Trojac iz Xigmateka – Loki, Gaia i Aegir

Najmanji od braće Loki, iako naizgled „mršav“ proizvod, dolazi sa H.D.T. tehnologijom, tri toplovodne cijevi promjera 6mm, pristojnim brojem rashladnih rebara (Alu-limića), moćnim 92mm PWM ventilatorom koji postiže 3000 o/min te više no pristojnom količinom dodataka. Podržava Intelove  LGA 775 / 1155 / 1156 i 1366 sockete, tj. Core i3 / i5 / i7 procesore, te AMD-ove AM2 / AM2+ / AM3 / FM1 sockete. Počevši od pakiranja, Loki dolazi u šarenoj kartonskoj kutiji narančasto-sivih tonova bez prozora koji otkrivaju proizvod, ali zato tu postoji standardno fotografija hladnjaka, tehničke specifikacije te najvažnije značajke.

Po otvaranju pakiranja nalazimo pakiranje dodataka za montažu, osam gumenih antivibracijskih nosača ventilatora, termalnu pastu, upute, garanciju, hladnjak, 92 mm ventilator te backplate. Sam hladnjak dimenzija je 92 x 50 x 134 mm i težine samo 430 grama (s ventilatorom) što ga čini jednim od manjih i lakših tower hladnjaka koje smo imali priliku testirati. Naravno da pri tome ne mislimo da je to manjak, već naprotiv prednost, ali zaključke ćemo donijeti nakon provedenog testiranja performansi.

Tri toplovodne cijevi promjera 6mm odvode toplinu s baze dimenzija 4,8 x 3,55 cm te simetrično prolaze kroz paket rashladnih limova i završavaju na najvišem limu gdje se ističe ugravirani Xigmatekov logo. Aluminijski limovi nazubljenog su profila te bočno zatvoreni što čini rashladni kanal koji prolazi cijelom visinom hladnjaka te doprinosi učinkovitosti ventilacije. Svaki od 42 limića ima površinu od oko 87,5 cm² (dobiveno računski) što daje ukupnu rashladnu površinu od oko 3.670 cm². Podatak koji možda najbolje govori o kapacitetu hlađenja je termalna otpornost koja kod Loki-a iznosi 0,18 °C. Za usporedbu, Intelov LGA 1155 BOX hladnjak prema specifikaciji proizvođača Nidec ima 0,356 °C/W kod 3000 o/min. Priloženi ventilator dimenzija 92x92x25 mm postiže brzine od 1200 do 2800 o/min te najveći protok od 52 CFM (88,35 m³/h) uz razinu buke od 20-28 dBA. Naravno, dolazi sa 4-pinskim PWM konektorom koji je natprosječne dužine, čak oko pola metra. Životni mu je vijek garantiran do 40,000 radnih sati, a radi na 12V te 0,23 A. Pokazalo se da je ventilator dosta bučan na većim brzinama, posebno na maksimalnih 3000 o/min, ali to je normalno te je lako rješivo podešavanjem tihog načina rada odnosno kontrole broja okretaja u biosu ili u OS-u, a još bolje preko kontrolera ventilatora, ako ga posjedujete.

Montaža hladnjaka je jednostavna, logična i dobro opisana u uputama tako da nema greške, kao i montaža ventilatora, a što se tiče kvalitete izrade dijelova, sve pohvale. Ovdje želimo pohvaliti nekoliko stvari – prvo što se u ovoj nižoj kategoriji ne očekuje da hladnjak nužno dolazi sa stražnjim nosačem (backplate) kao niti s gumenim antivibracijskim nosačima ventilatora - bravo Xigmatek! Negdje se moralo uštedjeti pa je to u ovom slučaju termalna pasta koja dolazi u malom najlonskom pakiranju za jednokratnu uporabu. Na njoj je naziv nama nepoznate tvrtke pa ne možemo procijeniti njezinu kvalitetu no u svakom slučaju ima je dovoljno. Rezultati testiranja slijede kasnije u članku.

