Umjetna inteligencija kao nametnuti dodatak, a ne kao stvarna pomoć

Umjetna inteligencija sve se češće pojavljuje na pametnim telefonima, računalima i softverskim platformama, ali kod velikog broja korisnika ne izaziva osjećaj stvarnog napretka. Umjesto uzbuđenja, sve je prisutniji umor i skepticizam, a jaz između strategija velikih tehnoloških tvrtki i stvarnih potreba korisnika postaje sve vidljiviji i kontroverzniji.

Važno je naglasiti da AI kao tehnologija nije doživio neuspjeh. Problem leži u načinu na koji se implementira, često bez jasne povezanosti s konkretnim potrebama tržišta i svakodnevnim navikama korisnika. Zbog toga se umjetna inteligencija doživljava kao nametnuti dodatak, a ne kao stvarna pomoć. Korisnici ne mrze umjetnu inteligenciju, već su umorni od njezine pogrešne primjene. To potvrđuju i brojna istraživanja. Prema anketi koju je proveo SellCell među više od 2.000 korisnika iPhonea i Samsung pametnih telefona u Sjedinjenim Američkim Državama, čak 73 posto korisnika iPhonea i 87 posto korisnika Samsunga smatra da današnje AI značajke donose malo ili gotovo nikakvu vrijednost u svakodnevnoj upotrebi. Većina ispitanika pritom je jasno navela da nisu spremni platiti više za uređaje samo zbog AI funkcija.

Slične rezultate pokazalo je i drugo istraživanje među vlasnicima pametnih telefona, u kojem je oko četvrtine korisnika izjavilo da im AI značajke uopće nisu korisne. Ovi podaci pokazuju da negativan stav prema AI-u nije marginalna pojava, već široko rasprostranjen osjećaj među prosječnim korisnicima.

Istodobno, ankete ne ukazuju na to da su korisnici konceptualno protiv umjetne inteligencije. Glavni problem je činjenica da se mnoge AI funkcije uvode više radi demonstracije tehnologije nego zbog rješavanja stvarnih problema. Takve značajke često su teško povezive s konkretnim potrebama, dodatno kompliciraju korisničko sučelje i otvaraju pitanja privatnosti. Riječ je o klasičnom primjeru „umora od umjetne inteligencije“, gdje je početna znatiželja splasnula, ali jasne koristi nisu dovoljno vidljive da bi opravdale promjenu navika.

Reakcija javnosti na Microsoft krajem 2025. godine dobar je primjer tog pomaka u percepciji. Nakon što je izvršni direktor Satya Nadella u blog objavi spomenuo potrebu da se industrija distancira od pojma „AI slop“, izraza koji opisuje nekvalitetan i besmislen sadržaj, njegova izjava izazvala je suprotan efekt. Umjesto razumijevanja, društvene mreže su reagirale ismijavanjem, a nadimak „MicroSlop“ brzo se proširio kao simbol nezadovoljstva korisnika.

Problem pritom nije u Microsoftovim ulaganjima u AI ili infrastrukturu za ChatGPT, već u načinu na koji je Copilot integriran u gotovo sve proizvode tvrtke. Mnogi korisnici imaju osjećaj da im je oduzet izbor te da su prisiljeni koristiti AI značajke koje nisu tražili. Hashtag MicroSlop postao je viralan na platformi X, a zatim se proširio na Reddit, Instagram i Facebook, jasno pokazujući otpor prema nametnutoj umjetnoj inteligenciji.

Ovaj slučaj odražava širi sentiment tržišta. Korisnici nisu protiv novih tehnologija, ali snažno reagiraju kada osjećaju da je AI važniji za korporativnu strategiju nego za njihovo stvarno iskustvo korištenja proizvoda.

Zanimljivo je da umjetna inteligencija najveću vrijednost često pokazuje upravo tamo gdje je korisnici najmanje primjećuju. U pozadinskim i poslovnim sustavima AI se uspješno koristi za optimizaciju opskrbnih lanaca, analizu velikih količina podataka, predviđanje potražnje, upravljanje energijom te obradu slike i zvuka. Analize temeljene na stotinama tisuća recenzija aplikacija pokazuju da korisnici pozitivno reagiraju na AI kada on povećava produktivnost ili automatizira konkretne zadatke.

Suprotno tome, na razini korisničkog sučelja AI se najčešće pojavljuje kao chatbot, alat za generiranje sadržaja, uređivanje fotografija ili sažimanje teksta. Iako su takve funkcije vizualno atraktivne i lake za demonstraciju, korisnici ih brzo odbacuju ako nisu dovoljno pouzdane ili ne rješavaju stvarne probleme. Kada se AI prerano gura u prvi plan, korisnici cijelu tehnologiju počinju ocjenjivati kroz ta ograničena i često nezrela iskustva.

Unatoč negativnim reakcijama, tehnološke tvrtke teško mogu usporiti s uvođenjem umjetne inteligencije. Tržište potrošačke elektronike već je zasićeno, a poboljšanja u čipovima, baterijama ili zaslonima rijetko donose dovoljno veliku razliku u kratkom roku. AI je postao novi narativ koji održava dojam inovativnosti i šalje signal investitorima da tvrtke ne zaostaju za sljedećim tehnološkim valom.

Rana implementacija AI-a također omogućuje tvrtkama da izgrade dugoročnu infrastrukturu, uključujući prikupljanje podataka, razvoj NPU čipova, softverskih okvira i servisnih ekosustava. U okruženju u kojem svi konkurenti agresivno promoviraju AI, izostanak takvih značajki lako se tumači kao zaostajanje, čak i kada korisnička vrijednost još nije jasno dokazana. Zbog toga mnoge tvrtke ulaze u AI utrku iz obrambenih razloga, svjesno prihvaćajući kratkoročno nezadovoljstvo korisnika.

Sve to upućuje na to da se tržište ne nalazi u fazi AI procvata, već u razdoblju prilagodbe očekivanja. Korisnici postaju pragmatičniji, manje impresionirani velikim obećanjima i sve više fokusirani na stvarne, mjerljive koristi u svakodnevnom životu.

Umjetna inteligencija nije nestala niti je podbacila, ali trenutna faza jasno otkriva temeljni problem. AI se uvodi brže nego što korisnici mogu razumjeti, prihvatiti i početi joj vjerovati. Dok se taj jaz ne zatvori, osjećaj suvišnosti i umora ostat će prisutan, bez obzira na to što umjetna inteligencija i dalje ostaje strateški prioritet cijele tehnološke industrije.