Sapphire PURE Innovation PI-A9RX480

ATI-jevi čipseti uvijek su imali grandiozne najave no često bi realna situacija s brojem matičnih ploča koje su nastale na bazi ovih čipseta bila vrlo loša. Obično bi završili u nekim pločama niske klase namijenjenim OEM računalima ili korisnicima s vrlo malim budžetom i još manjim zahtjevima. Kad smo u vrijeme predstavljanja tehnologije Crossfire pričali s ATI-jem, bilo na je rečeno da su baš Crossfire ploče ono pravo odnosno ploče namijenjene zahtjevnim korisnicima i entuzijastima, ploče koje će usvojiti svi veći proizvođači matičnih ploča. Premda se ove ATI-jeve najave nisu baš ostvarile u potpunosti odnosno ploča baziranih na čipsetima ove tvrtke i dalje ima vrlo malo (koliko znamo, u Hrvatskoj je moguće nabaviti samo Asusovu, Abitovu i DFI-jevu ploču), činjenica je da nove ploče ipak nisu samo low-end proizvodi dizajnirani da budu što jeftiniji za krajnjeg korisnika.

Paralelno s ovim preobratom u naš je lab, doduše prilično kasno, stigla matična ploča bazirana na ATI-jevom čipsetu Radeon Xpress 200P, istom onom od je nastao Crossfire. Zapravo, možda je bolje ne govoriti o čipsetu već samo o čipu budući da je Xpress 200P samo northbridge odnosno čip koji se brine za komunikaciju procesora, memorije, grafičke kartice s ostatkom sistema (ostatak sistema se povezuje na southbridge). Dakle ATI za razliku od nVidie i dalje rabi klasično rješenje s dva odvojene čipa što ima svoje prednosti i mane.

Shematski prikaz čipseta Xpress 200P (Crossfire varijanta) u kombinaciji s SB450 southbridgeom

Zasigurno najveća prednost ovakvog rješenja je fleksibilnost zato što je moguće rabiti različite kombinacije čipova za northbridge i southbridge. Ovo pogotovo dolazi do izražaja kad je riječ o ATI-jevom Xpress 200P čipu koji se na southbridge povezuje preko PCI-E sabirnice. Konkretno, ATI-jev čip podržava ukupno 22 PCI-E stazice odnosno lanea, pa 16 stazica otpada na grafičku karticu (ili 2x po 8 na dvije grafičke kartice u Crossfire verziji čipa), četiri stazice na PCI-E x1 utore, a zadnje dvije stazice služe za vezu sa southbridgeom. Što se tiče ostalih karakteristika ovog čipa, prilično su standardne - podržani su Athlon 64 Socket 939 procesori te DDR memorija u jednokanalnom i dvokanalnom modu.

ATI-jev southbridge koji nosi oznaku SB450 ima pak malo kontraverzniju priču. Jedan od glavnih razloga zašto se ATI odlučio na PCI-E komunikaciju između northbridgea i southbridgea je zbog toga što je na ovaj način bilo moguće upariti Xpress 200P northbridge rješenjima drugih proizvođala, npr. s ULi-jevim čipom M1575. Uzrok toga je nemogućnost ATI-ja da razvije kvalitetan komunikacijski čip koji bi mogao parirati ostalim rješenjima na tržištu. Konkretno, ATI nije bio u stanju razviti vlastiti SATA kontroler pa su implementaciju SATA kanala u svom čipu riješili integracijom dva odvojena kontrolera tvrtke Silicon Image (Sil3132). Ovi kontroleri ne podržavaju standard SATA2 no to nije toliki problem. Veći problem je što dva čipa rade odvojeno tako da je moguće koristiti samo parove susjednih kanala (1+2 ili 3+4). Iz istog razloga ATI-jev čip ne podržava RAID polje 0+1 već samo 0 i 1 s prijespomenutim ograničenjima oko kanala. Podržano je samo osam USB2.0 kanala, dakle 2 manje nego kod nForcea4, a nativnog gigabitnog mrežnog kontrolera nema. Ono u čemu je ATI-jev čip u prednosti nad nVidijinim rješenjem jest integrirani zvuk. Dok nForce4 za AMD podržava isključivo olinjalu AC'97 specifikaciju, ATI-jev se southbridge može pohvaliti podrškom za Intelov HD Audio.

