Sony CD/MP3 playeri

Prilično je jasno da je u kontekstu mobilne glazbe klasični audio CD (ili ne daj bože audio kaseta kao na našoj sličici) prepustio mjesto razoraznim kompresiranim glazbenim formatima od kojih je najeksponiraniji sveprisutni MP3 format. Naravno, to ne bi bilo tako da računala zbog svojih mogućnosti nisu postala nezaobilazni dio kućnog inventara te su kao takva u mnogo slučajeva (ponajviše zbog financijske uštede) zamijenila mnoge druge uređaje. Sve u svemu riješili smo se hrpetine CD-a, glazbu držimo na hard disku i kad je poželimo slušati dovoljno je par klikova mišem i već treniramo živce susjeda sa omiljenom pjesmom, no neki "čudaci" ( kao autor ovih redaka) vole svoju glazbu uvijek imati sa sobom.

S lijeva na desno - sadašnjost i prošlost glazbe "u pokretu"

Kako ponijeti glazbu sa sobom? Ovaj je problem moguće rješiti na nekoliko načina - multimedijskim flash playerom, multimedijskim playerom zasnovanom na malenom hard disku, multimedijskim CD-playerom ili kakvim drugim sličnim uređajem - no od svih njih najisplativiji je onaj, reći ćemo, najkonvencionalniji odnosno prijenosni CD player koji "zna" čitati kompresirane audio datoteke. Budući da je tržište zasuto sličnim rješenjima za naš prvi test ovakvog tipa nabavili smo dva uređaja od tvrtke koja je vrlo poznata po svojim audio rješenjima, japanskog Sonya. Naravno, budući da se radi o Sonyu, tu je i paprena cijena, barem u odnosu na konkurenciju ala Smartbox, Napa i slični. Tako D-NE511 (uređaj s lijeva) košta oko 650 kn dok D-NE700 (desno) košta oko 850 kn.

Japanski ljepotani

Kao što vidite dva se uređaja u prvom redu razliku po izgledu odnosno veličini - D-NE700 je manji te svojim oblikom nalikuje CD-u dok je D-NE511 svojim gabaritima "platio" svoju prihvatljiviju cijenu. No, stanimo ovdje sa opisom karakteristika svakog uređaja zasebno i recimo nešto o njihovim zajedničkim osobinama. U prvom redu recimo da oba dva uređaja reproduciraju klasične audio CD-e (podržana je CD-text funkcija), CD-e na kojima su MP3-ce te CD-e sa glazbom zapisanom u Sonyevom ATRAC3 i ATRAC3plus formatu. Podržani su MP3 datoteke sa bitrateom od 16 do 320 kbps (podržan je i varijabilni bitrate)te frekvencija uzrokovanja od 32, 44,1 te 48 kHz. Sigurno ste primjetili da nema podrške za WMA format. Slažemo se s vama, to nije baš praktično, no mi držimo da većina ljudi ipak enkodira svoje audio CD-e u MP3 format.

Riječ, dvije o ATRAC3 formatu. Radi se o kompresiji koja je prvotno razvijena za Sonyeve Mini-Disc uređaje (koji su u zadnje vrijeme doživjeli pravi mali revival). Kompresija je prilično moćna no realno rezultira relativno nekvalitetnim zvučnim zapisima, barem u usporedbi sa MP3-cama. U čemu je štos? ATRAC3 je baziran na starom PASC algoritmu koji, za razliku od MP3 formata, pri kompresiji zvuka ne uzima u obzir "frekventnu selektivnost" ljudskog slušnog aparata koji određene frekvencije percepira bolje od drugih. Pogledajmo sad pobliže naše japanske ljepotane.

Krenut ćemo sa jeftinijim uređajem kojeg Sony označava kao D-NE511. On dolazi zapakiran u prilično veliku kutiju u kojoj smo osim samog uređaja pronašli hpretinu priručnika za upotrebu na raznim jezicima (uključujući priručnik na hrvatskom koji je priložio distributer), jasmstveni list, AC adapter, CD sa SonicStage Simple Burnerom te slušalice. Jednostavni daljinski uređaj (bez LC zaslona) nismo našli mada smo s obzirom na cijenu očekivali da će biti uključen u pakiranje. Priručnik za uporabu je jako dobar i razumljiv, a one kojima engleski "ne leži" baš kako treba razveselit će činjenica da je priloženi priručnik na hrvatskom direktni prijevod izvornog priručnika, a ne neka usputna žvrljotina.

