Raijintek Ereboss, Themis i Aidos – njemački trojac

Test sistem

Montaža i instalacija

Kao što smo već spomenuli, sva tri hladnjaka koriste isti način montaže koji ćemo vam slikovito prikazati. Vremena push-pinova su lagano iza nas, što znači da većina aftermarket hladnjaka dolazi s nekim konkretnijim načinom montaže. Čitatelji koji su se susretali s Noctuinim, pa i novijim Thermaltakeovim hladnjacima će možda doživjeti deja-vu, ozbirom na sličnosti u izvedbi instalacije.

Dakle, hladnjaci dolaze s plastičnim backplateom (čini se da je lakše ići na plastiku kako bi se izbjegle interferencije s metalnim dijelovima, no plastika za backplate baš i ne ulijeva povjerenje) kroz koji prolaze metalni vijci. Prolaskom istih kroz rupe matične ploče, na njih se s gornje strane matične ploče stavljaju plastične kapice. Naposljetku na njih se stavljaju metalni nosači koji se fiskiraju thumbscrew vijcima.

S najmanjim Aidosom nije bilo nikakvih problem obzirom na kompaktnost, a i visinu prvog listića od matične ploče. Ventilator se montira na kraju. Tako da se prvo gumeni nosači stave na rupe ventilatora i potom na sam hladnjak u za to predviđene rupe. Instalacija memorije je prošla bez ikakvih problema i konflikata s ventilatorom. Sličan scenarij nas je dočekao i kod instalacije Themisa. Tek nešto većih dimenzija, s ventilatorom je naslonjen na Ripjawsov modul u prvom DIMM utoru, što znači da bi i memorije većih heatspredera kao što su recimo Corsair Vengeance ili GeIL EVO Corsa stale bez problema.

Kao i Aidos, Themis je i više nego dovoljno udaljen i od prvog PCIe utora na ploči, što znači da neće smetati ni grafičkim karticama s masivnijim backplateom. Instalacija Erebossa je bila prava mala avantura obzirom da u našem paketu nije stigao odvijač koji, prema riječima proizvođača, dolazi standardno u paketu. Radi njegove veličine, potreban je Philips odvijač od barem 15-20 cm kako bi se montaža mogla bezbolno kompletirati. Nadalje situacija s memorijom nije idealna.

Naime, nakon instalacije njegovog ventilatora, prvi memorijski utor je blokiran i nije ga moguće koristiti. Točnije, ventilator je naslonjen na modul i u drugom DIMM utoru. Kod montaže 120 mm ventilatora na Erebossovo tijelo, situacija je nešto bolja, no i dalje nije bajna. Radi standardne debljine od 25 mm ventilator ovoga puta leži na heatspreaderu prvog modula u drugom utoru. U ovom bi se slučaju, doduše, mogao koristiti prvi DIMM utor ukoliko se prvo stavi memorija, pa onda ventilator. No tu onda otpadaju memorije s višim heatspreaderima (od onih koji se nalaze na našim Ripjawsima). Još jedan mali minus ide na gumene nosače koji s donje strane malo strše van (znači većinu tereta nose gornji nosači). Da su recimo stavljena još dva reda listića s donje strane hladnjaka, tog problema ne bi bilo.

Daleko od toga da ovo utječe na funkcionalnost hladnjaka i ventilatora, no radi se o stvari koja bi se mogla poboljšati, a ovo je razlog više zašto bi bilo bolje ići na metalne kopče u odnosu na gumene nosače. Zadnja stavka na koju se trebamo osvnuti je otisak paste, odnosno nasjedanje hladnjaka na procesor. Aidos i Themis su na prvi pogled ravnomjerno nasjedali na procesor, no prilikom testiranja smo uočili nepravilnije temperature pojedinih jezgri. To se očitavalo u temperaturama prve i četvrte jezgre koje su imale ~7-8°C odstupanja u odnosu na drugu i treću. Inače bismo ovakve stvari pripisali neravnom IHS-u, no kasnijim testiranjem Erebossa i TRUE-a, koji imaju klasične baze nasjedanje je bilo bolje što je rezultiralo manjim temperaturama spomenutih jezgri za oko 2-3°C u odnosu na ove hladnije.