Vrijeme je da se pozabavimo Sapphireovom pločom. Prva stvar koja nam je upala u oči je pakiranje - vrlo lijepa kutija slična onima u koje su upakirane snažnije Sapphireove grafičke kartice. Zgodna fora koje se Sapphire sjetio je poklopac koji nakon otvaranja okriva matičnu ploču ispod prozirne zaštitne plastike. Sve u svemu, ovu će ploču biti jako lako zamjetiti na policama trgovina.

Prije nego što se bacimo na samu ploču, par komentara na bundle koji dolazi s njom. Unatoč vrlo luskuznom pakiranju koje bi dalo nagovjestiti da se radi o ploči koja dolazi s velikom količinom dodatne opreme, opreme je u biti vrlo malo. Tako je u kutiji moguće pronaći sljedeću opremu:

• 1x SATA kabel, 1x IDE kabel, floppy kabel
• Firewire bracket
• Audio bracket s koaksijalnim ulaznim i izlaznim konektorom
• Backplate za kućište
• CD s driverima i anti-virusnim softverom PC-Cillin 2004
• CD s dodatnim aplikacijama: Spyware X-Terminator 2005, Privacy X-Protector, Recover X-Lost Data (trial), PC Backup
• Priručnik za uporabu

Vrlo siromašan bundle ako uzmemo u obzir ciljnu skupinu korisnika

Kao što je lako zaključiti, Sapphireov izbor opreme za ovu ploču je poprilično loš s obzirom na to da se radi o proizvodu namijenjenom entuzijastima. Okrugli IDE kabeli, više (kvalitetnijih) SATA kabela i nekakav interni rack bi bili mnogo zanimljive riješenje, no što je tu je. S obzirom na to da Sapphireove ploče još uvijek nije moguće kupiti u trgovinama, moguće je da će se ovaj bundle i promijeniti, no ako ostane u ovakvom stanju to je svakako minus za Sapphire

Sapphire PURE Innovation PI-A9RX480 - tvorničke specifikacije:

• Podržani procesori:
  • AMD Athlon 64/Athlon 64 X2/Athlon 64 FX Socket 939
• Čipset:
  • ATI Xpress 200P - RX480 + SB450
• Dodatni kontroleri:
  • Realtek ALC880 HD Audio 7.1
  • Marwell 88E8052 1 Gb/s
  • VIA VT6307 fireware
  • Silicon Image Sil3132 SATA2 kontroler
• Memorija:
  • 4x DIMM utora za DDR400/333/266 memoriju
  • Maksimalno do 4 GB
• Utori:
  • 1x PCI-E x16
  • 2x PCI-E x1
  • 2x PCI
• ATA konektori:
  • 2x IDE (max. 4 jedinice)
  • 4x SATA
  • 2x SATA2 (Sil3132)
• I/O konektori na backplateu:
  • 4x USB 2.0
  • 1x PS/2 tipkovnica, 1x PS/2 miš
  • 6x audio
  • 1x RJ-45
  • 1x firewire
• Overclocking:
  • vCore
  • vMEM
  • vChipset
  • vPCI-E
  • vHypertransport
  • Muliplier
  • "FSB"
• Ostalo:
  • PC Health monitoring (ambientalna i CPU temperatura, temperatura NB-a, napon, brzina ventilatora)
  • Tipke za reset i power on direkno na matičnoj ploči