Priloženi AC adapter, na naše veliko razočaranje, ima samo jednu namjenu, a to je napajanje CD playera "po doma". Budući da jači model dolazi sa akumulatorskim baterijama koje se pune u samom uređaju preko AC adaptera, očekivali smo da ćemo i kod D-NE-a 511 sa adapterom moći napraviti istu stvar, no Sony je škrt pa u uređaj nije ugradio podršku za ovu funkciju. Što se tiče slušalica, nema nikakve zabune. Radi se o standarnom jeftinom modelu "buba" koje Sony prilaže uz većinu svojih prijenosnih uređaja. Slušalice su ok, ali to je to.

Zadnja stavka u opremi odnosi se na priloženi softver za snimanje CD-a i konverziju u ATRAC3 format. Aplikacija se zove SonicStage Simple Burner i nudi konverziju MP3 datoteka i klasičnih audio CD-a u ATRAC3 odnosno ATRAC3plus format te njihovo snimanje na CD. Konverzija MP3 datoteka sa varijabilnim bitrateom nije moguća, kao ni spremanje ATRAC datoteka na tvrdi disk. Sve u svemu vrlo šturo. Simple Burner inače izgleda prilično ušminkano. Ne onako tajvanski da se čovjeku povraća od kiča, već stvarno šminkerski. Jedini problem je to što softver vjerojatno nećete ni koristiti budući da se vjerojatno puno bolje snalazite pri snimanju MP3 CD-a u Aheadovom Neru.

Daljinskog upravljača nažalost nema

Uređaj izgleda dosta elegatno - plastika boje aluminija kombinirana je sa par crvenih umetaka koji razbijaju monotoniju. Oblik i dimenzije odgovaraju našoj predodžbi prijenosnog playera (barem što se tiče CD playera) - uređaj je generalno nešto širi od CD-a mada treba imati na umu da nije kružnog već ovalnog oblika budući da je na rubu rezervirano mjesto za LC zaslon i kontrole. Debljina kao ni težina uređaja također nisu razlog za brigu. Uređaj je prilično tanak, jedino što upada u oči je zadebljanje od komore za baterije koja je, uzgred, odlično implementirana - pristupa joj se sa unutrašnjosti uređaja (vratašca s desne strane motora na gornjoj slici) tako da nema bojazni od nehotičnog otvaranja.

Kad smo već kod baterija bio bi red da spomenemo kako je D-NE511 vrlo štedljiva stvarčica. Prema deklaraciji proizvođača vijek trajanja alkalnih baterija je 80 sati, a naše praktično iskustvo je bilo vrlo slično. Zadnji feature u unutrašnjosti uređaja vrijedan naše pažnje je prekidač za selekciju G-zaštite. Postoje dvije razine, prva i druga, s tim da druga više "šamara" baterije nego prva. Mi smo pri testiranju koristili samo razinu jedan i možemo reći da niti jedanput nismo naletili na bilo kakvo preskakanje ili pauziranje playbacka, čak kod ozbiljnijeg drmusanja kao što je "hvatanje" autobusa na autobusnoj stanici.

Sistem kontrole playbacka je jedna od stvari u koje smo, s obzirom da se ipak radi o velikom Sonyu, očekivali najviše. Na naše veliko zadovoljstvo nismo ostali razočarani - princip navigacije po CD-u je vrlo jednostavan i efektivan. Navigacija po audio CD-u je prejednostavna da bi je spominjali, ono što nas je zanimalo je navigacija po CD-ima na kojima su MP3 odnosno ATRAC3 datoteke. Navigacija je bazirana na principu struktureATRAC3 zapisa - imamo pojedine datoteke koje se mogu nalaziti u grupama odnosno, za nas časne računalce, mapama. Ove grupe su zapravo glazbeni albumi dok su ATRAC3 datoteke u njima pjesme na pojedinom glazbenom albumu. Dakle nema grupe u grupi već se sve grupe nalaze u rootu ATRAC3 CD-a. Sukladno ovakvoj koncepciji dizajnirano je i kontrolno sučelje - imamo dvije tipke za selekciju grupe (naprijed + nazad) te dvije tipke za micanje naprijed/nazad po pojednim pjesmama kao na konvencionalnom CD playeru. S tim na umu jasno je da u osnovi postoje dva načina playbacka, grupni i pojedinačni. Sa grupnim sviramo samo datoteke u pojedinoj grupi dok pojedinačnim sviramo sve datoteke sa CD-a kao da grupe ne postoje odnosno kao da imamo jedan veliki audio CD.

