te dva računala male a dva računala velike datoteke. Sve uzete vrijednosti su uprosječene.