Test sistem :: Hardware
Platforme

Albatron K8N SLI

Sapphire PURE Innovation PI-A9RX480

Procesor(i)

Athlon 64 X2 4200+ Socket 939

Memorija

2 x 512 MB Corsair DDR400 @ CAS 2.5-4-4-8 Command Rate 1T

Grafička kartica

GeForce 7800 GTX

Driveri :: ForceWare 81.98

Muzička kartica CL Audigy Player
SATA Kontroler nForce4, ATI SB450
Hard disk(ovi)

Seagate Barracuda 7200.7 160 GB SATA

Optički pogon

Pioner DVR-106

 

Testni sistem :: Software
OS

Windows XP Professional

Service Pack SP2
Chipset datoteke nForce 6.70, Catalyst 6.1 SB edition
DirectX verzija 9.0c
PCMark ’05 v1.1
Winrar v3.51, standard benchmark
Half Life 2 Lost Coast lost coast demo, all high

Naš se tesni sistem ponešto promjenio budući da samo napokon uspjeli nabaviti novi testni procesor – dvojezgreni Athlon 64 4200+. Ostarjeli 3800+ koji je, uzgred rečeno, bio i izuzetno loš overclocker ide u zasluženu mirovinu. Samih testova u ovom članku ima vrlo malo, a kasnije ćete vidjeti i zašto.

BIOS s radne stanice?

Vrijeme je da bacimo pogled i na BIOS Sapphireovog uratka. Premda smo pretpostavljali da će se Sapphire kao novi proizvođač loše snaći s mogućnostima BIOS-a, grdno smo se prevarili. Razlog tome je vjerojatno što su za veliki dio dizajna ove ploče, ali i BIOS-a odgovorni ATI-jevi inženjeri.

Prva stvar koju valja napomenuti je da smo imali prilike raditi s predprodukcijskom pločom, a samim time i s predprodukcijskim BIOS-om. Naši pokušaji nadogradnje BIOS-a nam nisu krenuli od ruke…bolje reći nismo napravili ništa. Bilo da smo BIOS probali flashati s Awardovim alatom iz Windowsa ili pak iz komandne linije, klasično, pomoću diskete, rezultat je uvijek bio isti – i jedan i drugi alat bi nam javljati da nemamo odgovarajući BIOS. Čak smo više puta probali skidati BIOS sa Sapphireove stranice jer smo mislili da smo odabrali krivu ploču, ali ispostavilo se da smo svaki put skidali pravi BIOS.

BIOS ploče je dizajniran prema našem ukusu – nema čudnih opcija još čudnijih imena kao što je često slučaj kod ploča ostalih tajvanskih proizvođača, već su korisniku jednostavno ponuđene vrlo bogate opcije za modifikaciju sistemskih parametara. Dakako, s ovim ponajprije mislimo na opcije za overclockiranje, a one se na Sapphireovoj ploči osobito ističu. Da nam ne bi ništa pomoglo, eto i popisa onih najbitnijih:

  • "FSB" između 200 i 440 MHz
  • Možitelji memorije – DDR200, DDR266, DDR333, DDR400
  • Latencije memorije – CAS, TRAS, TRCD, TRP, TRRD, Command Rate i mnoge druge
  • Množitelj procesora – od 4x nadalje
  • Množitelj HyperTransport sabirnice – od 1x do 5x
  • Širina HT sabirnice – 8 ili 16 bita
  • Napon procesora – od 0.8 do 1.55 volta + moguće uključiti dodatni napon do maksimalno 0,6 volta. Sve skupa procesoru je moguće dati 2.15 volta što je korisno samo ekipi s faznim hlađenjem i tekućim dušikom
  • Napon memorije – između 2.6 i 4 volta. Bolesne vrijednosti koje će rijetko koristiti, ali lijepo ih je vidjeti.
  • Napon čipseta – od 1.22 do 1.5 volta
  • Napon HT sabirnice – od 1.22 do 1.5 volta
  • Napon PCI-E sabirnice – 1.2 do 1.5 volta odnosno od 1.8 do 1.9 volta (vjerojatno naponi za PCI-E x1 i PCI-E x16 utore)

Sve u svemu, jako puno opcija od kojih neke nisu iskoristive osim ako ne planirate hladiti svoje računalo nekim ekstremnim oblikom hlađenja, no za one s puno love i sklone eksperimentiranju ova ploča nudi zaista mnogo fleksibilnosti.

Naravno, zanimalo nas je i koliko nam ova ploča može dati u pogledu overclockiranja glavne sabirnice pa smo množitelj memorije spustili na minimalnu vrijednosti (DDR200), množitelj procesora na 7x i množitelj HT sabirnice na 3x. Maksimalni stabilni takt sabirnice koji smo uspjeli postići s ovakvim postavkama bio je 312 MHz što je prilično lijep rezultat, no ne i najbolji koji smo imali prilike vidjeti.

Ovo je dobra strana priče, a sad krenimo na lošu. Prva i osnovna stvar – naša Corsair memorija na ovoj ploči nije mogla raditi na tvorničkim garatiranim postavkama koje iznose CAS 2-2-2-5 Command Rate 1T. Prvo smo mislili da je problem u Command Rateu, koji je bio boljka i mnogih nForce4 ploča no ispostavilo se da se računalo ne bi htjelo POST-ati nakon što bi forsirali latenciju 2T. Premda smo s postavkama CAS 2-2-2-5 1T mogli podići Windowse, Prime 95 bi "pucao" dok latencije nismo smanjili na CAS 2.5-4-4-8 1T. Sve u svemu, katastrofa, ali svijetla strana u cijeloj priči je to što smo ipak testirali s inženjerskim BIOS-om pa je kompatibilnost s memorijom na produkcijskim pločama možda i popravljena. Kažemo možda zato što se to prema našem iskustvu ne događa toliko često koliko bi korisnici htjeli. Zanimljivo je da problema s upogonjivanjem memorije na niskim latencijama nismo imali pri overclockiranju. Razlog je vrlo jednostavan – koristili smo vrlo niski množitelj memorije pa je takt memorije pri maksimalnom overclocku sabirnice iznostio samo 312 MHz DDR.

Sljedeće iznenađenje priredilo nam je povećavanje napona čipseta koje smo napravili pri overclockiranjui. Bilo kakva promjena ovog napona rezultirala je odbijanjem POST-anja i tužnim pištanjem iz buzzera na ploči. Situacija bi se sredila tek nakon što bi resetirali CMOS. Valja napomenuti da je restiranje CMOS-a u slučaju bilo kakih problema nužno napraviti ručno jer ploča nema mogućnost vraćanja tvorničkih postavki u slučaju neuspjelog POST-a.

Zadnji problem na koji smo naišli je nefunkionalnost opcije Power status. Za rookie, radi se o opciji u BIOS-u pomoću koje je ploču moguće progamirati što da radi nakon što dobije napon iz napajanja (obično nakon što je taj napon nestao uslijed nestanka struje u utičnici). Mi pri testiranju ovu opciju uvijek podesimo na Always On, dakle da se računalo uključuje čim dobije struju iz napajanja, s obzirom da nam je tako lakše uključivati računalo bez da prebiremo po pinovima na matičnoj ploči. Sve u svemu, ova opcija na Sapphireovoj ploči ne radi i ploča nakon povratka napona ostaje isključena nezavisno o postavkama u BIOS-u.