Baterijama se pristupa iz unutrašnjosti uređaja

Shema sa navigacijom po MP3-cama je analogna ovoj sa ATRAC3 zapisima uz jednu bitnu razliku - postoje grupe u grupi i možemo rabiti standardne .m3u playliste. Navigacija po ovakvim "dubokim" (dubokim s obzirom na "stablo" mapa) MP3 CD-ima nije posebno složenija od navigacije po ATRAC3 CD-ima. Prioritet sviranja pojedinih grupa odnosno datoteka zasniva se na tome koliko su dotične "duboko" u strukturi mapa na CD-u i njihovoj jednostavnosti. Npr. ako pokrenemo grupni playback uređaj će početi svirati MP3-ce u rootu prve grupe na CD-u. Ako se pomaknemo za jednu grupu naprijed (uz pretpostavku da u grupi koju koristimo postoji još nekoliko grupa) uređaj će potražiti grupu koja ima najednostavniju strukturu te će svirati datoteke koje se nalaze u njenom rootu. Nakon toga će analogno nastaviti u sljedeću najednostavniju podgrupu, itd. Činjenica je da ovo zvuči komplicirano, ali zapravo nije budući da su Sonyevi programeri sasvim prirodno uzeli u obzir da će gotovo svaki korisnik barem donekle posložiti svoju kolekciju MP3-ca u logičnu cjelinu po principu izvođač>albumi.

Kontrolni joystick (krajnja desna tipka) mogao je ispati bolje

Sad kad znamo prinicip kontrole možemo malo iskomentirati raspored, kvalitetu i funkcionalnost tipki. Kao što smo spomenuli, uz uređaj ne dolazi daljinski upravljač tako da su sve kontrole smještene na samom uređaju. Status je moguće pratiti preko adekvatnog LC zaslona na kojem su ispisane sve relevante informacije. Zaslon ima dobar kontrast i vrlo je čitljiv, doduše ovo vrijedi samo dok uređaj rabimo pri adekvatnom osvjetljenju. Naime, zaslon nema pozadinsko osvjetljenje što je u našim očima veliki minus. No vratimo se mi tipkama.

S lijeve strane zaslona nalazi se tipka za otvaranje kućišta te dvije tipke za navigaciju po grupama, tipka za mijenjanje modova na LC zaslonu i tipka za određivanje tipa playbacka (shuffle, grupni shuffle, repeat, grupni repeat, pojedinačno, po bookmarkovima, po m3u playlisti). Valja napomenuti da tipka za otvaranje uređaja funkcionira i kad je uključen prekidač za zaključavanje kontrola (dotični je postavljen izvrsno, na donjoj strani uređaja) što i nije baš najsretnije rješenje. Na lijevom rubu uređaja, odmah ispod tipke za otvaranje kućišta nalaze se tipke za kontrolu glasnoće. Na suprotnoj strani LC zaslona nalaze se preostale tri kontrole. Tu je super-praktičan jog-kotačić koji služi za navigaciju po CD-u te relativno neprecizan joystick na kojem su četiri konvencionalne komande - play/pause, stop i next odnosno previous track. Zadnja tipka smještena je na desnom rubu CD playera, a služi za podešavanje razine basa. To je to što se tiče kontrola, još samo riječ-dvije o zvuku.

Mi smo za testiranje koristili priložene slušalice tako da ćete sa kakvim skupljim i kvalitetnijim modelom postići srazmjerno bolji dojam. Ako se nas pita, zvuk je prilično kvalitetan za ovakvu klasu uređaja. Ako ćemo cjepidlačiti malo nas je zasmetala prevelika izraženost visokih frekvencija i relativno tiha reprodukcija tipična za Sonyeve uređaje. Pod ovo "relativno tiho" primarno se oslanjamo na vanjski feedback nešto ekstremnijih uživaoca dobrog zvuka koji vole testirati membrane, kako slušalica, tako i svojih ušiju. Sad je vrijeme da pogledamo što nam Sony nudi za 200 kn više.