Slijedi ljepotica među trojcem iz Xigmateka, Gaia. U nešto većem pakiranju potpuno drugačijeg dizajna od onog Loki-a, dolazi hladnjak nešto većih gabarita, ozbiljnijeg izgleda i specifikacija. H.D.T. tehnologija je potpomognuta s tri toplovodne cijevi većeg promjera  8 mm prema 6 mm kod Loki-a, paketom limova X-profila i snažnim ventilatorom od 120 mm. Gaia podržava Intelove  LGA 775 / 1155 / 1156 i 1366 sockete, tj. Core i3 / i5 / i7 procesore, te AMD-ove AM2 / AM2+ / AM3 / FM1 sockete. Pakiranje, kao što smo već spomenuli, izgleda drugačije sa zelenkasto-sivim nijansama, mnoštvom fotografija proizvoda te ostalim uobičajenim specifikacijama i najvažnijim značajkama (featureima).

Osim hladnjaka i ventilatora od 120mm u pakiranju se nalaze dijelovi za montažu, osam gumenih antivibracijskih nosača ventilatora (nešto drugačijeg dizajna nego kod Loki-a), termalna pasta (izgleda da je ista kao kod Loki-a), upute, garancija te stražnji nosač hladnjaka (backplate). Dimenzijama od 120 x 159 x 50 mm bez ventilatora i težinom od 460 grama, po našem sudu predstavlja zlatnu sredinu odnosno srednju kategoriju među hladnjacima.

Tri toplovodne cijevi  promjera 8mm prolaze bazom pozamašnih dimenzija odnosno 48x35 mm čineći sustav izravnog prijenosa topline H.D.T. te se uzdižu međusobno paralelno ravno do ponad zadnjeg rashladnog limića gdje završavaju. Hladnjak se sastoji od 52 rashladna lima od kojih svaki ima oko 100 cm² rashladne površine, što smo izračunali nakon mjerenja dimenzija, iako zbog nezgodnog profila to možda nije ispalo najtočnije ali dovoljno govori o ukupnoj površini hlađenja.

Svaki od limova ima “V” urez sa strane gdje je lim savijen te tako zatvara protok pa se oblikuje ventilacijski kanal koji usmjerava zrak. Ovaj dobro poznati trik omogućava učinkovitije korištenje protoka umjesto da se raspršuje van hladnjaka, pa tako i bolju učinkovitost hlađenja.

Xigmatekov ventilator veličine 120x120x25 mm radi na 12V,  0.13A, vrti se na 800 – 1500 o/min te daje protok od maksimalno 56,3 CFM odnosno oko 95,7 m³/h uz vrlo malu glasnoću koja se kreće od 16 do 24 dBA.  Dugačak 4–žični kabel kojim se PWM ventilator spaja na matičnu ploču, zaslužuje pohvale, kao i kod Loki-a. Rezultat ovih specifikacija je hladnjak sa termalnim otporom od vrlo dobrih 0,15 °C/W.

Montaža hladnjaka se odvija prema istom jednostavnom postupku koji uključuje par nosača, vijaka, matica i stražnji nosač hladnjaka (backplate) kao i kod Loki-a, te možemo konstatirati da je postupak isti (čak su i dijelovi  kompatibilni što smo kasnije utvrdili).

Razlikuje se način učvršćenja ventilatora na tijelo hladnjaka te shodno tome i izvedba gumenih antivibracijskih kopči.  Dok se kod Loki-a gumene kopče učvršćuju guranjem u četiri predviđena otvora na vrhu i dnu hladnjaka, Gaia ima utore sa bočne strane koji se protežu cijelom visinom hladnjaka pa tako možemo ventilator postaviti na željenoj visini od matične ploče.

Ovo je posebno zanimljiva mogućnost u slučaju da vam odvodnici topline, tj. “heatsprederi” na memorijskim modulima smetaju zbog svoje visine. Isporučena termalna pasta bijele boje u prozirnom pakiranju je copy-paste paste kakva dolazi uz Loki.

