Od čipa do megavata: AMD u temeljima europskih tvornica umjetne inteligencije
Partnerstvo AMD-a i Schneider Electrica pokazuje da se utrka u umjetnoj inteligenciji više ne vodi samo snagom procesora. Presudni postaju memorija, mreže, softver, energija i sposobnost pretvaranja tisuća akceleratora u pouzdan industrijski sustav.
Europska ambicija da postane „kontinent umjetne inteligencije” ulazi u fazu u kojoj se strategije i javna ulaganja moraju pretvoriti u fizičku infrastrukturu. Novi zajednički projekt američkog proizvođača čipova AMD-a i francuskog energetskog diva Schneider Electrica pokazuje koliko je taj prijelaz zahtjevan — i kakvu bi ulogu AMD mogao imati u njegovu ostvarenju.
Tvrtke su 23. srpnja predstavile prvi zajednički razvijen i potvrđen infrastrukturni nacrt za AMD Helios, sustav namijenjen velikim klasterima za treniranje i izvođenje modela umjetne inteligencije. Nacrt unaprijed povezuje računalnu opremu s napajanjem, hlađenjem, fizičkim rasporedom i softverom za upravljanje podatkovnim centrom.
Prema podacima tvrtki, rješenje podržava AI poslužiteljske ormare snage do 246 kilovata i modularne klastere s IT opterećenjem do 10,4 megavata. Predviđeno je hlađenje tekućinom i hibridno hlađenje koje može odvesti do 84 posto proizvedene topline, dok bi PUE — omjer ukupne potrošnje podatkovnog centra i energije koju troši sama IT oprema — pri punom opterećenju mogao iznositi oko 1,12.
Schneider tako prevodi AMD-ovu računalnu arhitekturu na jezik trafostanica, rashladnih sustava, cjevovoda i rezervnog napajanja. To je važno jer tvornica umjetne inteligencije nije samo velika poslužiteljska dvorana, nego objedinjeni sustav računalne snage, podataka, softvera i stručnjaka. Bez dobro usklađenih komponenti skupi akceleratori mogu velik dio vremena provoditi čekajući podatke ili rezultate s drugih čipova.
Četiri tehnološka stupa Heliosa
Osnovu Heliosa čine 72 akceleratora AMD Instinct MI455X, utemeljena na arhitekturi CDNA 5. Svaki raspolaže s 432 gigabajta HBM4 memorije i propusnošću do 23,3 terabajta u sekundi, što na razini jednog ormara daje približno 31 terabajt brze memorije.
Velik memorijski kapacitet omogućuje da veći modeli, dulji kontekstni prozori i opsežniji skupovi podataka ostanu neposredno uz računalne jedinice. Visoka propusnost smanjuje vrijeme tijekom kojeg akceleratori čekaju podatke. To izravno utječe na broj tokena, slika ili simulacija koje tvornica umjetne inteligencije može obraditi.
Helios prema AMD-ovim specifikacijama postiže do 2,9 eksaflopsa u formatu FP4 i 1,4 eksaflopsa u formatu FP8. Niža numerička preciznost može povećati brzinu i energetsku učinkovitost generativne umjetne inteligencije, ali ti rezultati nisu neposredno usporedivi sa znanstvenim izračunima više preciznosti niti svaki model može bez prilagodbe upotrebljavati FP4.
Drugi je stup mreža. Veliki modeli dijele se između stotina ili tisuća GPU-ova koji moraju neprekidno razmjenjivati rezultate. Unutar jednog Helios ormara tehnologija UALink over Ethernet povezuje 72 akceleratora u jedinstvenu računalnu cjelinu s do 260 terabajta u sekundi ukupne propusnosti. Za povezivanje većeg broja ormara upotrebljavaju se programabilne mrežne kartice Pensando Vulcano, dok procesori Pensando Salina DPU preuzimaju dio mrežnih, pohrambenih i sigurnosnih zadataka.
Cilj je spriječiti da zagušenje ili kašnjenje jednog dijela mreže uspori čitav posao. Programabilna Ethernet infrastruktura trebala bi omogućiti i uvođenje novih optimizacija bez zamjene cjelokupnog hardvera — što je važna prednost za centre koji moraju raditi tijekom više generacija procesora.