Sappphire na svojim matičnim pločama koristi vrlo atraktivnu kombinaciju boja, bijeli PCB i crvene konektore. Dimenzije ploče su prilično standardne, no ploča nije osobito gusto načičkana raznim konektorima i dodatnim kontrolerima. Na ploču je implementirano vrlo malo PCI i PCI-E konektora, samo dva od oba tipa ne računajući PCI-E x16 utor za grafičku karticu, što bi moglo stvarati probleme korisnicima koji imaju mnogo PCI kartica ili PCI-E x1 kartica (doduše, kartica s ovakvim tipom sučelja i nema baš previše na tržištu). Unatoč malom broju PCI-E i PCI utora, na Sapphireovoj je ploči izražen tipični problem da je PCI-E x16 utor postavljen preblizu memorijskih utorima. S druge strane, manjak PCI-E i PCI utora pružio je inženjerima mogućnost da ih više odmaknu od utora za grafičku karticu pa je prvi PCI-E x1 utor moguće rabiti u kombinaciji s grafičkom karticom koja ima deblji hladnjak.

Vrlo atraktivna kombinacija bijele i crvene boje

Oba dijela čipseta hlađena su pasivnim hladnjacima s tim da je na northbridgeu, dakako, osjetno veći komad metala. Doduše, pasivni hladnjak na northbridgeu nas nije fascinirao svojom konstrukscijom budući da se ne može pohvaliti s velikim brojem finova, a time niti velikom disipativnom površinom. Još jedan veći pasivni hladnjak smješten je na MOSFET-ima koji služe za regulaciju napajanja što bi trebalo osigurati bolje overclockiranje. Na samom gornjem rubu ploče, blizu sklopovlja za regulaciju napona smješten je i konektor za 12-voltni rail. Sam ATX konektor (24-pinski) smješten je na vrlo dobrom mjestu, na samom rubu ploče, a tik do njega smješten je i konektor za floppy disk. Premda ovo nije toliko loša pozicija za floppy konektor, voljeli bismo da je postavljen paralelno s ATX konektorom nego nešto više gore.

Zasmetalo nam je što su sva četiri memorijska utora napravljena od plastike jednake boje, unatoč ustoličenoj praksi da se utori koji pripadaju različitim kanalima boje u različite boje. Jasno da je ovo dizajnerski potez radi očuvanja uniformnog izgleda ploče, no zaista nije praktično kopati po priručniku da bi saznali koji utor pripada kojem memorijskom kanalu.

Zanimljivo osvjeteljenje ATX konektora svidjet će se onima s prozirnim stranicama na kućištu

Sapphire se odlučio riješiti LPT i COM portova

Pločica s konektorima na ploči je također vrlo siromašna budući da je Sapphire srezao gotovo sve stare portove. Dakle nema LPT i COM portova, no za razliku od nekih ploča iz Abitove serije MAX (ako se netko još uvijek sjeća ovih zanimljivih ploča), no ostali su standardni PS/2 portovi za miša i tipkovnicu. Između njih i ostalih konektora je velika rupa u koju je Sapphire moga lako ugraditi nekakav ventilator koji bi pomogao hlađenju hladnjaka na MOSFET-ima, no inženjeri su zasigurno htjeli sačuvati "tihi" dizajn hlađenja ploče - kao što smo već rekli, svi hladnjaci na ploči su pasivnog tipa što je super ako ciljate na tiho računalo, ali vjerojatno i nije najbolji izbor ako želite stabilni i visok overclock. Što se tiče ostalih konektora tu su četiri USB-a, jedan firewire, mrežni konektor te šest konektora zvučne kartice. Uz ove analogne konektore moguće je rabiti i digitalne koaksijalne konektore koji su smješteni na odvojeni bracket.

Svi su SATA konektori zapravo zasluga Silicon Imagea

Donjim dijelom ploče, izuzev PCI i PCI-E utora, dominirau SATA i IDE konektori. Na ploči se nalazi ukupno šest SATA konektora - četiri SATA konektora od ATI-jevog SB450 southbridgea te dva SATA2 konektora od dodatnog SATA RAID kontrolera tvrtke Silicon Image. Kao što smo napomenuli prije u tekstu, i SATA konektori koji su nativni za ATI-jev southbridge su dijelo Silicon Imagea pa s njima dolaze i neka ograničenja. Najveće ograničenje s teoretskog stajališta je nemogućnost uporabe RAID polja tipa 0+1.