Način testiranja

Testiranje Rajintekovih hladnjaka smo proveli na Intelovoj LGA 1150 platformi – Asus Maximus VI Extreme matična ploča, Intel Core i7-4770K procesor te G.Skill RipjawsX F3-17000CL8D-4GBXMD memorijski kit. Ovdje trebamo istaknuti nešto nepovoljnije uvjete za sve testirane hladnjake. Radi se inžinjerskom primjerku koji je toplije prirode čak i na tvorničkim postavkama sa sniženim ranim naponom. Ovo je jedan od razloga zašto su temperature u prosjeku nešto više nego što biste inače viđali na testovima. Idealno bi bilo da smo imali kakvog 2500K ili 2600K za testiranje, no i ovi testovi bi vam trebali dati određenu sliku performansi hladnjaka. U početku smo bili u takoreći sivoj zoni po pitanju hladnjaka za usporedbu. Imali smo na izbor nedavno testirani – Thermaltake NIC C5 koji je bio “tu između” bez prave slike performansi na dolje navedenim postavkama procesora. Iako je ovo značilo da test malo kasni, sačekali smo da nam stigne Venomous BTK kako bi upogonili legendarni Ultra 120 Extreme u svrhu testiranja i usporedbe s ostalima. Taj hladnjak je velikom broju čitatelja i forumaša najbolji orijentir performansi. Za kraj svi hladnjaci su testirani u istim uvjetima; s istom termalnom pastom – Arctic Cooling MX4, pri sobnoj temperaturi od 22 °C, na stolu. Što znači da bi u dobro provjetrenom kućištu potencijalno imali i nešto niže temperature.

Aplikacija za opterećenje procesora bio je dobri stari Prime95 u svojoj posljednjoj stabilnoj iteraciji s AVX instrukcijama, što znači da pošteno zakuha procesor. Korištena je postavka “In-Place large FFTs” s najvišim prioritetom. Procesor smo zagrijavali 20 minuta, a idle temperature smo izmjerili 5 minuta nakon prestanka opterećenja. Temperature smo mjerili Core Tempom. Isto tako smo odlučili začiniti stvari tako što smo testirali sve hladnjake s procesorom na 3.9 GHz, 1.05 V pri 7 V i 12 V, te na 4.2 GHz 1.25 V pri 12 V. Iako na prvi pogled ovih 4.2/1.25 izgleda mršavo, stvarnost je nešto drukčija tako da je procesor pri spomenutom naponu generirao nemalu količinu topline. Iako svi hladnjaci dolaze s PWM ventilatorima, mišljenja smo kako s fiksnim vrijednostima dobivamo konkretnije rezultate. Obzirom da svaki proizvođač ima različito predefinirane automatske/fiksne profile odlučili smo se na ovakav pristup testiranju. Još jedna informacija za znatiželjnike, čitav sustav na stocku, naveden u gornjoj tablici, vuče ~60 W u mirovanju, odnosno ~135 W pod opterećenjem. Na 4.2 GHz potrošnja se diže na ~75 W u mirovanju, odnosno na ~195W pod opterećenjem. Ovo se odnosi na potrošnju sustava bez grafičke kartice (korištena je integrirana Intelova HD 4600 grafika), u kombinaciji sa TX650W napajanjem. Isto tako kako bismo upotpunili testiranje, sve smo hladnjake isprobali i sa Noctuinim NF-F12 PWM ventilatorom (isprobali smo i Gentle Typhoona, ali nije bilo veće razlike u temperaturama), izuzev najmanjeg Aidosa na kojeg pašu samo 92 mm ventilatori.