Zalman ZM-DS4F i Theatre 6 USB – Akustička buržoazija

Budimo realni, slušalice nisu nešto na čemu ćete isprve očekivati Zalmanov logo; taj se natpis ipak obično poistovjećuje s hladnjacima za procesore koji, bez posebnih adaptacija, mogu hladiti omanji nuklearni reaktor. No, mora se priznati da, barem s recenzentske strane, vidjeti nešto Zalmanovo što nije napravljeno od dva kilograma bakra-64 predstavlja dobrodošlo osvježenje. Na test smo tako primili dva para njegovih slušalica - jedan masivniji model specijaliziran za korištenje s računalom, i jedan lakši kompakt, kojim ćemo se prvo pozabaviti.

Sukladno često njegovanoj dalekoistočnoj tradiciji kriptografije, naziv ovih slušalica je jednako inspirativan i izgovorljiv koliko i aktivacijski kod nekog uredskog softvera. No možda se po nekom opskurnom ključu iz njega doista može saznati da su ove slušalice primarno namijenjene mobilnom korištenju (naravno, s MP3 sviračima) premda ih, zahvaljujući njihovom 3,5-milimetarskom konektoru, u praksi možete, naravno, priključiti u (gotovo) bilo što.

Jednostavno, malo, bijelo, trendovski, čak i udobno. Zalman visoko cilja

Krenimo od konstrukcije - sa zadovoljstvom možemo reći kako Zalman na ovom području dobro opravdava svoj renome solidne mehanike. Mada većinom od plastike, vanjski dijelovi su čvrsti i precizno naliježu jedan na drugi, a spojeni su vijcima umjesto lijepljeni, što smanjuje opasnost od omraženog krckanja nakon što slušalice prođu određenu "kilometražu". Isto važi i za zglobove koji su robusni, ne škripe i nisu podložni rasklimavanju. Korisno je što se cijela konstrukcija može lako i brzo sklopiti, mada će i tako, s obzirom da same po sebi nisu male, slušalice zauzimati solidan volumen - možda dovoljno malen da stanu u džep vjetrovke, ali u košulju ili hlače - teško. No to ne mora biti toliki problem jer se mogu razmjerno komforno rasklopljene nositi oko vrata.

Prednost ZM-DS4F modela je što se mogu sklopiti, iako ih ni dalje neće biti baš trivijalno spremniti u bilo koji džep

Kad smo već kod toga, modno osviješteni kupci se neće morati bojati pokazati ih jer su simpatično dizajnirane, i sa svojim krivuljama, prozirnim vanjskim stijenkama i trendovskom bijelom bojom se pored raznih Sonyja, Applea i sličnih fashion-settera nemaju čega sramiti.

Srećom, te sitnice nisu išle nauštrb komfora, što je inače razočaravajuće čest slučaj. Lako im se podešava visina i pritom ne čupaju kosu, zahvaljujući dobro smještenim zglobovima i mekanim spužvicama udobno naliježu na uši, a opet ne toliko labavo da bi, primjerice, pri trčanju prijetile samoubojstvom (padom pred noge). Dodajmo i da ne prigušuju previše zvukove izvana što je korisno ako ih namjeravate nositi na ulici i čuti trubu Raba kamiona s upitnim kočnicama.

Dakle, konstrukcija je pristojna, komfor sasvim dobar, dizajn korektan. Slijedi li i kvaliteta zvuka ovu tendenciju skupljanja visokih ocjena?

Nažalost, ne. Slušalice definitivno nisu loše, ali smo od jednog proizvoda koji je na ostalim područjima pokazao solidne rezultate ipak očekivali malo više. Bas nije nešto premoćan, osobito onaj najdublji blizu četrdesetak Hz, i u nekim se situacijama čini da praktički izostaje. Slična je situacija i s visokim frekvencijama, zbog čijeg izostanka zvuk osjetno gubi na preciznosti. Sve u svemu, kombinacijom ova dva "efekta", bojimo se da ove slušalice zvuče previše telefonski, barem po kriterijima klase u koju se one nastoje svrstati.

Vrijede li one, dakle, 173 kn koliko se za njih traži? Univerzalan odgovor ipak ne možemo dati jer on ovisi najviše o situaciji za koju ih želite koristiti. Ako vam je na prvom mjestu kvaliteta zvuka i spremni ste za nju istovariti novca koliko treba, radije još dva puta ne idite van subotom navečer i umjesto Zalmana si priuštite Sennheiserov PX100, model slične namjene i forme (također kompaktan i sklopiv), ali značajno kvalitetnijeg zvuka.

No ako vam je draži kompromis i spremni ste žrtvovati nešto basa i visokih frekvencija da bi zauzvrat dobili praktičan, zgodan i udoban model razumne cijene, ZM-DS4F je svakako dobra ideja.

Drugi, masivniji, ozbiljniji i ambiciozniji par Zalmanovih slušalica nosi malo elegantnije ime Theatre 6 USB. Po sufiksu, naravno, pogađate kako se on, umjesto 3,5-milimetarskog konektora, spaja na računalo putem USB-a i namijenjen je isključivom korištenju uz računalo. Broj šest pak neizravno sugerira da se radi o surround modelu - naime, toliki je broj pretvarača (zvučničića) u njima sveukupno smješten. No o tome nešto kasnije, a prvo se opet posvetimo konstrukciji.