Uh, zvijer! Ma morala nam je oduševljenje barem privremeno pokvariti ovakva nespretna brojka u tako moćnom nazivu hladnjaka, ali što je tu je, mi ćemo ga u nastavku članka zvati Aegir, samo se nadamo da će ovaj ‘Bog oceana i kralj svih mora’ zaslužiti svoje titule.
S preporučenom cijenom od 67,99 USD na Newegg.com-u (Gaia 29,99 USD te Loki 24,99 USD) što je više no duplo od preostala dva hladnjaka, očekujemo mnogo lipih stvari od ovog velikana. Baš kao i prethodna dva hladnjaka i Ageir podržava Intelove  LGA 775 / 1155 / 1156 i 1366 sockete, tj. Core i3 / i5 / i7 procesore, te AMD-ove AM2 / AM2+ / AM3 / FM1 sockete. Odmah na početku primjećujemo da je Aegir spreman za ugradnju na najnovije FM1 i 2011 sockete, što je svakako prednost. Kako i doliči visokoj klasi, Aegir dolazi upakiran u poveliku kutiju sivih nijansi boja s prozorom koji ukazuje na moć koja se krije u metalu skrivenom iza, a koju krasi lik očito “pravog” Aegira – boga i kralja s ostima u rukama. Kutija kao svaka druga, informativna i lijepo dizajnirana, ali ipak pomalo slabašna za mrcinu koju nosi jer se ista izvija pod težinom u rukama. Pored naziva proizvoda, loga tvrtke te kršnog momka, na kutiji se s prednje strane uočava nešto puno važnije a to je natpis “Double Layer Heat-Pipe Direct Touch” odnosno kraće D.L.H.D.T. što nam govori da se radi o dvostrukom direktnom odvođenju topline s procesora odnosno baze hladnjaka. Naime, kao što je u posljednje vrijeme trend među proizvođačima hladnjaka, a što i zdrava logika nalaže, jednostavno više toplovodnih cijevi doprinosi bržem odvođenju topline a kod ove tehnologije uz dvije toplovodne cijevi promjera 8mm i dvije promjera 6 mm dodane su još dvije toplovodne cijevi promjera 6 mm u drugi sloj baze što dodatno doprinosi učinkovitosti hladnjaka. Ovo će svakako cijeniti računalni entuzijasti.

Maknemo li pakiranje sa strane, a utrobu na stol, vidjet ćemo da se zaista radi o priličnoj količini metala, gdje se ističe plastikom dodatno zaštićen hladnjak i ventilator kao i dodatna kartonska kutijica koja čuva montažne dijelove – najs tač. Među raznim dijelovima za montažu uočavamo nekoliko razlika u odnosu na pakiranja kod Loki-a i Gaia-e, a to su termalna pasta drugačije boje pa prema tome i vrste, očito kvalitetnija i pakirana u tubi, alat za montažu te već spomenuto čvrsto pakiranje pribora u kutijici.

Moramo priznati da nikad nismo pomislili omirisati neku PC komponentu osim kad bih tražili izvor dima ili pregrijavanja, kao vjerujem i većina vas, a posebno ne nešto novo tek raspakirano.  No, izvadivši Aegir-a iz pakiranja na sunce, mogao se osjetiti vonj ostao iz proizvodnje kakav nismo dugo osjetili, još iz školskih vremena kad smo nešto tobože pokušavali tokariti na stroju. No, krenimo dalje pa ćemo vidjeti da se radi o hladnjaku dimenzija 130 x 66,4 x 159 mm što je poprilična visina pa provjerite prije nabave da li ga možete smjestiti u kućište (izlizani savjet ali kod Aegisa se ovo ipak mora odraditi pod mus). 670g zajedno s ventilatorom je stvarno impresivno dostignuće obzirom da mišiće kod hladnjaka predstavlja njegova masa, ali očito Xigmatek tako ne misli.

Dotaknuli smo se već ranije tehnologije prijenosa topline direktnim doticajem toplovodnih cijevi no unaprijeđenim dizajnom kod Aegira ista se koristi u novom obliku – dvoslojni H.D.T. Ono što možemo vidjeti je da na uobičajenom mjestu doticaja baze s CPU-om (prvi sloj) prolaze ukupno četiri toplovodne cijevi  - dvije promjera 8 mm u sredini te pored njih dvije promjera 6 mm na krajevima baze, svaka s jedne strane, a dodatno postoji drugi sloj kojim prolaze još dvije toplovodne cijevi promjera 6 mm.

