AMD Predstavlja 7nm EPYC Rome procesore – od sada u jednom procesoru do 64 jezgre i 128 threadova

AMD-ovo lansiranje 7 nm procesora obilježilo je prvi puta u povjesti kompanije da su uspjeli prije Intela izdati vodstvo u proizvodnom procesu. Koristeći 7 nm proces TSMC-a u kombinaciji sa Zen 2 mikroarhitekturom od AMD Epyc procesora očekuje se da će donijeti barem malo pomutnje i uzeti ozbiljniji dio tržišta od Intela u području datacentara gdje plavi uživaju dominaciju od preko 95%. Čak i svega 20% serverskog tržišta bio bi ogroman pothvat za AMD.

Novi Epyc Rome procesori označavaju kulminaciju AMD-ovih pretpostavki na koje su se kladili godinama unaprijed kao i korištenje novih, inovativnih tehnologija te naogvještaju potencijalno veliku promjenu u području poluvodiča.

Naravno sve počinje od samih procesra, ali borba prema dana centrima i serverskom tržištu ne leži samo u procesorima nego i razvoju s više strana – prvenstveno radi se podršci od strane operativnih sustava, odnosima s OEM-ima i naravno robusnom hardverskom ekosustavu, a da ne spominjemo i aplikacijsku podršku i optimizacije.

Prilikom predstavljanja 12 nm proizvodnog procesa AMD je mogao predstaviti svoja enterprise rješenja na navedenom procesu no odlučili su ih preskočiti te se odmah usredotočiti na 7 nm što im je donijelo poprilično bolje rezultate i sami enterprise procesori predstavljeni su relativno kratko nakon svoje consumer braće.

7 nm proizvodni proces je AMD-u donio veću gustoću tranzistora što omogućuje veću količinu jezgara i manju potrošnju energije (doduše koristeći trik sa zasebnim 12 nm I/O čipom, tj. chiplet dizajn), veće taktove, više cache memorije i ono najbitnije iznimno kompetitivne cijene. Proizvodni proces i fizički manje jezgre donijele su uštede u proizvodnji i bolje yieldove zajedno sa 15% IPC napretka u odnosu na stariju arhitekturu.

AMD EPYC Rome

EPYC Rome SoC (više nije potpuno točno nove procesore zvati procesorima s obzirom da je I/O die na istom interposeru te više sliči klasičnom System on a Chip rješenju) sastoje se od maksimalno 8 compute čipova od kojih svaki može imati do 8 jezgri, a svi su spojeni sa centralnim 12nm I/O čipom koji sadržava memoriju i PCIe kontrolere.

Novi procesori tako koriste FCLGA4094 i kao i kod Ryzen 3000 procesora, kompatibilni su sa starijom Naples platformom i očekuje se i da će biti kompatibilni sa novim Milan modelima. Sama platforma može podržati do 162 stazice PCIe 4.0 ako će vendori koristiti trikove, dok se u standardnoj implementaciji očekuje 128 stazica. Kao i do sad procesori će se djeliti na modele za single socket sa oznakom „P“ i dual socket sa oznakom „2P“.

Broj jezgri je kreće se od 8 do 64 jezgre, osnovni takt se kreće od 2.0 GHz do 3.2 GHz, dok su boost taktovi od 3.0 GHz do 3.4 GHz – radi se o popriličnom skoku u odnosu na Naples arhitekturu gdje noviji modeli dolaze sa duplim brojem jezgara i nešto većim radnim taktovima.

Iako bi normalno bilo za očekivati da će najjači primjerak sa 64 jezgre prilikom kontinuiranog opterećenja svega malo poskočiti od baznog radnog takta – prilikom demonstracije bio je u mogućnosti zadržati takt od visokih 3.2 GHz prilikom opterećenja svih jezgri.

Podrška za memoriju popela se na 2 TB po procesoru, odnosno 4 TB u dual socket sustavima, dok je memorijski kontroler osam kanalan s podrškom za DDR4 3.200 MHz.

Novost je i količina cache memorije te tako najslabiji 8C procesori dolaze s 32MB memorije, a EPYC 7742, odnosno perjanica ponude u 64C/128T konfiguraciji s čak 256MB L3 cache memorije.

TDP se kreće od 120W do 225W te vendori po pojedinom modelu mogu dodatno dozvoliti i veću potrošnju koristeći cTDP koji na najjačim modelima ide do 240W.

Sve u svemu radi se o puno novosti, a ako želite puno više detalja, Tom’s Hardware ima detaljan članak.