Na samom donjem rubu ploče Sapphire je implementirao i tipke za resetiranje i uključivanje/isključivane računala što je hvale vrijedan potez koji smo već prije vidjeli na DFI-jevim pločama. S druge strane, CMOS je i dalje potrebno resetirati na klasičan način - prebacivanjem malog kratkospojnika kojeg je zaista prava tlaka premještati. Nekakve napredne dijagnostike grešaka pri bootanju nema, što je minus ako uzmemo u obzir kome je ploča namijenjena. Dobra stvar u cijeloj priči je to što je na ploču ugrađen piezo buzzer (rudimentalni zvučnik) pa je i bez zvučnika u kućištu moguće imati signalizaciju pri bootanju.

Realtek ALC880 podržava HD Audio standard i bolje je riješenje od svoj kolege ALC-a 850

Naravno, dizajneri ove ploče su iskoristili mogućnosti ATI-jev SB450 southbridgea pa je na ploču implementiran Realtekov zvučni čip ALC880 koji je često moguće vidjeti na novijim pločama zasnovanim na Intelovim čipsetima. Čip iskorištava mogućnosti HD Audio kontrolera u southbridgeu pa je ova kombinacija mnogo bolja nego one koje možemo naći na većini nForce4 ploča (AC'97 + Realtek ALC850).

Naš se tesni sistem ponešto promjenio budući da samo napokon uspjeli nabaviti novi testni procesor - dvojezgreni Athlon 64 4200+. Ostarjeli 3800+ koji je, uzgred rečeno, bio i izuzetno loš overclocker ide u zasluženu mirovinu. Samih testova u ovom članku ima vrlo malo, a kasnije ćete vidjeti i zašto.

BIOS s radne stanice?

Vrijeme je da bacimo pogled i na BIOS Sapphireovog uratka. Premda smo pretpostavljali da će se Sapphire kao novi proizvođač loše snaći s mogućnostima BIOS-a, grdno smo se prevarili. Razlog tome je vjerojatno što su za veliki dio dizajna ove ploče, ali i BIOS-a odgovorni ATI-jevi inženjeri.

Prva stvar koju valja napomenuti je da smo imali prilike raditi s predprodukcijskom pločom, a samim time i s predprodukcijskim BIOS-om. Naši pokušaji nadogradnje BIOS-a nam nisu krenuli od ruke...bolje reći nismo napravili ništa. Bilo da smo BIOS probali flashati s Awardovim alatom iz Windowsa ili pak iz komandne linije, klasično, pomoću diskete, rezultat je uvijek bio isti - i jedan i drugi alat bi nam javljati da nemamo odgovarajući BIOS. Čak smo više puta probali skidati BIOS sa Sapphireove stranice jer smo mislili da smo odabrali krivu ploču, ali ispostavilo se da smo svaki put skidali pravi BIOS.

BIOS ploče je dizajniran prema našem ukusu - nema čudnih opcija još čudnijih imena kao što je često slučaj kod ploča ostalih tajvanskih proizvođača, već su korisniku jednostavno ponuđene vrlo bogate opcije za modifikaciju sistemskih parametara. Dakako, s ovim ponajprije mislimo na opcije za overclockiranje, a one se na Sapphireovoj ploči osobito ističu. Da nam ne bi ništa pomoglo, eto i popisa onih najbitnijih:

