Preko PCI-a spojena je i onboard grafika, XGI Z9S sa vlastitih 32MB Samsungove
2.5ns GDDR2 memorije povezanih preko 16 bitne sabirnice te 230MHz DACom. Radi
se o chipu jako niske potrošnje (1-1.5W) i namjena mu je jasna, no na papiru
ni ne izgleda loše.Tu je i 6 SATA2 portova implementiranih preko ICH9R i osim
kvazi Windows only RAID-a, nema potreba za daljnjim komentarima.

Mrežom se bave Intel i82573V i Intel i82573L te su oba povezana southbridgem
preko nezavisnog PCI-E 1x sučelja. Kako chipset u globalu nema podršku za ATA
sučelje, isto je izvedeno preko CY7C68300C chipa koji je zapravo USB2.0 to ATA/ATAPI
bridge s ATA6 podrškom, 48 bitnim LBA adresiranjem, podrškom za čitav ATA command
setom te mode page 5 podrškom za nesmetani boot preko BIOS-a. Osim činjenice
da utilizirate maksimalno 480 Mbita ovakvim načinom spajanja uređaja, de facto
razlike izmedu ove emulacije i nativnog rješenja nema.

Tu je još i 6 USB 2.0 portova (2 na rear panelu, 4 preko dodatnih bracketa)
te što se tiče rear panela tu su još i RS232 te IPMI LAN sučelje. COM port je
opremljen mogućnošću console redirectiona dok IPMI LAN sučelje koriste
oni koji imaju potrebe za remote managementom, za kojeg je predviden 200 pinski
SODIMM slot na dnu ploče. Ploča na sebi ima šest 4 pinskih priključaka za ventilatore
(s mogućnošću priključivanja i „starih“ 3 pinskih ventilatora). Tu je i, nezaobilazno
za ovakav tip ploča, i watchdog timer, TrustedPlatform modul priključak, mnoštvo
priključaka rezerviranih za OEM (unatoč tome što njegov preplaćeni CM Stacker
nema to kao standardnu opciju, autor je odlučio sprovesti LE diode te preko
dotičnih priključaka napraviti LAN activity nadzor tim, priključcima zahvaljujući)
kao i Port 80 code display, koji je smješten na užasno glupom mjestu (odmah
iza drugog PCI-X slota), tako da ga je praktički nemoguće očitati štogod stavili
u PCI-X slot. Osim ove male zamjerke, layout je prilično balansirano raspoređen
te bi mogao izgledati pomalo neobičan korisnicima desktop ploča, no zapravo
je vrlo funkcionalno, pogotovo što se tiče dostupnosti memorijskih modula, jer
zaista apsolutno ništa ne smeta kako bi se brzo i jednostavno došlo do njih.
BIOS je Phonexov te je stao u 8MBitni STT-ov 49LF008A LPC Flash ROM. Sve to
stalo je na ATX format ploče koja zahtijeva napajanje po istim specifikacijama
uz 8 pinski power konektor. Svakako, izostaju možda rado viđeni „featureovi“
kao zvučna kartica, firewire ili još pokoji USB port, no kao što smo rekli na
početku, Toledo serija ploča je namjenjena entry level serverima i takve stvari
su tu u potpunosti neočekivane, no unatoč tome, i na „najzagriženijem“ workstationu
korisnik bi ponekad volio poslušati kakvu MP3-cu ili u pauzi presnimiti kućni
video Firewireom. No, ovo ne uzimamo za zlo, jer eto, ploča tome nije ni namijenjena,
a ima dovoljno proširivosti za sve eventualne potrebe. Ploča je, također, bez
ikakvih problema požderala različitih DDR2 modula kao i razno razne kartice
koje su prodefilirale kroz sve moguće slotove.

BIOS je Phonexovih ruku djelo i standardan je za ovakav tip ploča – more debuging
opcija, zaštite specijalnih memorijskih lokacija, event viewer, POST delayovi,
endless bootovi i slično. Zanimljivo je i to što se očitanje temperature predočuje
kao onoliko stupnjeva manje koliko je maksimalna dozvoljena temperatura. Također
je zgodan "feature" i to što se prikazuje količina stvarne memorije,
kao i količina koja će biti dostupna operativnom sustavu (tj. količina memorije
koju su „pojeli“ drugi uređaji). Zanimljiva je i opcija L3 cache koja o(ne)mogućuje
L3 cache; koliko nam je poznato, trenutno ne postoji Core2 procesor s L3 cacheom,
no možda Tyan zna nešto što mi ostali ne znamo? ?