Aku-baterije su također dio paketa, no na slici su skrivene u uređaju

Sonyevo skuplje čedo, D-NE700, dolazi u vrlo sličnom paketu kao njegov mlađi brat. Doduše, sve skupa je spakirano u manju kutiju (??), ali kako jedan mudrac jednom reče - "dobre stvari dolaze u malom pakiranju". Kako se ipak radi o prestižnijem modelu uz istu selekciju priručnika i isti AC adapter dolaze slijedeći goodizi. U prvom redu tu je daljinski upravljač sa LC zaslonom uz koji dolaze i slušalice sa skraćenim kabelom, dvije akumulatorske (standarna veličina AA tako da ih je lako zamijeniti kad dotraju) i puna verzija softvera SonicStage koji u ovakvom punom izdanju ima fukciju multimedijskog playera. Priložene baterije punimo dok su umetnute u CD-player. Jednostavno priključimo AC adapter te pritisnemo tipku stop na dvije-tri sekunde.

Ušminkano sučelje maskira prilično jednostavnu aplikaciju

Glavni feature pune verzije Sonyevog SonicStage softvera je mogućnost sviranja par zvučnih formata (točnije audio CD-a te MP3, WMA i OpenMG-ATRAC3 datoteka) te kreiranje multimedijskog librarya. Dakle radi se o dosta slabom multimedijskom playeru koji uz iznimku šminkerskog sučelja i podrške za sviranje odnosno konvertiranje u ATRAC3 fomat ne nudi ništa što bi vas ponukalo da s njim zamijenite dobri stari Winamp ili Windows Media Player. Očito je da je aplikacija napravljena za početnike i kao takva iole iskusnom korisniku računala može malo ponuditi.

Zgodan gadget kojem nedostaje pozadinsko osvjetljenje

Ono što smo zamjerili D-NE-u 511 ne možemo zamjeriti njegovom starijem bratu. Daljinski upravljač je tu, no smatramo da je Sony uz ovakav uređaj u paket mogao ubaciti kakav bolji model. Da malo elaboriramo. Budući da iz projektnih ureda Sonyevih inženjera i dizajnera svake godine izlazi nova linija mobilnih playera, tvrtka je razvila vlastito sučelje za priključivanje daljinaca na svoje uređaje. Sukladno tome Sony ima nekoliko modela daljinskih upravljača koje je bez problema moguće priključivati na playere sličnih karakteristika.

Priloženi daljinski upravljač izveden je u elegantnoj crnoj boji no nema pozadinsko osvjetljenje na LC zaslonu što u nekim slučajevima, bolje reći razdobljima dana, stvarno živicria. Uz to, mada je ergonomija i responsivnost tipki adekvatna, zbog našeg iskustva sa jednim od jačih modela Sonyevih daljinskih upravljača koji je došao upakiran uz jedan skuplji Mini-Disc recorder, ovaj daljinac ostavio nam je pomalo "gorak okus u ustima". Naglašavamo, daljinac nije loš i izuzetno je koristan, ali smatramo da se moglo bolje. Kao što smo napomenuli, uz upravljač dolaze standarne Sonyeve "buba" slušalice, ovaj put u izvedbi sa skraćenim kabelom budući da sam daljinski upravljač ima solidno dug kabel.

Uređaj uistinu krase mali gabariti

Prva stvar koja upada u oči kada pogledate sam CD player je njegova kompaktnost. Uređaj je okrugao sa ispupčenjem na sredini na kojem su postavljene kontrole. Kao što se da uočiti na slikama, njegov promjer je za otprilike centimetar i pol širi od promjera standardnog CD-a. Kao i kod model D-NE511 u unutrašnjosti kućišta, tik do osovine optičkog pogona, nalazi se prostor za dvije AA baterije što je prilično praktično rješenje. Naravno, prostor za baterije stvara izbočenje na donjoj strani pa tako cijeli uređaj izgleda malo debelo, no ne dajte se zavarati prvim dojmom - D-NE700 je zapravo prilično tanak i kompaktan. Na poleđini playera nalazi se i prekidač za zaključavanje tipki, no on ni na ovom modelu ne osigurava glavni poklopac uređaja od otvaranja. Na samom rubu kućišta nalaze se tipke za kontrolu glasnoće, tipka za otvaranje poklopca te konektor za daljnski odnosno slušalice. Zanimljivo je da stereo konektor za slušalice na D-NE-u 700 ima dvostruku ulogu - osim što služi kao analogni izlaz za slušalice na njega se može prilključiti i mini-jack optički kabel preko kojeg je player moguće spojiti na digitalni receiver, MD recorder ili neki slični uređaj koji zna kako rabiti ulazni optički signal.

