Kada uspijete pribaviti sve potrebne dijelove vrijeme je da počnete sastavljati
vaše vodeno hlađenje. Najbolje je da sistem prvo spojite na stolu i prije ugradnje
u računalo testirate barem 24 sata kako biste bili sigurni da voda nigdje ne
curi. Ukoliko koristite automatske uvodnice, tada trebate paziti da prilikom
rezanja cijevi na željenu dužinu rez napravite pod pravim kutom na cijev i što
pravilniji – jedino tako odrezana cijev će dovoljno duboko ući u automatsku
spojnicu i spriječiti neželjeno curenje vode. Kod umetanja cijevi u automatske
uvodnice budite sigurni da ste cijev gurnuli do kraja! Također ne koristite
cijevi koje nisu predviđene za rad s automatskim uvodnicama jer i manje promjene
promjera i debljine stjenke cijevi od propisane mogu uzrokovati loš spoj koji
će puštati vodu. Što se tiče dužine cijevi, najbolje da su što kraće jer ćete
tako izbjeći probleme oko lomljenja cijevi ukoliko je preduga (pa je treba svinuti
da bi stala u računalo). Kada ste sve spojili možete napuniti sistem destiliranom
vodom. Korištenje aditiva ostavljamo vama na izbor.

Ukoliko koristite rezervoar, punjenje vodom će biti jednostavna procedura:
napunite rezervoar vodom, uključite pumpu i dolijevajte vodu dok ne napunite
sistem. U suprotnom ćete se morati malo više pomučiti. Jedno od mogućih rješenja
je uz pomoć T nastavka i cijevi kojoj će drugi kraj biti iznad svih ostalih
dijelova sistema. Sistem ćete puniti kroz tu cijev, malo po malo. Mi smo T nastavak
montirali na ulaznom priključku od pumpe za vodu, što se tijekom korištenja
pokazalo odličnim izborom.

T nastavak i cijev za punjenje sistema vodom

Pri puštanju u pogon važno je da iz sistema izbacite sav zrak. Zračni džepovi
unutar cijevi, radijatora ili bloka mogu vrlo lagano u potpunosti zaustaviti
protok vode ili smanjiti efikasnost hlađenja. Ukoliko imate dovoljno jaku pumpu
bit će dovoljno da spojeni sistem pokrenete i ostavite da radi neko vrijeme
dok u cijevima više ne bude mjehurića koje je lako uočiti. Također će vam, nakon
što izbacite sav zrak, cijeli sistem vodenog hlađenja raditi bitno tiše. Ukoliko
vam pumpa nije dovoljno jaka tada ćete zraku morati "pomoći" da izađe,
i to podižući, spuštajući i naginjući pojedine komponente u odnosu na pumpu
dok ne polučite željeni učinak. Možete probati i protresti pokoju komponentu
kako biste dali do znanja da mislite ozbiljno :) Također pomaže i gašenje i
paljenje pumpe.

Nakon što ste sistem pokrenuli, ostavite ga da radi barem nekoliko sati kako
biste provjerili da svi spojevi drže vodu tamo gdje joj je i mjesto. Radi dodatne
sigurnosti probajte malo zakretati cijevi i komponente kako biste provjerili
da li će sistem procuriti nakon ugradnje. Praktična iskustva pokazuju da uz
malo pažnje pri sastavljanju problema neće biti, naravno, ukoliko ste se držali
osnovnih pravila, a to su:

  • korištenje obujmica ukoliko izvodi nemaju nabore koji bi napeli cijev
  • korištenje cijevi odgovarajućeg promjera – što ih je teže nataknuti to bolje
  • kod automatskih uvodnica – rezanje cijevi pod pravim kutom i guranje cijevi
    do kraja.

Kada ste sigurni da sistem drži vodu, vrijeme je da ga ugradite u računalo.
Pri tome ne zaboravite staviti manju količinu termo vodljive paste na jezgru
procesora. Ugradnja bloka se ne razlikuje od ugradnje uobičajenog zračnog hladnjaka
za procesor, tj. potrebno je paziti da je blok za hlađenje u dodiru s jezgrom
i postavljen paralelno u odnosu na nju. Ukoliko koristite držač s vijkom za
pritezanje, pazite da vijak ne pretegnete i time uništite jezgru.

Ne zaboravite da sistem treba povremeno i očistiti (jedan put godišnje će biti
sasvim dovoljno). Isto bi trebalo napraviti i sa zračnim hlađenjem, ali većina
ljudi to zanemaruje, pa nisu rijetki slučajevi pregaranja ventilatora zbog nakupljene
prašine. Pri čišćenju obratite pažnju na radijator koji će zasigurno navući
prašinu. Također povremeno kontrolirajte nivo vode u sistemu (baš kao što provjeravate
vodu u sustavu hlađenja automobilskog motora), jer ako ostanete bez vode (zbog
isparavanja) mogli biste imati problema s računalom, a nije isključeno ni oštećenje
pumpe.

Kako biste se dodatno osigurali od mogućih problema podesite i opciju "Shutdown
on temperature" u BIOS-u ukoliko raspolažete s tom mogućnosti. Ukoliko
vam BIOS ne nudi takvu opciju možete koristiti i Motherboard Monitor koji omogućuje
pokretanja programa po izboru u slučaju da temperatura pređe određenu granicu,
a uz MBM će vam trebati i neki od mnogih shutdown utilitija s Interneta.