U zadnjih godinu dana EPoX je kod nas zasluženo pokupio dosta nagrada. Jedino
razočarenje bila je 4PCA3+ Canterwood ploča čije je mane EPoX popravio u Rev2.x.
Kada nam je u ruke stigla 8HDA3+ ploča nadali smo se da će biti riječ o još
jednom odličnom proizvodu. Prva stvar koju smo primjetili nakon prvog ulaska
u BIOS bilo je nepostojanje mogućnosti mijenjanja memorijskih postavki (CAS,
itd.). CPU-Z nam je pomogao da vidio da su postavke po defaultu 2-3-3-6
što nas nije razveselilo. Očekivano, EPoX ploča je zbog ovakvih memorijskih
postavki bila nešto sporija. Drugi problem bile su osjetno niže performanse
nego što bi trebalo u testovima gdje je zvuk uključen (Q3 i SS: TSE). Uz to
smo primjetili da se može isključiti dodatni Sil3114A SATA kontroler nego da
on uvijek mora biti uključen, neovisno o tome da li vam treba ili ne. EPoX nam
je kao odogovor poslao dvije beta verzije BIOS-a – M01 i M02 (oba od 3.10.2003.).
Manji problem (nemogućnost isključivanja Sil3114A kontrolera) ovi BIOS-i nisu
riješili. Na sreću opcije za tweakanje memorije bile su tu, a isto
tako je nestao problem s performansama kada je zvuk uključen. Isprobali smo
oba beta BIOS-a i uvidjeli da M02 verzija na defaultnih 200MHz-a ustvari daje
209MHz-a. Ovakve probleme smo do sada riješavali tako da FSB postavimo na 199
ili 201MHz no ovdje to nismo mogli napraviti – minimalni FSB za 8HDA3+ je upravo
200, a stavljanje na 201 bi rezultiralo time da ploča radi na 210MHz-a. Nakon
kratkog igranja postalo je jasno da M02 BIOS uvijek daje 9MHz-a više nego što
je postavljeno. Zbog toga smo ga odmah isključili iz "igre". Tada
smo provrtili sve testove i krenuli s overclockingom. Prilikom jednog
restarta dok smo tražili najviši stabilni takt ploča se zamrznula i nakon toga
više nije htjela POST-ati ma što joj radili. Nakon jedno pola sata prćkanja
shvatili smo da je ploča iz nepoznatih razloga odjednom počela mrziti našu standardnu
grafičku karticu – FX5900 Ultru. Ploči smo brisali CMOS i slične stvari jedno
milijun puta i uspjeli ju ponovo probuditi (kada je na njoj bila FX5900 Ultra)
jedan jedini put nakon toga. Na sreću smo od prije znali koji je maksimalni
overclock tako da smo uspjeli odvrtiti sve potrebne testove. Kada smo završli
s testovima, napravili smo restart i ploča se opet nije htjela probuditi! Zanimljivo
je to što s druge dvije grafičke kartice koje su nam bile pri ruci nije bilo
problema (MSI GF4 Ti4400 i Gainward FX5900).

Prilikom testiranja primjetili smo još dvije stvari – ploča radi lagani undervoltage
za vcore (za 0.04V) osim kada vcore stavite na maksimalnih 1.75V gdje ćete dobiti
koliko i tražite. Druga stvar je da memorijska kompatibilnost na visokom taktu
nije idealna – prilikom overclockinga morali smo memoriju vrtiti asinhrono.
No, o tome ćemo malo više u posebnom dijelu o overclockingu.

Što se BIOS-a tiče, EPoX nudi sve očekivano – vcore se može dići do 1.75V,
vagp do 1.8V a vddr do 2.8V. Malo nas je iznenadilo da se vddr može dići samo
do 2.8V jer EPoX obično nudi mogućnost dizanja vddr-a i do preko 3V. BIOS nudi
i mogućnost promjene memorijskih množitelja te, kao što smo rekli, s beta BIOS-ima
možete podesiti i postavke za memoriju. Po nama je samo pitanje vremena kada
će se pojaviti i neki službeni BIOS koji podržava sve navedeno.

Socket, North Bridge, ATX konektori i ostala bagra

Što se opremljenosti tiče, 8HDA3+ ploča nas je ugodno iznenadila.
Tako su tu dva LAN-a, audio te dodatni SATA kontroler. Tu je i odlična LED diagnostika,
zaštitni znak EPoX matičnih ploča. Jedina stvar koja fali jest Firewire.

South Bridge, Sil 3114 i LED diagnostika

Bundle koji dolazi s pločom je prilično siromašan no mi smo dobili
jednu od prvih EPoX Athlon 64 ploča koja je stigla u Europu pa je lako moguće
da je pravi bundle nešto bogatiji. Uz to ploča dolazi sa svim mogućim konektorima
na svojoj poleđini (tu su i coaxialni i digitalni audio izlazi) tako da neki
dodatni moduli i nisu potrebni.

Bundle