Sonos Ray recenzija

Iz Sonosa nam na test stiže njihov maleni soundbar Ray. Riječ je o manjem bratu Beama i Arca, koji u kompaktnijoj izvedbi donosi zanimljive tehničke karakteristike.  S dva visokotonca, dva srednjetonca i Bass reflex sistemom pruža dobre zvučne karakteristike, uz sve one poznate Sonosove prednosti kao što je streamanje glazbe s različitih platformi, spajanje uređaja na vaš televizor ili pak umrežavanja u ostatak Sonos zvučnika unutar vašeg doma.

Ray je ulazni model soundbara za Sonos, ali je pakiran na isti način kao i starija i jača dva brata. To znači da je kutija od recikliranog kartona, a uređaj je unutar nje odlično zaštićen u tvrdom ležištu i vreći. Uz njega kupac će dobiti jedan optički kabel i kabel za napajanje, te upute za instalaciju.

Ray je ulaz u svijet Sonos soundbarova i kao takav je zakinut za neke od elemenata koje ima primjerice Beam (Gen 2), a kojeg smo recenzirali u listopadu prošle godine. Uz to, i manjih je dimenzija, no zato je kvalitetom materijala i izvedbom identičan skupljem modelu. Uređaj je dimenzija 559 x 95 x 71 milimetar (Š x D x V) i mase 1,95 kilograma. Osim u ovoj crnoj boji dolazi i u bijeloj pa se može lako uklopiti u bilo koji prostor. Mat plastično kućište je konusnog oblika s polikarbonatnom mrežicom na prednjoj strani, na kojoj se ujedno nalazi i Sonos natpis. Beam je veći i teži i ljepše će se uklopiti uz velike televizore, dok ovaj djeluje malo manji već i uz 55-inčne modele.

Unutar kućišta se nalaze dva srednjetonca smještena u sredini, te dva visokotonca koji su orijentirani u stranu. Na krajevima se nalazi low-velocity bass refleks sustav cijevi koji simulira bass, no pasivnih radijatora za niske tonove kao u Beamu nema. To se malo i osjeti u zvuku, no razlika nije drastična kao što bi očekivali. Svaki zvučnik ima svoje Class-D pojačalo baš kao i na Beamu.

Ray straga ima optički ulaz (nema HDMI-a kao kod Beama), što je nešto stariji koncept. Tu je i LAN port (RJ45), tipka za uparivanje, te priključnica za napojni kabel. Uređaj podržava i stariji WiFi protokol 802.11n, te ima samo jedan pojas – 2,4 GHz, dok je ethernet konekcija do 100 Mbps. Za rad se svih naprednih funkcija koje Ray podržava brine jedan četverojezgreni procesor koji radi na 1,4 GHz (ARM A-53), kojem je pridodano 1 GB radne i 4 GB skladišne memorije. Na stražnjoj se strani uređaja nalaze i rupe za montažu na zid, a nosač je moguće kupiti i Sonosov za oko 50 €.

Ray za razliku od Beama nema mikrofone i ne podržava Voice kontrolu. Standardno je podržan Appleov AirPlay 2. Uparivanje s mobitelom, odnosno Sonos S2 aplikacijom moguće je i preko NFC veze. Nas je doduše uparivanje preko NFC-a mrvicu zezalo pa je potrebno bilo odraditi i prepoznavanje uređaja tonom kojeg on ispusti, a mobitel i aplikacija pokupe i omoguće povezivanje. Na vrhu se uređaja nalaze tri komande osjetljive na dodir – Volume down, Play/Pause i Volume up. Svaki dodir kontrola prati i zvuk, a kada smo na maksimumu dobit ćemo i posebno upozorenje. Ujedno, povlačenjem prsta preko svih touch tipaka možemo preskočiti pjesmu ili se vratiti na prethodnu.

Bitno za napomenuti je da Ray ne podržava Dolby Atmos kao Beam, a nema ni Voice kontrolu pa ne možemo koristiti ni različite glasovne asistente kao kod Beama. Ovo je ulazni soundbar, i kao takvog ga moramo jednostavno prihvatiti. Standardno podržava stereo PCM, Dolby Digital i DTS audio. Ray je manji od Beama te ima manje zvučnika, pa je jasno i zvučna kulisa različita. Ipak, ne toliko kao što bi očekivali. Beam je snažniji i ima bolje izražene niže tonove, no Ray mu u srednjim i visokim staje uz bok. Dosta je glasan za prostorije do 30-tak kvadrata, dok će mu se na otvorenim prostorima lakše zvuk “izgubiti”. No, nema se čega sramiti i s obzirom na nižu cijenu, zvuk je i više nego adekvatan. Puno bolji nego kod konkurencije slične cijene. Uz to, Ray se lako može upariti s ostalim Sonos uređajima i tako poboljšati izvedbu. Mi smo ga isprobali u kombinaciji s Beamom i rezultat je bio impresivan. Bitno za napomenuti je da ga upariti možete i s IKEA-inim Symfonisk uređajima.

Ray jasno podržava i Sonos aplikaciju uz pomoć koje kontroliramo sve ostale napredne funkcije preko podržanih uređaja (Android, iOS). Ujedno, moguće je i programirati daljinski uređaj TV-a za kontrolu jer Ray ima IR senzor. Ako imate bilo kakav drugi daljinski za TV osim IR, ostat će te zakinuti. Sonos aplikaciju sada već dobro poznamo i tu nemamo što novo za napisati. Sada smo isprobali i kako radi kada kontroliramo dva zasebna uređaja svaki sa svojom muzikom, ali i kada ih povežemo u jedan sustav.

Ujedno, već jedno vrijeme koristimo i Voice kontrolu na Beamu 2 i jako smo zadovoljni prijemom i razumijevanjem riječi kao i upotrebljivošću. Sve što je potrebno je izgovoriti Hey Sonos i dati komandu. Muški glas će vas upozoriti ako nije upoznat ili nije razumio naredbu. Primijetili smo jedino da se aplikacija malo zbuni i isključi Voice ako se prebacujemo između Beama i Raya. Ako ste samo na Beamu, to se neće dešavati.

Ray je kao što smo već napisali ulazni model u Sonosov svijet soundbara i kao takav je zakinut za dosta stvari koje nudi Beam 2. Tu je samo optički ulaz, dok Beam 2 nudi moderniji HDMI eARC. Nema ni glasovnog asistenta, a ni podrške za Dolby Atmos. Kome sve navedeno ne treba, a želi soundbar koji zvuči jako dobro i pri tom nudi većinu onoga što i jači modeli s Rayom će biti zadovoljan i uštedjeti nešto novca. Na hrvatskom ga tržištu još nema, a na njemačkom smo ga našli po cijeni već od 292 €. To je lijepa ušteda u odnosu na Beam 2 koji kreće na oko 444 €.