• "FSB" između 200 i 440 MHz
• Možitelji memorije - DDR200, DDR266, DDR333, DDR400
• Latencije memorije - CAS, TRAS, TRCD, TRP, TRRD, Command Rate i mnoge druge
• Množitelj procesora - od 4x nadalje
• Množitelj HyperTransport sabirnice - od 1x do 5x
• Širina HT sabirnice - 8 ili 16 bita
• Napon procesora - od 0.8 do 1.55 volta + moguće uključiti dodatni napon do maksimalno 0,6 volta. Sve skupa procesoru je moguće dati 2.15 volta što je korisno samo ekipi s faznim hlađenjem i tekućim dušikom
• Napon memorije - između 2.6 i 4 volta. Bolesne vrijednosti koje će rijetko koristiti, ali lijepo ih je vidjeti.
• Napon čipseta - od 1.22 do 1.5 volta
• Napon HT sabirnice - od 1.22 do 1.5 volta
• Napon PCI-E sabirnice - 1.2 do 1.5 volta odnosno od 1.8 do 1.9 volta (vjerojatno naponi za PCI-E x1 i PCI-E x16 utore)

Sve u svemu, jako puno opcija od kojih neke nisu iskoristive osim ako ne planirate hladiti svoje računalo nekim ekstremnim oblikom hlađenja, no za one s puno love i sklone eksperimentiranju ova ploča nudi zaista mnogo fleksibilnosti.

Naravno, zanimalo nas je i koliko nam ova ploča može dati u pogledu overclockiranja glavne sabirnice pa smo množitelj memorije spustili na minimalnu vrijednosti (DDR200), množitelj procesora na 7x i množitelj HT sabirnice na 3x. Maksimalni stabilni takt sabirnice koji smo uspjeli postići s ovakvim postavkama bio je 312 MHz što je prilično lijep rezultat, no ne i najbolji koji smo imali prilike vidjeti.

Ovo je dobra strana priče, a sad krenimo na lošu. Prva i osnovna stvar - naša Corsair memorija na ovoj ploči nije mogla raditi na tvorničkim garatiranim postavkama koje iznose CAS 2-2-2-5 Command Rate 1T. Prvo smo mislili da je problem u Command Rateu, koji je bio boljka i mnogih nForce4 ploča no ispostavilo se da se računalo ne bi htjelo POST-ati nakon što bi forsirali latenciju 2T. Premda smo s postavkama CAS 2-2-2-5 1T mogli podići Windowse, Prime 95 bi "pucao" dok latencije nismo smanjili na CAS 2.5-4-4-8 1T. Sve u svemu, katastrofa, ali svijetla strana u cijeloj priči je to što smo ipak testirali s inženjerskim BIOS-om pa je kompatibilnost s memorijom na produkcijskim pločama možda i popravljena. Kažemo možda zato što se to prema našem iskustvu ne događa toliko često koliko bi korisnici htjeli. Zanimljivo je da problema s upogonjivanjem memorije na niskim latencijama nismo imali pri overclockiranju. Razlog je vrlo jednostavan - koristili smo vrlo niski množitelj memorije pa je takt memorije pri maksimalnom overclocku sabirnice iznostio samo 312 MHz DDR.

Sljedeće iznenađenje priredilo nam je povećavanje napona čipseta koje smo napravili pri overclockiranjui. Bilo kakva promjena ovog napona rezultirala je odbijanjem POST-anja i tužnim pištanjem iz buzzera na ploči. Situacija bi se sredila tek nakon što bi resetirali CMOS. Valja napomenuti da je restiranje CMOS-a u slučaju bilo kakih problema nužno napraviti ručno jer ploča nema mogućnost vraćanja tvorničkih postavki u slučaju neuspjelog POST-a.

Zadnji problem na koji smo naišli je nefunkionalnost opcije Power status. Za rookie, radi se o opciji u BIOS-u pomoću koje je ploču moguće progamirati što da radi nakon što dobije napon iz napajanja (obično nakon što je taj napon nestao uslijed nestanka struje u utičnici). Mi pri testiranju ovu opciju uvijek podesimo na Always On, dakle da se računalo uključuje čim dobije struju iz napajanja, s obzirom da nam je tako lakše uključivati računalo bez da prebiremo po pinovima na matičnoj ploči. Sve u svemu, ova opcija na Sapphireovoj ploči ne radi i ploča nakon povratka napona ostaje isključena nezavisno o postavkama u BIOS-u.

