Prije tri mjeseca smo testirali Arcticov Freezer 33 hladnjak koji je donio podršku za AM4 socket, te smo zaključili kako je riječ o solidnom i tihom hladnjaku za mainstream procesore. Sada donosimo test Freezer 33 TR koji je specijalno prilagođen Threadripper procesorima, tj. ima proširenu kontaktnu površinu. Bit će zanimljivo vidjeti može li samo takva promjena, uz dodatak novog BioniX ventilatora biti dovoljna za uspješno hlađenje moćnog 1920X procesora na tvorničkim, ali i overclockiranim taktovima.
Arctic Freezer 33 TR
Prije tri mjeseca smo testirali Arcticov Freezer 33 hladnjak koji je donio podršku za AM4 socket, te smo zaključili kako je riječ o solidnom i tihom hladnjaku za mainstream procesore. Sada donosimo test Freezer 33 TR koji je specijalno prilagođen Threadripper procesorima, tj. ima proširenu kontaktnu površinu. Bit će zanimljivo vidjeti može li samo takva promjena, uz dodatak novog BioniX ventilatora biti dovoljna za uspješno hlađenje moćnog 1920X procesora na tvorničkim, ali i overclockiranim taktovima.
Arctic je redizajnirao vanjski izgled pakiranja hladnjaka, te sada prevladava crna umjesto plave boje kod “obične” tridesettrojke. Crni i bijeli tonovi nisu samo na kutiji, jer je i kompletan hladnjak obojen u crno, a Bionix ventilator ima crne lopatice rotora i crno-bijelo kućište. Na kutiji se nalaze svi bitni podaci za hladnjak, njegove karakteristike i podatak o desetgodišnjem ograničenom jamstvu.
U pakiranju se uz hladnjak nalaze i nosači za TR4/SP3 i AM4 sockete s AMD-ove strane, te 2066 i 2011-3 (Square ILM) sockete s Intelove strane. Nije dakle 33 TR namijenjen samo hlađenju Threadrippera, nego mu je primjena tako puno šira. Osim dijelova za montažu tu je i vrećica MX-4 paste, te QR kod koji vodi do online manuala. S obzirom na to da na prvi pogled nije odmah jasno koji nosači nam trebaju za TR4 socket, manual je obavezan.
Hladnjak je izgledom i dimenzijama identičan originalnoj trideset trojki, no već na prvi pogled i dodir djeluje elegantnije i kvalitetnije. Zasluga je to naravno crne boje koja je obuhvatila svaki njegov dio. Hladnjak tower konstrukcije je visok 155 milimetara pa je kompatibilan s većinom mid tower kućišta, a sa širinom od 123 milimetra i dubinom od 89, problema ne bi trebalo biti ni s pločama. BioniX F120 ventilator je dobio malo čvršće kopče, pa sada sve skupa djeluje solidnije. Kao što smo u recenziji F120-e pisali, riječ je o FDB ventilatoru koji ima promjenjivu brzinu vrtnje od 800 do 1.800 okretaja u minuti, uz maksimalni protok zraka od 69 CFM-a (117 kubnih metara na sat). Razina buke koju navodi Arctic je 0.5 SONE-a, a mi smo izmjerili oko 46 dB na maksimumu. Na ovom hladnjaku i s Threadripperom ventilator je konstantno na maksimumu kada je procesor pod opterećenjem, no tih 46 dB je sasvim ugodno.
Kroz hladnjak prolaze četiri toplovodne cijevi promjera šest milimetara, a samo je tijelo hladnjaka sastavljeno od 49 aluminijskih listova debljine 0.4 milimetra. Limovi su vezani svijanjem, te nisu lemljeni kao na nekim skupljim hladnjacima. Ukupna masa hladnjaka s ventilatorom je 705 grama, a ukupni rashladni kapacitet je 320 W. Hladnjak se preporučuje za procesore do 200 W.
Najbitnija promjena na ovom Freezeru je baza koja je povećana kako bi pokrila svu širinu Threadripperovog IHS-a. Toplovodne su cijevi produžene, te su integrirane u dužu aluminijsku bazu. Završna obrada kontaktne površine cijevi je dovoljno precizna, a sve nepravilnosti će popuniti MX-4 pasta koju nanosimo na četiri cijevi u punoj dužini, po preporuci proizvođača. Naša iskustva s Threadripper procesorima su kako je potrebno staviti puno paste, tj. znatno više nego za obične Ryzene ili Intelove procesore.
Instalacijski postupak započinjemo postavljanjem nosača na TR4 socket. Oba nosača podržavaju i uže i šire nosače na socketu pa je svejedno kako ih postavimo, a za socket ih pričvršćujemo vijcima. Nosači s donje strane imaju nosiće koji povećavaju čvrstoću montaže.
Nakon montaže nosača na socket, potrebno je montirati i univerzalne nosače na bazu hladnjak te ih vijcima pričvrstiti za nosače na socketu. Jačinu pričvršćivanja moramo odrediti sami, a najbolje je postepeno pričvršćivati jedan po jedan vijak u krug i probati pamtiti broj zavrtaja. Tako ćemo najpravilnije stisnuti sve četiri strane, s obzirom na do da ne postoji graničnik ili opruga koja će to regulirati. Vijke je jačom silom moguće zavrnuti do maksimuma, no to je potpuno nepotrebno jer dolazi do svijanja nosača. Postupak instalacije je tako relativno jednostavan, a slična priča vrijedi i za ostale podržane sockete.
