Thermaltake Frio OCK – Optimus Prime?

Sama kutija i dizajn iste podsjeća na onu viđenu kod Jinga. Riječ je o velikoj kartonskoj kutiji dizajniranoj kako bi dala jasnu sliku o hladnjaku i za koga je namijenjen. Thermaltake Frio nosi sufiks "OCK" što je skraćenica za Overclocker King. Očito je da se radi o high-end hladnjaku namijenjenom i dizajniranom prvenstveno za overclocking, odnosno overclockere. Na prednjoj strani kutije se jasno ističe snaga hladnjaka, tj. snaga koju je u stanju disipirati (240W), te njegove glavne značajke - dva 130mm ventilatora, šest 6mm heatpipeova te 4-u-1 montaža. Na lijevoj bočnoj strani kutije su detaljno navedene specifikacije hladnjaka, kao i kompatibilni socketi na koje isti paše. S desne su pak strane dotične značajke navedene na 12 jezika. Na stražnjoj je strani slikovito naveden princip hlađenja, kao nekoliko slika hladnjaka i ventilatora, odnosno montaže istog. Za razliku od ostatka crne kutije, vrh je bijele boje koji "narušava" tek naziv hladnjaka - Frio OCK, kao i serijski broj istog.

Otvaranjem kutije najprije nas dočekuju detaljne instalacijske upute kako za Intelove, tako i za AMD-ove procesore, kao i jamstveni list. Nadalje tu je i crna kutija s priborom za instalaciju. Hladnjak je pak dobro zaštićen u tvrdoj spužvi, kako se ne bi oštetio prilikom transporta. Po pitanju instalacije, tu nas dočekuje već poznat paket koji je korišten kod nedavno recenziranog Jinga. Thermaltake koristi dobar recept sa svim hladnjacima novijeg datuma. Sve su komponente dobro zaštićene i uredno rasklasirane. Uredno su raspoređeni i odvojeni dijelovi za montažu za sve sockete - od vijaka, nosača (na svakom je čak urezano i za koji je socket namijenjen), matica, sve do priložene termalne paste. Još jednom dobrodošao dodatak.

Vađenjem hladnjaka iz kutije jasno se daje do znanja kako je riječ o velikom i masivnom hladnjaku nemale težine od preko kilograma (1093g točnije). Dizajn je tu bio na prvom mjestu, a Thermaltakeova službena misao vodilja kod dizajna bio je - Starcraft 2. Mi bismo prije rekli Optimus Prime, no dobro. Hladnjakom dominira plastični pokrov crne boje dok je vrh plave prozirne boje, uz dodatke crvene na krajevima. Čitav je pokrov oko samih lopatica ventilatora rebrast. Na sredini se nalazi Thermaltakeov logotip, kao i njihov moto. Lopatice ventilatora su prozirne plave boje, čime pridaju na atraktivnosti čitavog hladnjaka.

Sam dizajn hladnjaka ponovno lagano podsjeća na Jinga prvenstveno jer se kao i kod njega koristi push-pull konfiguracija ventilatora. Najveća razlika je u načinu montaže dotičnih koja je ovaj puta odrađena puno bolje. Naime, ventilatori se iznimno lako skidaju i vraćaju s obzirom da je čitav plastični pokrov u jednom komadu, a na hladnjak su fiksirani preko plastičnih klipića, koji se nalaze sa obje strane hladnjaka što ćete imati vidjeti i u slikama nešto niže u članku. Skidanje ventilatora znatno olakšava čitav način montaže hladnjaka, kao i čišćenje istog od prašine koja bi se eventualno nakupila s vremenom.

Gore navedena fotografija pokazuje TT Fria bez oklopa, odnosno bez ventilatora. Dizajn heatsinka neopisivo vuče na konkurentski Prolimatech Megahalems. Radi se o već dobro isprobanom dual-tower dizajnu, koji koristi 45 aluminijskih listića, debljine 0.4mm, zalemljenih na šest 6mm bakrenih heatpipeova sa niklanim finišom. Samom konstrukcijom, Thermaltake ukazuje na to da ovim modelom cilja na sam vrh konkurencije. Nadalje, na svakom je listiću urezan i TT-ov logotip. Sa svake se strane nalaze plastični dodaci zašarafljeni u listiće. Radi se o nosačima plastičnog covera, odnosno ventilatora s istim. Naš primjerak je došao sa malim nedostatkom - nedostaju dva vijka na jednom od nosača, što ipak nije uzrokovalo nestabilnosti čitave konstrukcije. Osobno smo mišljenja kako je hladnjak puno ljepši bez plastičnog covera. No opet, vjerujemo kako dotični poboljšava usmjeravanje zraka pri korištenju push-pull konfiguracije ventilatora koju ovaj hladnjak koristi.