Komande na samom uređaju zbog daljinca služe samo kao backup

Na kraju pogledajmo malo kontrole na samom uređaju. Njih smo ostavili za kraj pošto veliku većinu vremena uopće nisu u uporabi - puno je praktičnije rabiti daljinski upravljač. Na sredini se nalazi veći joystick kojem su pridjeljene funkcije play/pause, stop te next i previous track. U sredini joysticka je još jedna tipka koja upotrebljavamo za mijenjanje modova LC zaslona te, zajedno sa klackalicom s desne strane joysticka, za selekciju grupa i pjesama koje želimo "zavrtiti". Ispod joysticka nalazi se klackalica kojoj je pridjeljena funkcija navigacije kroz grupe. Sve u svemu logičan i praktičan raspored. LC zaslon na poklopcu uređaja je prilično velik, ima odličan kontrast te adekvatnu razlučivost. Nažalost, niti na ovaj zaslon nije ugrađena pozadinska rasvjeta što znači da ćete ga dosta teško koristiti pri slabom osvjetljenju. Uz zaslon indikaciju funkcioniranja uređaja pruža nam i malena ledica ispod zaslona. Ledica svijetli raznim bojama zavisno o modusu operandi playera, npr. ako "ganjamo" MP3-ce svijetli žuto, ako je u igri ATRAC3 zeleno, itd..

Da ne bi rekli da nismo pokrili sve aspekte D-NE-a 700 eto komentara par karakteristika koje smo propustili u gornjem tekstu. Prema deklaraciji proizvođača player će sa alkalnim baterijama sviruckati 86 sati. Mi smo ga testirali sa priloženim akumulatorskim baterijama koje nisu toliko moćne pa smo iz jednog punjenja izvukli otprilike 45 sati svirke. G-protection funkcija uređaja radi kako treba tako da nismo imali nikakvih problema ni pri većem drmusanju (pa makar i namjernom). Uzgred rečeno, razinu zaštite ne postavljamo preko prekidača već digitalno, u firmwareu uređaja. Naposlijetku komentar o kvaliteti zvuka. Subjektivni dojam bi bio da je nešto malo kvalitetniji od slabijeg Sonyevog modela s tim da treba imati na umu da D-NE700 nudi kompleksniji, 8-kanalni, ekvilizator sa četiri preseta koje je moguće dotjerati po volji.

Surfing with the alienz :)

Došli smo do kraja. S obzirom na to da smo prilično detaljno obradili svojstva oba uređaja teško je reći nešto posebno inventivno. Jedno je sigurno, D-NE700 bez problema opravdava svoju višu cijenu u odnosu na jeftiniji model D-NE511. Manji je, dolazi sa daljinskim upravljačem te akumulatorskim baterijama koje je moguće puniti u samom uređaju. To je samo što se tiče nekakvih generalnih karakteristika, da krenemo cjepidlačiti našlo bi se bez problema još par stvari.

Naše je mišljenje da su oba uređaja skupa za ono što nude, D-NE700 nešto sitno, a D-NE511 za dobrih 200 kn. Neki će reći da se sve svodi na plaćanje Sonyevog imena, no to nije potpuno točno. Potvrđeni brand sa sobom ipak donosi dobru dozu sigurnosti kako u deklarirane karakteristike kupljenog uređaja, tako i u njegovu kvalitetu. Ako je cijena ovih, nazovi, featurea prihvatljiva većina će je kupaca bez razmišljanja prihvatiti. Problem se javlja kad određena tvrtka stvarno pokušava papreno naplatiti svoj brand kao što je slučaj sa testiranim Sonyevim CD/MP3 playerom D-NE511. Dakle palac gore za D-NE700, palac dole za D-NE511 (sorry buraz, jako si nam zgodan, ali nisi napravljen od zlata).