Xigmatekovi inženjeri su ravnomjerno i učinkovito rasporedili šest toplovodnih cijevi kroz toranj pa tako one zahvaćaju cijelo tijelo hladnjaka čime je ujednačena odvodnja topline. Shema prolaska toplovodnih cijevi najbolje se vidi gledajući sa strane i odozgo gdje se nalaze njihovi završeci te Xigmatekov ugravirani logo. Tijelo aluminijskog hladnjaka dimenzija 130x95x150 mm sastoji se od 48 kom aluminijskih listova  sličnog profila kao kod Gaia-e no dosta ravnijih linija, a svaki ima rashladnu površinu od oko 153 cm² što daje ukupnu površinu od oko 7.346 cm² na cijelom hladnjaku. Tako gledajući sa strane primjećujemo tri zatvorene vertikalne zone u konstrukciji tijela hladnjaka, između kojih su dvije otvorene zone.

Isporučeni ventilator je standardnih dimenzija 120x120x25 mm, radi na 12V, 0.31 A postiže od 1000 do 2200 o/min te protok do najviše 89,45 CFM odnosno 152 m³/h., a pri tome vam neće uopće smetati jer buka se kreće od 19,6 dB(A) do najviše 31,8 dB(A) što je prihvatljivo za ovako moćan ventilator. Subjektivnim mjerenjem odnosno načuli-uši-na-pola-metra postupkom možemo utvrditi da je glasnoća na maksimalnom broju okretaja nešto manje iritantna od Loki-eve zujalice.

Jednom kad uključite ventilator preko 4-pinskog priključka na matičnu ploču, zasjati će četiri bijele LED-ice te zabava može početi, a prema specifikaciji to može potrajati najmanje 50000 sati.

Način montaže i intuitivnost postupka je sličan i kvalitetan kao kod Loki-a i Gaia-e no ipak se ponešto razlikuje.  Prvi dio montaže stražnjeg nosača hladnjaka na ploču (backplate) i pripreme za prihvat hladnjaka je isti no razlike počinju kod izvedbe dvodijelnog nosivog okvira koji se ne učvršćuje na bazu hladnjaka vijcima već se montira na četiri vijka kojima je učvršćen i backplate  te učvršćuje maticama. Nakon toga je potrebno koristiti još jedan montažni dio kojeg nema kod prethodna dva hladnjaka - polugicu koja se postavlja poprečno s gornje strane baze hladnjaka i učvršćuje vijcima za okvir.

Montaža ventilatora se vrši pomoću gumenih antivibracijskih nosača kao kod Loki-a i Gaia-e. Priložen je još jedan komplet nosača za drugi ventilator koji bi omogućio push-pull način rada te još bolje karakteristike hladnjaka. Ventilator je moguće ugraditi čak i sa memorijskim modulima na kojima su visoki heatsprederi uz žrtvovanje donjih gumenih nosača odnosno montažom bez njih, čak i na mATX ploči koju smo koristili.

Još par slika setupa pa slijede testovi i rezultati...

Način testiranja

Trojac iz Xigmateka smo usporedili međusobno jer na kraju krajeva očito bi svaki od tri hladnjaka više no dostojno zamijenio hladnjak koji isporučuje Intel u Box pakiranju procesora. Testirali smo u uvjetima temperature okoline oko 24-25°C, s kućištem na stalku 10-ak cm visine smještenom na pod. Bočna stranica je tokom testova bila otvorena, a za ispuh se pobrinuo jedan Arcticov 120 mm ventilator straga koji je izvlačio topli zrak na 1500 o/min. Zašto otvorena bočna stranica - iz jednostavnog razloga, namjerno koristimo SSD i pasivnu grafičku karticu čime je razina buke u kućištu svedena na nulu, te tako možemo subjektivno odrediti razinu buke ventilatora koji dolaze uz hladnjake. Neki testeri koriste potpuno otvorene konfiguracije zbog bolje demonstracije, neki potpuno zatvorene zbog realnih uvjeta, a mi smo se odlučili za srednju varijantu. Pa ipak, smatramo dobivena mjerenja čak i lošijima od onih koje je moguće postići dobro ventiliranim i zatvorenim kućištima pa u tom slučaju, možemo predvidjeti temperature niže za dodatnih nekoliko stupnjeva.
Svaki je hladnjak dobio novu porciju termalne paste veličine dva-tri zrna riže i to one koja dolazi u pakiranju uz svaki hladnjak. Zašto količina od dva-tri zrna riže a ne jednog zrna, razlog je jednostavan – izvedba baze tehnologije H.D.T. je takva da na spojevima toplovodnih cijevi i aluminijskih utora baze postoje mali prorezi koji “pojedu” priličan dio termalne paste pa odatle i veća potrebna količina nego kod ravnih baza. Pregledom sloja paste na bazi svakog hladnjaka nakon demontaže potvrdili smo da je naš postupak ispravan.