Frio koristi bakrenu bazu sa niklanim finišom. Gornji dio baze je napravljen od aluminija i služi kao nosač za montažu. Baza nema mirror finish, a malo detaljnijim pregledom se mogu uočiti i koncentrični krugovi koji su ostali od obrade iste. Prije korištenja valja skinuti najlonsku naljepnicu koja štiti bazu od prljavštine prije korištenja. Na drugoj fotografiji možete uočiti i blagu konkavnost baze na samim krajevima što pak ne predstavlja problem s kontaktom procesora kojeg smo mi koristili, no nije isključeno kako bi kontakt bio nešto slabiji na procesorima s većim IHS-om (tipa oni kod Bloomfielda/Gulftowna).

Kontakt sa testiranim procesorom je bio vrlo dobar. Nešto slabiji doticaj je bio sa desnom stranom kao što se može vidjeti iz priložene fotografije, gore lijevo. Također možete vidjeti i montirane nosače na gornjem dijelu baze, koji se kasnije šarafe na nosače na ploči. Na drugoj fotografiji, hladnjak je montiran na ploču, a vidi se i dio korišten pri montaži istog. Nadalje tu se vide i završeci šest heatpipeova koji prolaze kroz heatsink, kao i mali nedostatak našeg primjerka koji smo već naveli ranije u tekstu.

Thermaltakeov Frio dolazi sa dva ventilatora koji su postavljeni u push-pull konfiguraciju. Riječ je o dva 130mm ventilatora oznake RB14025SH. Deklarirani su za rad na brzinama od 1200 do 2100 okretaja u minuti, a sve to na buci od 21 do 48 dBA, pri nemalih 0.60A. U svojem punom mahu ova dva ventilatora sa 9 lopatica mogu potjerati 121 CFM-a zraka. Svakako nemala brojka, a što se očituje i u buci koju generiraju pri tome. Brzinu ventilatora je moguće regulirati preko potenciometra, a oba su spojena preko jednog kabela i spajaju se na ploču preko 3-pinskog konektora. Praktično, iako ne bi bilo loše da su potenciometar fiksirali na vrh pokrova (kako je to bilo kod Big Typhoona). Kako smo već i aludirali na to, ventilatori su u radu sve samo ne tihi. Normalan rad uz ove ventilatore je moguć tek na najnižem broju okretaja, dok se buka povećavanjem na srednje, odnosno najviše okretaje, sve više očituje u radu. Pošto je overclocking misao vodilja ovog hladnjaka, jasno nam je i zašto je tome tako.

Način instalacije je dakle, kako smo spomenuli, identičan onom kod Thermaltake Jinga. U principu, potrebno je staviti backplate, četiri bolt-thru vijka koji se fiksiraju preko plastičnih matica, na koje kasnije idu nosači, a dotežu se drugim setom thumbscrewova. Kasnije se tu montira sam hladnjak. Prije fiksiranja istog, potrebno je skinuti ventilatore s hladnjaka. Nakon njihovih vraćanja i spajanja na ploču, igra može početi. Valja napomenuti da su mogući potencijalni konflikti ventilatora sa memorijama viših heatspreadera., pošto je sam hladnjak masivan i velik, odnosno širok. To bi se eventualno dalo izbjeći suprotnom orijentacijom hladnjaka, što je lako moguće radi prirode načina montaže, odnosno nosača koji se stavljaju na ploču. Iznad vidite i sliku setupa spremnog za montažu u kućište.

Do sada ste vjerojatno zaključili kako se matična mora vaditi van kako biste instalirali hladnjak pošto se koristi backplate. Na boljim kućištima novijeg datuma to se može izbjeći jer postoji rupa u predjelu procesora na motherboard trayu, kao što to recimo ima Thermaltakeov Level 10 GT čiju ćete recenziju imati prilike čitati u narednim danima. Na gornjoj fotografiji lijevo, imate prilike vidjeti Fria u kućištu u kombinaciji sa everyone's favorite, Deltom, dok je na desnoj slici Thermalrightov Venomous X Black s istom. S obzirom da smo s Fria skinuli cijeli oklop, poslužili smo se alternativnom metodom montaže Delte sa gumicama :) Kao što vidite na fotografijama, ispušni ventilator smo uklonili dok smo testirali hladnjake sa Deltom, pošto Scythe, a vjerojatno nijedan drugi klasični ventilator nije u stanju izvući silni zrak koji Delta upuhuje.

