Talijanske škole promiču svjesniju i reguliraniju upotrebu tehnologije u učionici
Sviđalo nam se to ili ne, pametni telefon postao je gotovo produžetak našeg tijela. No za talijanske srednjoškolce uskoro će postati nužno – barem tijekom školskih sati – funkcionirati bez njega. Ministarstvo obrazovanja i zasluga 16. lipnja izdalo je novu okružnicu kojom se zabrana korištenja mobitela, koja je već bila na snazi u osnovnim školama, službeno proširuje i na srednje škole. Ukratko: pametni telefoni više nisu dopušteni u učionici – ni za osobnu upotrebu, ni (što je prava novost) u obrazovne svrhe, osim u iznimnim slučajevima.
Nema više mobitela – ali uz jasne alternative
Poruka ministra Valditare jasna je: škole ne mogu više ignorirati negativan utjecaj pretjerane i neregulirane upotrebe pametnih telefona na djecu i mlade. Nije riječ samo o padu školskog uspjeha – koji redovito potvrđuju izvješća OECD-a i WHO-a – već i o širem problemu koji obuhvaća mentalno zdravlje, međuljudske odnose, pa čak i kvalitetu sna adolescenata. Više se ne govori samo o „distrakciji“, već o stvarnim oblicima digitalne ovisnosti.
Ono što ovu mjeru čini posebno zanimljivom jest činjenica da ne predstavlja jednostavnu zabranu. Okružnica potiče škole da preispitaju svoje pravilnike i pakt obrazovne suodgovornosti, uvodeći ne samo sankcije, već i konkretne, pedagoški utemeljene alternative. Primjerice, i dalje je dopuštena upotreba digitalnih alata poput računala, tableta i interaktivnih ploča – pod uvjetom da su u stvarnoj funkciji nastave. Također, učenici s prilagođenim obrazovnim planovima i dalje će moći koristiti pametni telefon kao kompenzacijski alat.
Drugim riječima, umjesto zabrane tehnologije, riječ je o pokušaju njenog smislenog i kontekstualnog uključivanja u obrazovni proces.
Nova pravila kao polazište, a ne cilj
Važno je napomenuti da Ministarstvo ovu okružnicu ne vidi kao konačno rješenje, već kao početnu točku za šire promjene. Ne traže se samo stroža pravila, već i transformacija škola u prostore učenja digitalne pismenosti i odgovornog ponašanja na mreži. Upućuje se i na Smjernice za građanski odgoj i obrazovanje, koje danas uključuju i teme poput umjetne inteligencije te digitalnog građanstva.
Dakle, ne radi se samo o isključenim mobitelima – radi se o promišljanju načina na koji obrazujemo buduće građane u dobu u kojem je digitalna povezanost norma, a ne iznimka. Možda je upravo poučavanje djece da se s vremena na vrijeme isključe – prvi važan korak prema zdravijem digitalnom suživotu.