S obzirom na lošu kompatibilnost s memorijom i probleme s nadogradnjom BIOS-a odlučili Sapphireovu ploču nismo testirali s punom kolekcijom našeg testnog softvera. Isto tako valja napomenuti da smo zbog problema sa Sapphireovom pločom i na Albatronovoj ploči morali rabiti lošije latencije kako bi rezultati bili usporedivi. Osim nekoliko osnovnih testova koji bi trebali oslikati općenite performanse Sapphireove ploče, provjerili smo performanse sustava na koje smo sumnjali da ne rade kako treba - to su "nativni" SATA kontroleri i USB kontroler.

USB performanse
Čitanje (MB/s)
Albatron K8SLI 34,2    Sapphire Innovation 19,1      0   7 1 4 2 1 2 8 3 5
Pisanje (MB/s)
Albatron K8SLI 33,9    Sapphire Innovation 17,5      0   7 1 4 2 1 2 8 3 5

Prethodni ATI-jev southbridge SB400 je imao problema s performansama integriranog USB2.0 kontrolera za što je ATI dobio mnoge kritike. S obzirom da je na Sapphireovu ploču ugrađen novi SB450 southbridge, provjerili smo da li su problemi i dalje tu. Testiranja kažu svoje - ATI i dalje muči muku s USB2.0 kontrolerom budući da su performanse osjetno niže od konkurentskog nForce4 rješenja. Cijeloj situaciji ne pomaže niti činjenica da uz niže performanse ATI-jev kontroler čak i više opterećuje procesor.

PCMark HDD test
Score
Albatron K8SLI 5141    Sapphire Innovation 4733    0 10 00 20 00 30 00 40 00 50 00 52 00
XP Startup (kB/s)
Albatron K8SLI 8642    Sapphire Innovation 8095    0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 87 00
Application loading (kB/s)
Albatron K8SLI 7325    Sapphire Innovation 6300    0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00
General Usage (kB/s)
Albatron K8SLI 5710    Sapphire Innovation 5170    0 12 00 24 00 36 00 48 00 60 00
Virus Scann (kB/s)
Sapphire Innovation 79845    Albatron K8SLI 77706    0 15 000 30 000 45 000 60 000 75 000 800 00
File Write (kB/s)
Albatron K8SLI 52625    Sapphire Innovation 52317    0 10 000 20 000 30 000 40 000 50 000 530 00

Druga stvar koja nas je zanimala su performanse improviziranog SATA kontrolera u ATI-jevom southbridgeu. Silicon Imageov kontroler integriran u southbridge se ne također ne pokazuje kao konkurentno rješenje premda razlika u performansama s obzirom na ono što smo vidjeli pri USB testu nije toliko loša. S druge strane, očito je da Sapphireova ploča definitivno nije najbolji izbor ako je bitno da vam diskovni podsustav radi što bolje.

S obzirom na performanse USB i SATA kontrolera, prilično je jasno zašto gotovo svi ostali proizvođači matičnih ploča baziranih na ATI-jevom northbridgeu Xpress 200P umjesto ATI-jevog southbridgea radije biraju ULi-jev čip M1575. Također je mnogo jasnije zašto je nVidia odriješila kesicu s lovom i kupila ULi.

PCMark '05
Score
Albatron K8SLI 5346    Sapphire Innovation 5291    0 10 00 20 00 30 00 40 00 50 00 54 00
CPU
Sapphire Innovation 4528    Albatron K8SLI 4510    0 10 00 20 00 30 00 40 00 50 00 54 00
MEM
Sapphire Innovation 4115    Albatron K8SLI 4039    0 10 00 20 00 30 00 40 00 50 00 54 00

Premda rezultatima PCMarka performanse Sapphireove ploče uopće nisu loše, barem ako je riječ o čistim performansama memorije i procesora. Kompozitni rezultati odnosno ono što nazivamo "Score" je viši kod nForce4 ploče budući da je u ovaj rezultat uključen i dio testova diskovnog podsustava koji se na Sapphireovoj ploči pokazao kao lošiji.