Način testiranja

Za usporedbu performansi smo koristili Thermalrightov Venomous X Black koji je po karakteristikama sličan Friu. Na kraju krajeva, dotični je dizajniran prvenstveno za overclocking tako da smo odmah zaključili kako će ova usporedba biti zanimljiva. Oba smo hladnjaka testirali u istim uvjetima, pri sobnoj temperaturi od 19°C. Ovaj put smo test odradili u (naravno, zatvorenom) kućištu kako bi rezultati bili što bliži realnim uvjetima. Za tu namjenu koristili smo dobrog starog Stackera kojem nešto veća veličina hladnjaka nije bila nikakav problem. Naprijed su se nalazila dva 120mm Scytheova 1200 RPM ventilatora, kao i na ispuhu. Napajanje je dakako također služilo u svrhu ispuha. Naša testna konfiguracija se ponešto promijenila od zadnjeg testiranja, tako da od sada testiranja odrađujemo na Intelovom Core i5 2500K procesoru, Asusovoj P8P67-M Pro matičnoj ploči. Kako bismo začinili stvari, procesor smo overclockirali na brzinu od 4.8GHz, a napon prilikom testiranja je bio na 1.4V.

Ugrubo ovo nije bilo problem ohladiti ni za jedan ni drugi hladnjak, tako da smo kasnije zaključili kako smo trebali još povećati napone, no ipak smo ostali pri 1.4V koji će vam opet dati dosta dobru sliku što Frio može i kakav je u usporedbi sa Venomousom. Potonji dolazi bez ventilatora, pa smo za test koristili Scytheov Slipstream na 1200RPM, koje smo koristili i za ventilaciju unutar kućišta. U početku smo imali u planu napraviti push-pull konfiguraciju i na Venomousu, no tijekom testiranja smo vidjeli kako za tim ipak nije bilo potrebe. Zašto? Vidjet će te iz rezultata. Htjeli smo napraviti nešto zanimljiviji test, pa smo odlučili ubaciti i jedan jači ventilator u cijelu jednadžbu sa svakim od testnih hladnjaka. U tu je svrhu korištena Delta TFB1212GHE (220CFM). Za test smo koristili Arctic Cooling Ceramique termalnu pastu. Procesor smo ugrijali sa Primeom i takav load održavali 60 minuta. Idle smo izmjerili 5 minuta nakon prestanka opterećenja preko Real Tempa. U grafovima je prikazan prosjek sve četiri jezgre procesora. Valja spomenuti kako je zadnja jezgra uvijek bila najtoplija u usporedbi s ostale tri, i to za čak (prosječno) 5°C, tako da to trebate također imati u vidu kod rezultata hladnjaka. Ista stvar se događala kod oba hladnjaka. Otisak je bio dobar kao što ste imali prilike vidjeti i na slikama, tako da vjerujemo da je to jednostavno stvar do procesora i njegovog (neravnog) heatspreadera.

Rezultati testiranja

Temperature (4.80 GHz)
Idle (°C)
Thermalright Venomous X @ Delta 29,75    Thermaltake Frio @ Delta 31    Thermalright Venomous X @ Scythe 31,75    Thermaltake Frio @ High 33,75    Thermaltake Frio @ Low 35      0 1 8 3 6 5 4 7 2
Load (°C)
Thermalright Venomous X @ Delta 61    Thermalright Venomous X @ Scythe 65,5    Thermaltake Frio @ Delta 66,75    Thermaltake Frio @ High 69,5    Thermaltake Frio @ Low 71,75      0 1 8 3 6 5 4 7 2

Prvi rezultati u grafovima nam pokazuju temperature hladnjaka u idleu, odnosno stanju mirovanja 5 minuta nakon 60 minuta opterećenja. Prvo mjesto odnosi Venomous X u kombinaciji sa Deltom, a odmah do njega je i Frio s dotičnom sa dva stupnja razlike. Venomous ponovno odnosi pobjedu i sa običnim ventilatorima, sa dva stupnja razlike spram Fria na najvišim okretajima. Na najnižem broju okretaja, Frio zaostaje oko četiri stupnja za Venomousom. Valja napomenuti kako je Venomous testiran samo sa jednim ventilatorom u ovom slučaju, dok je Frio tu sa dva svoja veća.