Red je da objasnimo i taštinu, kada se toliko spominje – autor je inzistirao
na ploči koja će nuditi dva fizička PCI-E 16x slota kako bi unutra potrpao svoje
dvije Quadro NVS kartice, dva PCI-X slota za SCSI kontrolere te barem još jedan
PCI za „razno“ – ali uz zadržavanje postojećih komponenti u smislu procesora
i memorije. Takve ploče nije teško naći u nešto (trenutno) opskurnijem „formatu“,
jer takve kombinacije postoje za LGA775 ali s DDR3 memorijom dok ima dosta dvoprocesorskih
ploča koje nude baš to – no problem je bio naći to na LGA775 socketu i trenutno
ultrapopularnom DDR2 memorijom. Na papiru, ploča je savršena za to, no ipak,
nije sve tako sjajno, barem ne na operativnom nivou. Naime, na ploču je prije
paljenja stavljen najnoviji BIOS, koji je izmedu ostalog donio i mogućnost gašenja
on board grafičke kartice. Nakon gašenja iste te stavljanja Quadro NVS-a i ostatka
skalamerije – potop; u najboljem slučaju ploca bi došla do POST-a ili eventualno
detekcije SCSI uredaja uz čudne i bizarne greške. Nakon nekoliko sati troubleshootingu
i uz malo guranja, rvanja i znoja – bila je naša! Iz nekog samo Tyanu poznatog
razloga (report je već otišao i željno iščekujemo odgovor), PCI-E grafičke kartice
mogu raditi jedino ako je i onboard graficka kartica omogućena. Ostaje misterija
zašto su, dovraga, uopće omogućili takvu opciju kada PCI-E graficke kartice
ne žele raditi bez ove on board. Postoji mogućnost da je opcija tu u slučaju
IPMI kartice gdje on board kartica više nije potrebna, no to nije nigdje dokumentirano.
Također, problem koji nisam uspio do sada otkloniti je činjenica da jedna Quadro
kartica radi na PCI-E 8x dok druga radi na 1x. Osobno mi to i ne predstavlja
problem, no ipak bih želio znati, ako već i mora tako raditi, zašto je tomu
tako. Rear IO shield je također ostao misterija, jer na dijelu za LAN prikljucke
ima… nešto što efektivno sprječavaju guranje bilo cega u RJ45 rupu te još uvijek
nismo našli suvisli način koji bi omogućio ubacivanje mrežnog kabela bez da
se dotični… komad fizički ukloni. Interesantno, IPMI RJ45 priključak nema takav
problem. Zanimljiva je i XGIjeva grafička kartica, koja unatoč sasvim solidnim
papirnatim specifikacijama, nije za ništa više od konzole ili 640×480 rezolucije.
Vec na 1280×960 (maksimalna rezolucija je 1600×1200) je slika toliko loša i
mutna da je u potpunosti nečitko što piše na ekranu. Jasno, nitko ne očekuje
Matrox/Quadro NVS/FireMV kvalitetu slike, ali ovo ne da je očajno, nego i više
od toga.

Što se tice samo podrške, Tyan se isprsio i dao sve potrebne Linux drivere,
a isprobali smo Windows XP Professional x64, Debian etch, Solaris 10 64 bit,
Nexenta 64 bit live i FreeBSD 7 – svuda je prepoznat apsolutno sav hardver (što
se tiče matične ploče) i nije bilo nikakvih inicijalnih poteškoća u radu (na
prvu ruku, naravno, no i ovo je dobar početak).

Buduci da je ovo prvi pogled u smislu da nemamo dovoljan broj ploča za nekakvo
suvislo ili meritorno testiranje (koliko se standardnim testovima mogu dobiti
nekakvi smisleni rezultati) a korištena konfiguracija nije procesorski obdarena,
evo samo nekoliko čisto okvirnih rezultata da se vidi kako je ploca ipak „živa“.

 

Everest 4.5
Read (MB/s)
Tyan Toledo i3210W (S5211)
5580
  
 
0 10 00 20 00 30 00 40 00 50 00 60
00
 
Write (MB/s)
Tyan Toledo i3210W (S5211)
4722
  
 
0 10 00 20 00 30 00 40 00 50
00
 
Copy (MB/s)
Tyan Toledo i3210W (S5211)
4793
  
 
0 10 00 20 00 30 00 40 00 50
00
 
Latency (ns)
Tyan Toledo i3210W (S5211)
87,9
  
 
0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0 7 0 8 0 9
0
 

Obzirom na renome, kvalitetu i tehnologije dostupne na ovoj ploči, cijena od
~1500kn je zaista prihvatljiva. Gejmerima i ostalim samoprozvanim entuzijastima
ploča zasigurno neće biti interesantna, no onima koji bi zbog potrebe za većom
procesorskom snagom željeli prijeći sa starih workstationa na nešto novije i
modernije, mogli bi razmisliti o korištenju ove ploče zbog dostupnosti i cijeni
DDR2 memorije te svepopularnim Core2 procesorima, pogotovo ako prenose neke
legacy kartice sa sobom čija bi zamjena iziskivala prevelike financijske izdatke.