Većina onoga što smo rekli za prethodni neizgovorljivi bijeli model može se primijeniti i na Theatre: mada su dijelovi vanjštine plastični, precizno su sklopljeni i dovoljno debeli da se ne morate bojati da će ispucati čim počnete slušati Metallicu. Isto možemo reći i za robusne zglobove koji ne škripe, te izdržljiv i debeo kabel. I ovaj je model sklopiv, mada to može pomoći samo pri pakiranju za LAN-party - niti u ludilu ne možemo reći da bi zbog toga ove slušalice trebale biti iole mobilne, jer su u sklopljenom stanju još uvijek velike kao pola kruha.

Zalmanova vizija kućnih slušalica - velika snaga, velike dimenzije, velika masa. I velika očekivanja.

Regulator glasnoće kakav treba biti: samo dvije tipke za podešavanje, bez izmišljanja tople vode

Zalman je, čini se, dobro utvrdio kolegij udobnosti: zahvaljujući udobnim spužvicama koje na uši naliježu velikom površinom i širokom mekanom držaču, nakon što ih dobro namjestite, više ih uopće nećete primjećivati. Jedini eventualni problem s udobnošću mogli bi susresti ljeti, kad bi vam se, zbog zatvorenosti slušalica, uši mogle vanzemaljski oznojiti.

Kvaliteta Theatreovog zvuka je, očekivano, osjetno bolja nego kod ZM-DS4F, ali nije sasvim lišena nedostataka. Osjeća se blago pojačanje određenih srednjih frekvencija (gitarističkim rječnikom: lagani wah-wah efekt), ali taj nedostatak nije suviše kritičan.

Ono što je kritično je Zalmanovo nastojanje da, kao što su već i mnogi drugi proizvođači uglavnom bezuspješno pokušavali, stvori surround efekt smještanjem dodatnih parova pretvarača malo ispred i malo iza ušiju. Ta metoda, bez sumnje, donekle mijenja percepciju prostornosti zvuka, ali se to niti u snu pod opijumom ne može usporediti s pravom 5.1 zvučničkom konfiguracijom ispravno razbacanom po sobi. Zbog toga, unatoč "Surround sound" i "5.1" etiketama na pakiranju, ipak ih shvatite samo kao stereo slušalice s opcijom laganog ekscentriciteta zvuka.

Već spomenusmo da se ovaj model spaja i napaja putem USB-a - nisu potrebni nikakvi posebni driveri već se slušalice ponašaju kao Standard USB Audio Device, za koji Windows XP podršku nudi sam po sebi i koji se aktivira čim ih priključite. Sugerirali bismo vam da ih prvo priključite a tek onda stavite na uši, jer prilikom uključenja katkad znaju emitirati nuklearno glasni klik od kojeg ćete oglušiti sljedećih dva sata i pasti će slike sa zida.

Glasnoća se, osim softverski, može podešavati i pomoću regulatora koji se nalazi otprilike na sredini kabela i koji ima svega dvije tipke - za pojačavanje i stišavanje. Kad smo već kod toga, moramo reći da je Theatre, kad mu se stisne gas do daske, u stanju treštiti zapanjujućom glasnoćom, pa ih, između ostalog, možemo toplo preporučiti topnicima iz Drugog svjetskog rata.

Toliko od tehnike, a sad još razmotrimo i cijenu, koja za ovaj par slušalica iznosi 384 kune. Skupo? Ne naročito, s obzirom da će vam vjerojatno godinama dobro služiti. No ne možemo se oteti dojmu da bi bile još bolje kad bi se izbacila ta četiri pseudoprostorna drivera i zauzvrat sredio wah-wah efekt. Time bi dobili izvrsno napravljene i odlično zvučeće stereo slušalice, što je zasigurno bolje od izvrsno napravljenih i samo solidno zvučećih stereo slušalica koje se uzaludno pokušavaju predstaviti kao surround slušalice.

Poznajete onu simpatičnu djevojku s kraja ulice koja već godinama bez uspjeha nastoji naučiti elegantno hodati u štiklama? Najradije bi joj rekli da neka radije hoda u nečem drugom, pa zadrži barem nešto digniteta. Tako i Zalman naporno inzistira na štiklama, a zapravo je mogao mnogo bolje proći da je samo ciljao nešto niže. Na japanke.

Možemo reći da - sukladno glavnom naslovu - i jedan i drugi par slušalica možemo svrstati u pristojnu srednju klasu. Prilično su udobne, solidno konstruirane, sklopive, a u slučaju manjeg modela je čak i na dizajn posvećena dodatna pažnja. Ono što ih dijeli od kreme su akustičke performanse za koje ne možemo reći da su loše, ali se ipak ne ističu naročito u gustoj šumi raznoraznih ostalih prosječnih slušalica - ni manji ni veći model se, primjerice, ne može nositi s onim što u toj kategoriji nudi Sennheiser. Tome dodajmo i da je surround efekt kod Theatrea više egzota nego nešto što doista dobro funkcionira. Zbog toga - ciljajte na njh ako ste prerasli "bulk" slušalice koje se dobivaju s MP3 playerom, a visoka klasa vam je ipak nedostupna ili nepotrebna.

Conclusion

We can say that both pairs of those headphones could be classified as typical mid-range products. They are quite comfortable, well built, foldable, and in the case of the smaller model, even particularly carefully designed. However, their acoustical properties are what blocks their path to top-class - we cannot claim that they sound bad, but nor are they distinguished among the thick forest of other average phones on the market. For example, neither of these Zalmans can compete with the stuff that Sennheiser offers in the according market niches. In addition, the surround-effect of the Theatre model is more of a fancy option than something that really works satisfactorily. Therefore, aim at those Zalmans if you've overgrown the bulk models supplied with the MP3 players, and you don't need - or can't afford - the top class.