Iz ovoga slijedi i naša primjedba na korisničke upute u kojima nije pojašnjeno koliku količinu termalne paste treba upotrijebiti – potrebna je revizija odnosno dopuna upute. Ventilatore smo držali na maksimalnom broju okretaja jednostavnim isključenjem funkcije automatske regulacije brzine u bios-u matične ploče jer smo htjeli imati stabilan parametar broja okretaja i provjeriti krajnju učinkovitost hladnjaka. Testove smo provodili u trajanju po 30 minuta koristeći AIDA64 softver i CPU-Z za kontrolu trenutne radne brzine i napona na jezgrama. Najprije smo hladnjake isprobali s procesorom na tvornički deklariranoj brzini od 3,3 GHz sa svim jezgrama aktiviranima, uz napon podešen na -0,070 V u BIOS-u što je rezultiralo naponom u CPU-Z-u od 1,168 V u mirovanju te 1,144 V pod punim opterećenjem. Nakon toga smo povisili taktove za okruglo 1 GHz odnosno za 30%, na 4,3GHz pri naponu od -0,30 V u biosu odnosno 1,320 V IDLE te 1,296V LOAD očitano u CPU-Z-u. Smatramo da je ovo brzina dovoljna za svakog korisnika i rad 24 sata, 7 dana tjedno te ne treba ganjati jezgre i tako smanjivati vijek trajanja. Kao šlag na tortu, potjerali smo i5-2500K na 4,9GHz odnosno 48,5% iznad tvorničkih taktova podesivši napon u biosu na +0,010 V uz Vtt +0,084V što je u CPU-Z rezultiralo naponom od 1,480 V.
IDLE pri ovoj brzini nismo uspjeli namjestiti zbog mušica koje ima naša matična ploča obzirom na gubitak snimljenih postavki  i igre s naponskim razinama. Aegis-a i Gaia-u testirali smo u sendviču između dva 120 mm ventilatora, poznati 'Push-pull' a pri tom smo kao pull-ventilator koristili svoj Scythe Gentle Typhoon na 1850 o/min sa 98 m^3/h.

Temperature @ 3.3GHz
Idle (°C)
Aegir push-pull 28,9    Aegir 29,5    Gaia push-pull 29,9    Gaia 30,7    Loki 33,6      0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0
Load (°C)
Aegir push-pull 38,9    Aegir 39,5    Gaia push-pull 40,3    Gaia 42,9    Loki 48,7      0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0

Prema rezultatima u grafovima, možemo vidjeti da je Loki sposoban hladnjak, Gaia pruža još više performansi posebno pod opterećenjem gdje ostavlja Loki-a za skoro 5 stupnjeva, dok najmoćniji Aegir ostavlja braću za dodatna 3-4 stupnja Celzija.

Temperature @ 4.3GHz
Idle (°C)
Aegir push-pull 30,5    Aegir 31,6    Gaia push-pull 31,9    Gaia 32,4    Loki 36,3      0 3 1 6 2
Load (°C)
Aegir push-pull 48,9    Aegir 50    Gaia push-pull 51,9    Gaia 54,1    Loki 61,4      0 3 1 6 2

Povećanjem taktova na 4,3 GHz na pristojnom naponu od 1,321 V u mirovanju te 1,34 V pod opterećenjem, razlike u performansama više manje postaju sve izraženije, posebno između low-end hladnjaka Loki-a te mid-end Gaia-e. Loki se teško bori s povišenom brzinom i naponom te su jezgre umalo dosegle 70°C što nam je bio znak da ne bi smjeli koristiti usluge ovog hladnjaka na većim naponima jer je u pitanju zdravlje ili dim našeg procesora. Gaia je u mirovanju bolja u prosjeku 4 stupnja te umalo 10 stupnjeva u maksimalnim vrijednostima. Pod opterećenjem su razlike preko 7 stupnjeva Celzija. Aegir u mirovanju ne pokazuje poboljšanje u odnosu na Gaia-u dok pod opterećenjem pruža preko 4 stupnja hladnije temperature jezgri. U povuci-potegni odnosno push-pull konfiguraciji nema nekih značajnih poboljšanja, radi se tek o stupnju ili dva boljim rezultatitima i kod Gaia-e i kod Aegis-a. Očito Sandy procesor ne doseže značajniju potrošnju odnosno snagu i ne iskorištava kapacitet ovih hladnjaka pri tek 30% povećanim brzinama.

