Xiaomi Mi 5X (A1) recenzija

Operativni sistem na 5X-u je Android 7.1.2. s MIUI sučeljem u verziji 8.5. Neki uređaji dolaze i s MIUI 9 sučeljem, a naš primjerak još nije dobio tu nadogradnju. Za europsko se tržište A1 oprema s gotovo pa vanilla Androidom, što će vjerujemo mnogi pozdraviti. No, i ovo 8.5 sučelje radi vrlo dobro i intuitivno je, te sa svim dodacima ne usporava znatnije uređaj. Lockscreen je klasičan, s dvije prečice na dnu (Mi Remote i kamera). Može ga se ukrasiti s Wallpaper Carousel dodatkom koji mijenja slike u određenom vremenskom razmaku. Uređaj možemo pobuditi ili pritiskom na tipku, double tapom po ekranu (ako tu opciju uključimo) ili pak direkno s čitačem otiska prsta. Zaštitne mjere su kao i na svakom Nougatu razne, a otisak prsta se kombinira sa spajanjem točaka.

Homescreena su u startu dva, a povećavaju se dodavanjem novih aplikacija. App drawer ne postoji nego su sve aplikacije na home ekranu – kao kod iOS-a. Homescreenovi se listaju prema desno, a na lijevoj se strani nalazi Smart Assistant sa tražilicom, sugestijama najčešće korištenih aplikacija, sugestijama vijesti i socijalnih mreža ili pak navigacijom do prepodešenih mjesta (Home, Work, School itd.). Homescreenove možemo mijenjati prema vlastitim željama, tj. mijenjati teme, dodavati widgete, wallpapere i mijenjati efekte. Meni za promjene pozivamo dugim pritiskom na homescreen.

U kratkom se videu kretanjem menijima može vidjeti sve nabrojano, ali i ono do čega tek trebamo doći.

Povlačenjem prema dolje nam se u dvije faze otvara notifikacijski meni koji nudi tražilicu, vrijeme, prečace na različite opcije, kao i informacije i aplikacijama ili akcijama na koje trebao obratiti pažnju. Notifikacijski meni možemo podešavati po vlastitim željama, tj. dodavati ili oduzimati različite prečace. Lijeva kapacitivna tipka ispod ekrana poziva task manager koji pokazuje sve trenutne aplikacije u upotrebi kao i zauzeće radne memorije. Osim pogleda na cijele prozore, task manager možemo konfigurirati i na način da vidimo mrežu ikonica aplikacija, s mogućnošću isključivanja pojedinih ili svih.

S obzirom da nema app drawera, manipulacija s aplikacijama se vrši direktno sa home ekrana, pa tako i deinstalacija. Xiaomi nudi predinstalirano mnoštvo korisnih aplikacija, ali i onih manje korisnih, te ograničenih za domicilno kinesko tržište. Umjesto Google Play Storea nude svoju verziju “dućana” za aplikacije, na kojem nema dosta uobičajenih aplikacija pa je instalacija Play Storea nužna. Na svu sreću to nije problem i postoji mnoštvo tutoriala na YouTubeu.

MIUI sučelje nudi dosta naprednih opcija za podešavanja, a sve se nalazi u uobičajenom Settings meniju. ovdje podešavamo mrežne, osobne i sistemske opcije, zatim račune te podešenja aplikacija. Za kinesko se tržište nude i opcije kao što su Mi SIM i Mi Roaming, a za ostatak svijeta tu su uobičajena podešenja. MIUI udi i Wireles Display opciju, personal Hotspot, Tethering itd. Osobna podešenja uključuju ekran, wallpapere, teme i zvukove. Od zanimljivosti, ekran nudi tzv. reading mode (smanjuje refleksiju), podešenja kontrasta, promjenu jačine osvjetljenja, uključivanje opcije double tap screen wake itd. Sistemske su opcije podešenja lock screena i lozinki, podešenja notifikacijske trake, home ekrana i ostalih opcija. Zanimljivost je tzv. Second Space opcija uz pomoć koje kreiramo virtualni uređaj unutar originalnog sa svojom lozinkom, homescreenovima i svim ostalim (dva uređaja u jednom).

Zanimljivost je i Quick Ball opcija koja postavlja maleni krug na ekran (možemo ga smjestiti bilo gdje), a kojeg kada dotaknemo nam otvara četiri preddefinirana prečaca koje jasno možemo i sami odabrati. U ovom meniju možemo i mijenjati audio efekte te dodavati različite profile za Mi slušalice. Još jedna od opcija je i one handed mod koji smanjuje ekran na 4.5, 4.0 ili 3.5 inča za korištenje s jednom rukom. Tu se nalazi i Mi Mover aplikacija za lakši prelazak sa starog na novi uređaj (sinkronizacija). Sučelje nudi i Dual App način rada gdje sami određujemo koje aplikacije mogu a koje ne raditi u tandemu na istom ekranu.

Fotografije su smanjene ispod 1 MB zbog ograničenja naše galerije, a originale fotografije pogledajte ovdje.

Sučelje kamere je kao što smo na videu mogli vidjeti relativno jednostavno, a dva su osnovna načina rada – fotografije i video. Kod fotografija možemo birati želimo li snimati panoramu, s vremenskim odmakom, snimati samo zvuk ili aktivirati snimanje videa zvukom, tu je i manulani način snimanja, zatim straighten opcija, pa beautify, grupni selfiji, Tilt-Shift, Square i HHT (noćni mod). HDR je moguće uključiti i isključiti samostalno, tu je i prečac za optički zoom, kao i za flash. Na glavnom se meniju nalazi i mod za portrete koji zamućuje pozadinu. Meni za snimanje videa je vrlo jednostavan, bez previše opcija, a kamera može snimiti video rezolucije do 4K, premda preporučujemo FHD kao najbolji i najbrži mod rada.

Fotografije su smanjene ispod 1 MB zbog ograničenja naše galerije, a originale fotografije pogledajte ovdje.

Kvaliteta fotografija je na visokom nivou. Detalji su lijepo uhvaćeni, a čak i u uvjetima slabije osvijetljenosti ovaj dual camera setup proizvodi fotografije zadovoljavajuće kvalitete. Fotografiranje s HDR-om ovisi o kadru, jer je ponekad fotografija preeksponirana kao na fotografiji grma, dok je kod slabijeg osvjetljenja ponekad dobro došlo malo više svjetlosti. Svi koji vole zumirati ovdje dolaze na svoje jer nema pada kvalitete u uvjetima dobre osvijetljenosti kod prijelaza s 25 na 50 milimetara leću. Kada je ambijentalno svjetlo prigušenije, dolazi do gubitka na kvaliteti zbog manjeg otvora blende na drugoj leći.

Video materijal je solidan, no snimanje je zvuka, u gotovo svim uvjetima dosta loše, što je jasno izraženije uz visoku buku kao na oba snimljena videa. Video materijal je s druge strane sasvim solidan, a preporuka je snimati u FHD-u. 4K video kamera snima s bitrateom od 42.000 kbps, a FHD sa oko 20.000 kbps.