Povjerljivi dokumenti otkrivaju: Microsoft je želio stvoriti ovisnost korisnika o umjetnoj inteligenciji, no stvarnost se pokazala znatno drugačijom
Čak i zaposlenici Microsofta priznaju da ovaj tehnološki div nije toliko uspješan u stvaranju proizvoda koji izazivaju naviku ili ovisnost kao druge vodeće tehnološke tvrtke.
Nedavno procurili interni dokumenti tvrtke Microsoft izazvali su brojne kontroverze jer otkrivaju iznimno ambiciozne, ali i upitne ciljeve u globalnoj utrci na području umjetne inteligencije. U ranim fazama razvoja novog projekta umjetne inteligencije pod nazivom Scout, dokument izričito navodi primarni cilj: „Učiniti ljude ovisnima“. Iako je namjera Microsofta bila pretvoriti umjetnu inteligenciju u nezamjenjiv alat u svakodnevnom poslovanju, trenutna tržišna situacija pokazuje da je pred tvrtkom još uvijek dug put do ostvarenja te ambicije.
Od internog eksperimenta do naprednog projekta Scout
Ove informacije potječu iz internog dokumenta pod nazivom „ClawPilot: Pregled i plan s projektom Lobster“, do kojeg je došla medijska kuća 404 Media. Prema navodima iz spisa, Scout predstavlja novu generaciju AI asistenta koji je Microsoft razvio s ciljem postizanja besprijekorne integracije unutar operativnog sustava Windows i poslovnog ekosustava Microsoft 365.
Cijeli je projekt započeo kada je Omar Shahine, dugogodišnji Microsoftov direktor, početkom 2026. godine osobno izradio vlastitog asistenta temeljenog na umjetnoj inteligenciji. Za to je upotrijebio OpenClaw, AI agenta otvorenog koda koji je u to vrijeme privlačio veliku pozornost tehnološke zajednice. Shahine je svojeg asistenta nazvao Lobster te ga je predstavio u sklopu internog Microsoftovog programa za ubrzavanje razvoja umjetne inteligencije. Uprava tvrtke ubrzo je prepoznala potencijal tog rješenja te je zatražila da se ono pretvori u komercijalni proizvod. Tako je nastao Projekt Lobster, koji se tijekom faze internog testiranja nazivao ClawPilot, da bi naposljetku dobio službeno ime Scout prilikom javnog predstavljanja u lipnju 2026. godine.
Scout je osmišljen kao trajno aktivni osobni asistent integriran u paket Microsoft 365. Njegove primarne funkcije uključuju upravljanje radnim rasporedima, filtriranje i obradu elektroničke pošte, automatsko slanje izvješća o troškovima, pripremu dokumenata za sastanke i samostalno izvršavanje ponavljajućih radnih procesa, čak i kada korisnik nije prisutan za računalom. Interna dokumentacija opisuje ga kao idealan alat za uredske stručnjake u sektorima financija, prava, operacija i ljudskih resursa, odnosno za korisnike koji nisu tehnološki stručnjaci i ne koriste napredna programerska sučelja.
Kontroverze unutar tvrtke zbog strategije stvaranja ovisnosti
Najveće rasprave izazvao je način na koji Microsoft definira ciljeve ovoga projekta. Nakon sporne fraze o stvaranju ovisnosti kod korisnika, dokument detaljno opisuje planove za proširenje funkcionalnosti asistenta Scout kako bi korisnici u svakodnevnom radu postali potpuno oslonjeni na njega. Razvojni tim je predvidio da će se taj proces odvijati postupno, u mjeri u kojoj umjetna inteligencija bude dublje analizirala i usvajala korisničke navike te preuzimala sve veći broj poslovnih zadataka.
Sama upotreba riječi „ovisan“ pokrenula je ozbiljne etičke rasprave među zaposlenicima unutar samog Microsofta. Dio osoblja smatrao je da niti jedan komercijalni proizvod ne bi smio imati za cilj stvaranje ovisnosti kod korisnika, posebice u vremenu kada umjetna inteligencija preuzima sve važniju ulogu u društvu i profesionalnom životu. S druge strane, pojedini menadžeri branili su taj pristup tvrdeći da je zadržavanje korisnika legitiman cilj kojem teže sve tehnološke platforme, uz jedinu razliku što je Microsoft u ovom slučaju upotrijebio previše izravan rječnik u internoj komunikaciji.
Ipak, ključni problem za Microsoft predstavlja očiti jaz između korporativnih ambicija i stvarne pozicije tvrtke na tržištu umjetne inteligencije. Prema dokumentima, više od tisuću zaposlenika Microsofta, uključujući i glavnog izvršnog direktora Satyu Nadellu, koristilo je Scout tijekom faze testiranja, pri čemu su zabilježene visoke stope svakodnevnog korištenja. Međutim, ti su pozitivni rezultati ostali ograničeni isključivo na interno okruženje tvrtke.
Surova tržišna stvarnost i budućnost AI agenata
Na međunarodnom tržištu Microsoft još uvijek ne postiže očekivanu razinu privlačnosti i dominacije. Iako je njihov Copilot bio među prvim komercijalnim AI proizvodima koji su koristili tehnologiju tvrtke OpenAI, mnoga ključna područja bilježe pad popularnosti. Primjerice, u sferi programiranja napredni alati konkurentskih tvrtki, poput Anthropicovog sustava Claude Code, trenutno uživaju znatno veće povjerenje i popularnost unutar zajednice razvojnih programera.
Istodobno, brojne značajke umjetne inteligencije koje su ugrađene izravno u sustav Windows naišle su na podijeljene reakcije javnosti te nisu ostvarile masovnu prihvaćenost kakvu ima, primjerice, ChatGPT. Unutar samog procurjelog dokumenta, jedan od zaposlenika otvoreno priznaje da tvrtka povijesno nema razvijenu sposobnost stvaranja proizvoda koji kod korisnika stvaraju snažnu naviku svakodnevnog vraćanja platformi.
Ovi podaci jasno pokazuju da krajnji cilj Microsofta nije samo razvoj još jednog konverzacijskog bota, već stvaranje cjelovitog AI agenta koji će postati središnji dio ekosustava Microsoft 365. Ako se projekt pokaže uspješnim, Scout neće samo odgovarati na tekstualne upite, već će autonomno izvršavati složene operacije u ime korisnika, pamtiti njihove radne navike i dugoročno upravljati poslovnim procesima. U tom smjeru danas idu i ostali tehnološki divovi poput OpenAI-a, Anthropica i Googlea, koji se ubrzano natječu u prelasku s klasičnih chatbota na autonomne agente.
Zbog toga se glavna rasprava u tehnološkom svijetu ne vodi samo oko neprikladnog rječnika u internim dokumentima. Mnogo veći izazov predstavlja tanka granica između razvoja alata koji je dovoljno koristan da ga korisnici žele svakodnevno upotrebljavati i dizajnerskih praksi koje ciljano stvaraju tehnološku ovisnost. U trenutku kada AI asistenti dobiju mogućnost trajnog pamćenja ljudskih navika i autonomnog djelovanja unutar operativnog sustava, ključno pitanje više neće biti razina inteligencije tih sustava, već način na koji velike korporacije upravljaju tolikom količinom utjecaja i moći.