Treći su stup procesori EPYC šeste generacije, poznati pod kodnim imenom Venice. Oni nude do 256 jezgri po procesorskom podnožju, do 16 kanala DDR5 memorije i povezivanje PCIe 6.0. Njihova je zadaća pripremati i raspoređivati podatke, upravljati memorijom te koordinirati rad akceleratora.
Za operatora tvornice umjetne inteligencije korist se mjeri iskorištenošću GPU-ova: ako središnji procesor ne može dovoljno brzo pripremiti podatke i radne zadatke, dio ulaganja u akceleratore ostaje neiskorišten.
Četvrti je stup ROCm, AMD-ov otvoreni softverski ekosustav. Podržava razvojne okvire kao što su PyTorch, TensorFlow, JAX, Triton, vLLM i SGLang, dok razvojni sloj HIP olakšava prijenos aplikacija s drugih GPU platformi.
Novo okruženje ROCm.AI objedinjuje instalaciju i provjeru sustava, pokretanje modela, telemetriju i dijagnostiku. Komponenta Hyperloom koristi agente umjetne inteligencije za pronalaženje uskih grla u programskom kodu i GPU jezgrama. Za europske tvornice umjetne inteligencije, koje će upotrebljavati i sveučilišta, novoosnovana poduzeća te mala i srednja poduzeća, jednostavnije postavljanje i optimizacija sustava mogu biti jednako važni kao njegove vršne performanse.
Od hardvera do europskog znanja o umjetnoj inteligenciji
AMD-ovo stručno znanje više nije ograničeno na čipove. Tvrtka je 2024. za približno 665 milijuna dolara preuzela finski Silo AI, tada najveći privatni laboratorij za umjetnu inteligenciju u Europi. Njegovi su stručnjaci razvijali otvorene višejezične modele Poro i Viking, radili na sustavu LUMI te pomagali tvrtkama da eksperimentalne projekte pretvore u produkcijske sustave umjetne inteligencije.
Dio tog znanja ugrađen je u AMD Enterprise AI Suite, dok je s europskim partnerima razvijan i model u kojem veći broj organizacija sigurno dijeli isti GPU klaster. Takvo iskustvo izravno odgovara namjeni EuroHPC-ovih tvornica umjetne inteligencije, čiji bi kapaciteti trebali biti dostupni velikom broju različitih korisnika.
AMD već ima i važne europske infrastrukturne reference. Finski LUMI upotrebljava 10.240 akceleratora Instinct MI250X i procesore EPYC, a na njemu su razvijani veliki modeli za finski i druge europske jezike.
Buduće francusko superračunalo Alice Recoque, vrijedno 554 milijuna eura, upotrebljavat će procesore EPYC Venice i akceleratore Instinct MI430X. Projekt provode EuroHPC, francuski GENCI i CEA, nizozemski SURF, grčki GRNET i europska tvrtka Eviden, koja osigurava platformu BullSequana i vlastitu mrežnu tehnologiju.
Tako se nazire mogući model europske infrastrukture za umjetnu inteligenciju: AMD isporučuje ključne računalne komponente i softver, dok europski partneri projektiraju sustave, energetsku infrastrukturu, hlađenje, mreže i operativno upravljanje.
Mjesto Hrvatske u projektu EuroHPC
Hrvatska je članica Zajedničkog poduzeća za europsko računalstvo visokih performansi (EuroHPC JU), koje udružuje europska i nacionalna sredstva radi razvoja superračunala, tvornica umjetne inteligencije i stručnih kompetencija. Hrvatskim istraživačima, javnim ustanovama i poduzećima time je omogućen pristup nekima od najmoćnijih europskih računalnih sustava.
