Kao što je prije bilo napomenuto, generalno napajanja dijelimo na AT i ATX. Također je bilo spomenuto i to da je žalosno kako se ništa pametno nije promijenilo od doba prvog PC-a, pa da objasnimo i to. Dakle, od prvog procesora 8088 pa sve do pojave druge generacije Pentiuma, procesori su papali 5V i to je sve fino funkcioniralo do pojave Pentiuma Classic (dakle Pentium 75 naviše, bez MMX) te njihovih MD, STD, VR, VRE i VRT naponskih regulacija, te sve češćih napona gladnih 3.3V PCI kartica, postalo je jasno kako izmjenjivanje 5V preko ploče nije idealno rješenje, pogotovo jer su već tada procesori počeli dolaziti s aktivnim hlađenjem. Nadasve dovitljivi kakvi i jesu, ljudi u industriji su se dosjetili jada i ni manje ni više nego "nakalemili" 3.3V dio na postojeće AT napajanje i dodali nešto logike zadužene za sve one zgodne feature kao što je paljene računala preko tipkovnice, WOL (wake on LAN) i slično. Zadnja ATX Specification revizija u trenutku pisanja ovog teksta je 2.2, a eto i par bitnijih značajki iz iste: u slučaju da je na 12V potrebno vise od 18A, nužno je uvođenje sekundarnog 12V raila, minimalna učinkovitost mora biti 70% za full i 72% za tipična odnosno 65% za laka opterećenja, glavni naponski konektor mora biti u formaciji 2×12 pinova umjesto dosadasnjih 2×10 pinova poradi zadovoljavanja 75W PCI-E zahtijeva, u slucaju katastrofalnog prekida radnog vijeka napajanja, isto se ne smije zapaliti, dimiti, napraviti nikakvu štetu na PCB-u i slično…

Pita baja kol’ko tebi treba vata…

Naša i vaša računala za rad trebaju el. energiju. Tu energiju daje im naš i vaš SMPS. Isto kao i kod limenog četverokotačnog ljubimca kojem taj rad, potreban da nas preveze od točke A do točke B (uz poželjan babe-magnet efekt), daje motor. Otto ili Diesel, i jedan i drugi troše. No, svi dobro znamo da ne troši isto hladan ili vruć, na A1 ili do obližnjeg šumarka na Sljemenu. Pa, tako je i sa našim napajanjima. Često ste mogli biti svjedoci raznih "wattage kalkulatora" koji su postali izrazito popularni po današnjim web stranicama. Pa, u njima ima nešto istine, donekle. Naš se PC sastoji od više komponenti koje se ovisno o opterećenju, troše više ili manje, što analogno iziskuje više ili manje el. snage.

Ovisnost potrošnje o vremenu pri radu starog Quantuma 60GB (klik za veću sliku)

Tako recimo naši diskovi imaju različite zahtjeve pri seeku (traženju podataka), idleu (mirovanju) ili full loadu (dakle konzistentnom čitanju ili pisanju). Isto je i s procesorom kada dekodira sigurnosnu kopiju (jer vas je vlasnik videoteke zamolio) najnovijeg hit DVD-a, s grafičkom koja pokreće Doom VI i slično. Kako je nemoguće (ili da budemo dovoljno "geekasti" i parafraziramo jednog poznatog lika iz stanovite serije, "manje vjerojatno") da ćete opteretiti sve komponente vašeg racunala istodobno, takve računice i kalkulatori su sasvim nepouzdan način određivanja snage napajanja koja vam je potrebna. S druge strane, u slijedećem članku sličnom metodom dobiveno je opterećenje od 400W; mislimo da će i paušalan pogled na takvu konfiguraciju izazvati zazubice kod većine te zauzeti monumentalno mjesto u (mokrim) snovima, baš između obnažene Jessice Albe s lijeva odnosno Monice Bellucci s desna. Dobro je znati da će, recimo, diskovi i ostale komponente s momentom tromosti najviše struje "posrkati" baš na početku svog rada (razlike su i do 10 puta), no pri postizanju stacionarnog stanja, stvari se uvelike mijenjaju. Također, većina proizvođača na svojim stranicama u nekom obliku ima deklaraciju specifikacija gdje je, manje ili više, prikazana i maksimalna, standardna ili pod određenim uvjetima – disipacija. Podatak, kao što rekosmo, je čisto informativne prirode i ne treba mu pridavati neko posebno značenje, ali moze pomoći da ne predimenzionirate napajanje za svoje potrebe. S druge strane, ukoliko ste puni "šuške", jače napajanje vam svakako neće škoditi, niti će dodatno opteretiti vaš mjesečni račun HEP-a.