Trojac iz Xigmateka – Loki, Gaia i Aegir

Test sistem

Način testiranja

Trojac iz Xigmateka smo usporedili međusobno jer na kraju krajeva očito bi svaki od tri hladnjaka više no dostojno zamijenio hladnjak koji isporučuje Intel u Box pakiranju procesora.
Testirali smo u uvjetima temperature okoline oko 24-25°C, s kućištem na stalku 10-ak cm visine smještenom na pod. Bočna stranica je tokom testova bila otvorena, a za ispuh se pobrinuo jedan Arcticov 120 mm ventilator straga koji je izvlačio topli zrak na 1500 o/min.
Zašto otvorena bočna stranica – iz jednostavnog razloga, namjerno koristimo SSD i pasivnu grafičku karticu čime je razina buke u kućištu svedena na nulu, te tako možemo subjektivno odrediti razinu buke ventilatora koji dolaze uz hladnjake.
Neki testeri koriste potpuno otvorene konfiguracije zbog bolje demonstracije, neki potpuno zatvorene zbog realnih uvjeta, a mi smo se odlučili za srednju varijantu. Pa ipak, smatramo dobivena mjerenja čak i lošijima od onih koje je moguće postići dobro ventiliranim i zatvorenim kućištima pa u tom slučaju, možemo predvidjeti temperature niže za dodatnih nekoliko stupnjeva.
Svaki je hladnjak dobio novu porciju termalne paste veličine dva-tri zrna riže i to one koja dolazi u pakiranju uz svaki hladnjak. Zašto količina od dva-tri zrna riže a ne jednog zrna, razlog je jednostavan – izvedba baze tehnologije H.D.T. je takva da na spojevima toplovodnih cijevi i aluminijskih utora baze postoje mali prorezi koji “pojedu” priličan dio termalne paste pa odatle i veća potrebna količina nego kod ravnih baza. Pregledom sloja paste na bazi svakog hladnjaka nakon demontaže potvrdili smo da je naš postupak ispravan.

Iz ovoga slijedi i naša primjedba na korisničke upute u kojima nije pojašnjeno koliku količinu termalne paste treba upotrijebiti – potrebna je revizija odnosno dopuna upute.
Ventilatore smo držali na maksimalnom broju okretaja jednostavnim isključenjem funkcije automatske regulacije brzine u bios-u matične ploče jer smo htjeli imati stabilan parametar broja okretaja i provjeriti krajnju učinkovitost hladnjaka.
Testove smo provodili u trajanju po 30 minuta koristeći AIDA64 softver i CPU-Z za kontrolu trenutne radne brzine i napona na jezgrama.
Najprije smo hladnjake isprobali s procesorom na tvornički deklariranoj brzini od 3,3 GHz sa svim jezgrama aktiviranima, uz napon podešen na -0,070 V u BIOS-u što je rezultiralo naponom u CPU-Z-u od 1,168 V u mirovanju te 1,144 V pod punim opterećenjem.
Nakon toga smo povisili taktove za okruglo 1 GHz odnosno za 30%, na 4,3GHz pri naponu od -0,30 V u biosu odnosno 1,320 V IDLE te 1,296V LOAD očitano u CPU-Z-u. Smatramo da je ovo brzina dovoljna za svakog korisnika i rad 24 sata, 7 dana tjedno te ne treba ganjati jezgre i tako smanjivati vijek trajanja.
Kao šlag na tortu, potjerali smo i5-2500K na 4,9GHz odnosno 48,5% iznad tvorničkih taktova podesivši napon u biosu na +0,010 V uz Vtt +0,084V što je u CPU-Z rezultiralo naponom od 1,480 V.
IDLE pri ovoj brzini nismo uspjeli namjestiti zbog mušica koje ima naša matična ploča obzirom na gubitak snimljenih postavki  i igre s naponskim razinama.
Aegis-a i Gaia-u testirali smo u sendviču između dva 120 mm ventilatora, poznati ‘Push-pull’ a pri tom smo kao pull-ventilator koristili svoj Scythe Gentle Typhoon na 1850 o/min sa 98 m^3/h.