Temperature @ 4.9 GHz
Load (°C)
Aegir push-pull 62,4    Aegir 66,5    Gaia push-pull 68,1    Gaia 70,1      0 3 6 7 2

Kao posljednja stepenica testiranja, podesili smo krajnje brzine od 4,9 GHz pri naponu od visokih 1,478 V koje smo postigli s našim primjerkom procesora na pomalo mušičavoj matičnoj ploči s nezgrapno riješenim podešavanjem napona jezgri i neobjašnjivim zaboravljanjem nekih postavki te općenito nepouzdanim radom a posebno BIOS-om, kao da nije 100% ispravna. Kao što smo već spomenuli, iz ovih razloga nismo uspjeli provjeriti performanse u mirovanju pri ovoj brzini. Uočavaju se prednosti vrhunskog Aegir hladnjaka koji postiže 3,6 odnosno čak 4,5 stupnja bolje temperature s jednim ventilatorom, dok s dva ventilatora to iznosi još i više – umalo 6 stupnjeva Celzija prosječno manje.

Loki je odličan MALI hladnjak jednostavne montaže i vrlo dobrih performansi. Teško je pronaći dobar hladnjak u ponudi a da nema 120 mm ventilator. Svi koji žele pristojnu zamjenu za BOX hladnjak uz pristojne mogućnosti  overclockinga bit će zadovoljni s ovim hladnjakom. Gaia pruža još više performansi za tek malo višu cijenu dok Aegir postiže naravno najbolje rezultate, posebno na najvećim brzinama i naponima ali uz priličnu cijenu no još uvijek na razini manjoj od konkurencije. Krasi ga i neobično mala masa, dvoslojna H.D.T. tehnologija, dizajn, LED ventilator, posebno konstruiran set za montažu i td. Nekoliko manje značajnih stvari kao što je neodgovarajuće slabije pakiranje te rashladni limići podložni savijanju i nezgodno oštrih rubova. Nezgodne mane ako nas pitate ali ipak ne utječu na ukupnu ocjenu. Ono što je zajedničko trojcu iz Xigmateka je da su sva tri tower hladnjaci temeljeni na H.D.T. tehnologiji s jednim ventilatorom, kvalitetnom izradom i robusnim mehanizmom za montažu, učinkoviti, s moćnim ventilatorima, bogatim bundle-om koji uključuje i backplate kod sva tri hladnjaka, korisne gumene antivibracijske držače ventilatora te čak i dodatni komplet istih za opcionalni ventilator odnosno push-pull konfiguraciju. Nisu nam se svidjele nedorečene korisničke upute za montažu.

Consclusion

Loki is a great SMALL cooler, easy to install and very good performer. It's hard to find a decent cooler today without going over to the 120 mm fan models. Everyone who want a good replacement for the stock cooler and even decent overclocking performance will be pleased with the Loki. With Gaia heatsink, cooling performances went up quite for a little extra price. Xigmatek Aegir achieved the best score especially at high clocks and voltages although there are appropriate costs you have to deal with. However it is still significantly cheaper than competition coolers from  high end class. It is surprisingly lightweight, great design with Double Layer Heat-Pipe Direct Touch technology of heat transfer, LED fan, reliably designed mounting mechanism etc. However, we have noticed a few minor omissions the first of which was a weakly made packaging which can't bear the heavy cooler. The second minor issue we have had with the heat-sink fins quality which tend to nod and were made of lower finish quality and with sharp edges. Not so pleasant surprises if you asked me, however the final score wouldn't be affected by these. Trio from Xigmatek has a few features in common and these are the tower design, H.D.T. technology, one powerful PWM fan, quality built and robustly made installing mechanism, efficient cooling, rich bundle, backplate and useful two anti-vibration sets of rubbers for installation of the fan(s). We didn't like user's manual which needs to be updated and more accurate.