Važan dio domaće infrastrukture predstavlja „Supek”, prvo petaskalarno superračunalo u Hrvatskoj. Smješteno je u podatkovnom centru Sveučilišta u Zagrebu na Borongaju, a njime upravlja Sveučilišni računski centar Srce. Sustav raspolaže s 8384 procesorske jezgre, 81 grafičkim procesorom i 32 terabajta radne memorije te postiže snagu od 1,25 petaflopsa. Njegovi računalni čvorovi koriste procesore AMD EPYC 7763, dok su GPU čvorovi opremljeni akceleratorima NVIDIA A100. Izravno hlađenje tekućinom odvodi svu proizvedenu toplinu, što sustav čini energetski učinkovitim. „Supek” nije EuroHPC-ovo superračunalo, nego dio nacionalne infrastrukture Hrvatskog znanstvenog i obrazovnog oblaka.
Poveznicu između hrvatskih korisnika i europske infrastrukture predstavlja Hrvatski centar kompetencija za računalstvo visokih performansi, kojim koordinira Srce. Centar djeluje u sklopu programa EuroCC te pruža stručnu i tehničku podršku u području superračunalstva, analize velikih skupova podataka i umjetne inteligencije. Od 2026. sudjeluje u projektu EuroCC 3, financiranom sredstvima EuroHPC JU-a.
Praktičan primjer koristi takve suradnje pruža hrvatska tvrtka Crobotic Solutions, koja razvija AI rješenja za robotske platforme. Uz podršku Hrvatskog centra kompetencija za HPC, tvrtka je 2025. dobila besplatan pristup EuroHPC-ovu superračunalu MareNostrum 5 u Barceloni radi testiranja AI agenata za razvoj robotskih aplikacija.
Ukupna ulaganja Europske komisije, država članica i pridruženih zemalja u superračunalnu infrastrukturu i tvornice umjetne inteligencije u razdoblju od 2021. do 2027. trebala bi dosegnuti deset milijardi eura. Sljedeći su korak gigatvornice umjetne inteligencije s više od 100.000 naprednih procesora po postrojenju. Aktualna inicijativa predviđa do sedam takvih centara, uz najviše deset milijardi eura javnog financiranja koje bi trebalo potaknuti najmanje 20 milijardi eura privatnih ulaganja. Europska komisija
Na toj razini nije dovoljno isporučiti kutije s procesorima. Potrebne su unaprijed provjerene kombinacije računalne opreme, mreža, hlađenja i energetskih sustava. Važnost Heliosova referentnog nacrta upravo je u tome što može skratiti put između političke odluke o izgradnji tvornice umjetne inteligencije i sustava spremnog za rad.
Otvorenost nije isto što i suverenost
Helios upotrebljava standarde Open Compute Projecta, UALinka i Ultra Etherneta, što proizvođačima poslužitelja i operatorima omogućuje prilagođavanje pojedinih dijelova sustava. To može olakšati uključivanje europskih dobavljača i smanjiti dugoročnu vezanost za jedan zatvoreni tehnološki ekosustav.
Ipak, otvoreno ne znači automatski i europsko. AMD je američka tvrtka, dok proizvodnja njegovih najnaprednijih procesora ovisi o azijskom opskrbnom lancu. Europska digitalna suverenost zato neće biti ostvarena jednostavnom zamjenom jednog američkog dobavljača drugim.
Postoje i praktične prepreke. Prva verzija Schneiderova i AMD-ova nacrta potvrđena je prema američkim standardima ANSI, dok je usklađivanje sa standardima IEC, relevantnima za Europu, tek najavljeno. Uspjeh će ovisiti i o dostupnosti električne energije, isporuci HBM4 memorije, zrelosti softvera ROCm te brzini europske javne nabave.
Suradnja AMD-a i Schneider Electrica ipak pokazuje da infrastruktura za umjetnu inteligenciju postaje posebna industrijska disciplina, na sjecištu poluvodiča, memorije, energetike, hlađenja, mreža i softvera.
AMD bi mogao postati jedan od ključnih tehnoloških oslonaca europskih tvornica umjetne inteligencije. No konačna mjera europske suverenosti neće biti broj kupljenih procesora niti zbroj njihovih eksaflopsa. Bit će to sposobnost Europe da na toj infrastrukturi samostalno razvija modele, usluge i znanje — te da sama odlučuje tko ih upotrebljava i u čiju korist..
