Tehnološki milijarderi i AI: nejasne vizije budućnosti rada i skepticizam ekonomista
Velike tehnološke korporacije u Silicijskoj dolini otvoreno izražavaju ambiciju da zamijene ljude strojevima, koristeći umjetnu inteligenciju za optimizaciju profita i jačanje svoje pozicije u globalnom gospodarstvu Međutim, kada ih se pita o sudbini milijuna radnika čiji će poslovi nestati, odgovori su nejasni i utopijski, a ekonomisti ih smatraju malo vjerojatnima
Geoffrey Hinton, poznat kao “kum umjetne inteligencije” i pionir u području neuronskih mreža, dao je iskrenu izjavu na konferenciji za novinare prošlog mjeseca. Naglasio je da će mnogi poslovi nestati, ali nije jasno hoće li se stvoriti nova radna mjesta koja bi nadomjestila izgubljena. Upozorio je da ovo nije samo tehnološki problem, već i političko pitanje, jer glavno pitanje leži u distribuciji bogatstva. Povećana produktivnost koju omogućuju strojevi može stvoriti ogromno bogatstvo, ali ostaje pitanje hoće li ono biti pravedno raspodijeljeno ili će samo puniti džepove male skupine elita.
Elon Musk, izvršni direktor Tesle i SpaceX-a, predlaže koncept “univerzalnog visokog prihoda” gdje bi radnici kojima AI oduzme posao živjeli prosperitetno zahvaljujući bogatstvu koje stvaraju privatne korporacije. Sam Altman iz OpenAI-a govori o “univerzalnom ekstremnom bogatstvu”, ideji prema kojoj bi svaki građanin imao udio u AI tvrtkama. Mustafa Suleyman iz Microsoft AI-a ističe da AI predstavlja temeljnu zamjenu radne snage i smatra da je nadolazeća ekonomska nestabilnost poštena cijena za budućnost u kojoj će se znanstveno i kulturno znanje stvarati gotovo bez troškova u sljedećih 15 do 20 godina.
Promatrači i ekonomski analitičari gledaju na ove ideje s dubokim skepticizmom. John Cassidy iz The New Yorkera ističe da bi perspektiva prosperiteta za nezaposlene mogla postojati samo ako bi milijarderi dobrovoljno dijelili svoje ogromno bogatstvo, što povijest pokazuje da se rijetko događa. Goldman Sachs predviđa da će umjetna inteligencija povećati globalni BDP za oko 7 posto u sljedećih deset godina, dok Penn Wharton Budget Model nudi skromniju procjenu s povećanjem od 3,7 posto do 2075 godine. Iako su ti brojevi pozitivni, oni su daleko od održavanja društva s univerzalnim bogatstvom bez masovnih ustupaka milijardera
Jasno je da postoji veliki jaz između vizija tehnoloških milijardera i stvarne ekonomske realnosti. Ako su milijarderi ozbiljni u spašavanju čovječanstva od siromaštva izazvanog vlastitim tehnologijama, vrijeme je da poduzmu konkretne mjere, a ne samo slikaju daleke utopijske snove.