WinRAR
Brzina kompresije (kB/s)
Sapphire Innovation 502    Albatron K8SLI 481    0 1 00 2 00 3 00 4 00 5 00 51 0

WinRAR nam priča sličnu priču kao dio testova iz PCMarka - Sapphireova ploča doista ima što za pokazati. Razlika nije jako velika, ali čini nam se da ATI-jev čipset nekako bolje surađuje s integriranim memorijskim kontrolerom na Athlonu 64 nego nForce4 čip.

Half Life 2
1280x1024 @ AA + AF off
Sapphire Innovation 84,63    Albatron K8SLI 82,5    0 1 5 3 0 4 5 6 0 7 5 8 6

Peformanse u Halif Lifeu 2 potrvđuju naše ranije zaključke i rezultate ostalih testova. Sapphireova ploča je testovima koji imaju veze s memorijom i procesorom nešto brža od naše referente nForce4 SLI ploče što je svakako za pohvalu.

Lako je zaključiti da je Sapphireov ulazak na tržište matičnih ploča moga proći mnogo bolje nego što jest. Vjerojatni uzrok problema je nedostatak vlastitih inženjera koji bi bili sposobni uzeti ATI-jev referentni dizajn, optimizirati ga i napraviti proizvod skrojen po mjeri korisnika. Da je Sapphire na ovoj ploči koristio ULi-jev southbridge, velik dio problema na koje smo naišli prilikom našeg testa bi bio izbjegnut tako da bi jedina velik kritika bila nekompatibilnost s memorijom te problemi s BIOS-om. S obzirom da smo bili prisiljeni koristiti inženjersku verziju BIOS-a, postoji mogućnost da su ovi problemi također sanirani, tako da u tom slučaju ne bi imali većih zamjerki na Sapphireovu ploču. Iz istog razloga ovoj ploči nećemo dodijeliti ocjenu jer bi prema našim iskustvima s ovim testnim primjerkom ocjena bila osjetno lošija nego da smo imali prilike isprobati produkcijsku ploču kojoj bi mogli nadograditi BIOS.

Sapphireova ploča je već neko vrijeme dostupna u inozemnim trgovinama i to po poprilično paprenoj cijeni (protuvrijednost je oko 1300 kn) koja ne odgovara u potpunosti mogućnostima ploče odnosno paketa opreme s kojim se isporučuje. S obzirom da ATI-jev southbridge nije zamijenjen nekim manje problematičnim, PI-A9RX480 nam se čini kao proizvod koji možda ipak nije ni trebao završiti na tržištu.

Pozitivna strana u cijeloj priči je to što ploča ima izvrsne performanse ako zanemarimo USB i SATA kontrolere, fenomenalno izgleda, ima vrlo dobar BIOS (ako zanemarimo neke probleme koji su vjerojatno riješeni u novijim verzijama) te se jako lijepo overclockira. U odnosu na konkurentske nForce4 ploče namijenjene AMD-ovim procesorima, Sapphireova ploča zahvaljujući čipsetu ima i osjetno bolji integrirani zvuk baziran na Intelovom standardu HD Audio. Ako zbrojimo sve pluseve i minuse, ploča definitivno nije za preporuku, no daje jako dobar uvid u mogućnosti ATI-jev Xpress 200P northbridgea te potencijale Sapphirea kao proizvođača matičnih ploča. Stara je poslovica da se prvi mačići bacaju u vodu, a vjerujemo da Sapphire nije niti prva niti zadnja tvrtka koja je ovu poslovica potvrdila.

Matičnu ploču Sapphire PURE Innovation PI-A9RX480 na testiranje je ustupila tvrtka Microline (tel.: 01/2797-700).