Krivi li tehnološki sektor umjetnu inteligenciju za vlastite neuspjehe i jesu li masovna otpuštanja samo dobar paravan

Nedavna izjava čelnika OpenAI-ja Sama Altmana ponovno je pokrenula lavinu rasprava o gorućoj temi koja izravno utječe na živote mnogih radnika diljem svijeta te nametnula pitanje stvara li umjetna inteligencija nove prilike ili pak postaje savršen izgovor tvrtkama za masovna otpuštanja osoblja. Detaljnija analiza argumenata s više strana jasno pokazuje kako ova priča nije ni približno tako jednostavna kao što se obično prikazuje u senzacionalističkim novinskim naslovima jer stvarnost krije znatno dublje ekonomske i strateške probleme.

Prema izvještaju medijske kuće CNBC Sam Altman smatra da su tvrtke koje najintenzivnije koriste umjetnu inteligenciju zapravo one koje ujedno i najviše zapošljavaju dok mnoge druge organizacije koriste pojam umjetne inteligencije kao vrlo zgodan paravan i objašnjenje za nepopularne odluke o otpuštanju. Ipak važno je napomenuti kako je čak i sam Altman priznao da nije potpuno siguran u to kako će se tehnologija dugoročno odraziti na tržište rada čime on zapravo ne negira rizik od gubitka radnih mjesta u budućnosti ali se otvoreno protivi tome da se sva trenutna smanjenja broja radnika pripisuju isključivo novoj tehnologiji. Iz poslovne perspektive gledano optimizacija troškova oduvijek je bila primarni cilj uprava koji je postojao desetljećima prije pojave naprednih algoritama jer svako teško gospodarsko razdoblje neizbježno prati restrukturiranje poslovanja i pojednostavljenje unutarnjeg aparata. U trenutku kada je umjetna inteligencija postala najveći globalni tehnološki trend ona je nenamjerno prerasla u najlakše objašnjenje za javnost svaki put kada se pojave informacije o smanjenju broja zaposlenih što ne znači da svaka tvrtka namjerno svaljuje krivnju na tehnologiju ali potvrđuje da ona nije jedini uzrok tih teških odluka. Zapravo su mnogi tehnološki divovi otpustili velik broj zaposlenika u posljednjih nekoliko godina prvenstveno zbog kombinacije čimbenika kao što su usporavanje rasta nakon golemog procvata u razdoblju pandemije pritisak dioničara na ostvarivanje profita te opći rast kapitalnih troškova na svjetskom tržištu.

S druge strane zabrinutost radnika nije nimalo bezrazložna budući da većina poslovnih lidera danas otvoreno planira prilagoditi svoje operativne modele kako bi u njih integrirali automatizaciju što će sasvim izvjesno promijeniti dugoročnu potražnju za određenim profilima ljudske radne snage.Iz perspektive stručnjaka koji svakodnevno radi u sektoru kibernetičke sigurnosti vidljiva je golema razlika između onoga što napredna tehnologija doista može učiniti i onoga što šira javnost o njoj zamišlja. U svakodnevnom poslovanju umjetna inteligencija doista štedi dragocjeno vrijeme jer s lakoćom obavlja zadatke poput čitanja tehničke dokumentacije analize sistemskih logova pomoći pri pisanju koda sažimanja izvještaja ili brzog pretraživanja informacija. Unatoč tim prednostima sustavi i dalje često griješe jer redovito propuštaju širi kontekst donose netočne zaključke te nemaju sposobnost samostalnog vođenja i praćenja složenih operativnih procesa kroz duže vrijeme.

Zbog toga je tehnologija u ovom trenutku isključivo moćan alat za podršku dok je potpuna zamjena radnih mjesta koja zahtijevaju preuzimanje izravne odgovornosti dugogodišnje iskustvo i donošenje strateških odluka još uvijek daleka budućnost.Upravo zato najvažnije pitanje današnjice nije hoće li nas strojevi zamijeniti nego kako umjetna inteligencija mijenja stvarnu vrijednost ljudskog rada na tržištu. Povijest tehnološkog razvoja jasno nas uči da uvođenje računala nije uništilo računovodstvenu profesiju pojava interneta nije izbrisala marketing a računalstvo u oblaku nije uklonilo timove za administraciju sustava već su se samo promijenili način rada potrebne vještine i vrijednosti koje tržište cijeni. U ovom novom valu promjena najveći će utjecaj pretrpjeti ponavljajući i lako standardizirajući zadaci dok će ljudske vještine poput kritičkog razmišljanja procjene rizika komunikacije kreativnosti i upravljanja projektima ostati potpuno nezamjenjive. Zanimljivo je da u ovom trenutku čak ni ljudi koji stvaraju najnaprednije sustave ne mogu dati konačan odgovor o budućnosti jer i sami priznaju da još uvijek provode eksperimente te pažljivo promatraju rezultate produktivnosti u praksi.

Cijela se situacija na tržištu rada ne može jednostavno podijeliti na dva suprotstavljena tabora jer tehnologija definitivno nije jedini krivac za otpuštanja ali bi bilo naivno misliti da ona neće iz temelja promijeniti strukturu zapošljavanja. Umjetna inteligencija trenutačno funkcionira isključivo kao alat koji sposobnim profesionalcima pomaže da svoje zadatke obavljaju znatno brže nego prije jer složeni sustavi još uvijek ne mogu dugoročno opstati bez stručnog vodstva ljudi koji njima upravljaju iza kulisa.