Zanimljivo postaje ako pogledamo temperature prilikom opterećenja. Venomous ponovno odnosi pobjedu nad Friom, i to uvjerljivo. Prvo mjesto odnosi u kombinaciji sa Deltom, dok je isti i na drugoj poziciji, i to s jednim Scytheovim ventilatorom. Tek se na trećoj poziciji nalazi Frio sa Deltom, s kojom zaostaje čak 6 stupnjeva za Venomousom u istoj kombinaciji. Tri stupnja je lošiji sa svojim ventilatorima na najvišem broju okretaja. A razlika između najniže i najviše brzine okretaja Fria pod loadom iznosi tek dva stupnja. Mala razlika u performansama, ali zato velika u buci (da ne kažemo puno buke nizašto). Dobro je za vidjeti kako se performanse Fria ipak razmjerno povećavaju sa boljim, odnosno jačim ventilatorom. S druge strane pak, Venomous sa običnim Scytheovim ventilatorom na 1200RPM nadjačava Fria u oba modusa rada sa svojim ventilatorima, a gotovo pa je rame uz rame s Friom i Deltom. Unatoč tome što se ovdje radi o odličnom Venomousu, moramo priznati kako smo ipak očekivali nešto bolje rezultate od Fria, pogotovo na najvišim okretajima.

Zaključak

Ovaj smo put na tes dobili Thermaltakeov Frio OCK hladnjak, pri čemu je OCK skraćenica od Overclocker King. Glavne karakteristike ovog hladnjaka jesu korištenje dva varijabilna 130mm ventilatora u push-pull konfiguraciji, šest bakrenih 6mm heatpipeova te sposobnost hlađenja procesora TDP-a do 240W. Pozitivne strane hladnjaka su u prvom redu performanse koje su odlične. Kvaliteta izrade je također na visini, a da se gledalo na detalje govori i njegova oprema. Dobar način montaže i široka kompatibilnost su također jedni od pluseva. Iako se ne radi o najlakšem hladnjaku na tržištu, težina je razumna uzevši u obzir o kakvom se hladnjaku radi. Negativna stvar je prvenstveno buka ventilatora, i njegova cijena, što je ipak diskutabilna stavka.

Za sada se na našim policama može naći jeftinija verzija Fria, za oko 400kn, dok će se Frio OCK prodavati po cijeni od oko 650kn. S tom cijenom spada u rang najskupljih zračnih hladnjaka na tržištu, kao što je recimo testni Venomous X ili recimo Noctua NH-D14. S druge strane valja uzeti u obzir kako se ipak radi o hladnjaku koji dolazi sa dva 130mm ventilatora za koje biste inače morali platiti ako ih kupujete odvojeno. Frio je odmah u startu predodređen za skupinu ljudi koji su za hladnjak dobrih performansi spremni izdvojiti nešto više novca, ali da pri tome dobiju ono što su platili. Uzevši sve pluseve i minuse u obzir, možemo dati preporuku Friu, ali uz nekoliko stvari koje trebate imati na umu prije kupovine, a koje smo naveli u članku.

Conclusion

For this test we got Thermaltake's new CPU cooler Frio OCK, and OCK is an abbreviation for the term Overclocker King. The main characteristics of this cooler are - using two 130mm fans in push-pull configuration, six 6mm heatpipes and ability of cooling the processor with the TDP up to 240W. The positive sides of Frio are primarily cooling performance which is excellent. Build quality is also great, so as are small details about packaging and its equipment. An easy way of mounting and wide socket compatibility is also the positive sides. Although it's not one of the lightest coolers on the market, the weight is reasonable, taking into account what kind of cooler we're talking about here. The negative thing is the big fan noise, and its price, which is however up for a debate.

For now we can find a cheaper version of Frio for about 75$ on our shop shelves, while Frio OCK will be sold for about 125$. With that price, OCK falls into the price range of the most expensive air coolers on our market, such as for example also tested Venomous X, and say Noctua NH-D14. On the other hand, it should be taken into account, however, that Frio comes with two 130mm fans that you should buy separately otherwise. Frio OCK is meant for the specific group of users that are prepared to pay more money, but by doing that, to get what they paid for. Taking all the pros and cons into account, we can recommend Frio OCK, but with a few things to keep in mind before purchasing, which we mentioned in the article.