Nema vam prijenosnog računala? Dobro došli u klub izgubljenih milijardi.
Nedavno provedenim istraživanjem utvrđeno je da američke tvrtke i ustanove gube milijarde dolara zbog izgubljenih i ukradenih prijenosnih računala. Usprkos tome, dvije treće tvrtki obuhvaćenih istraživanjem ne provodi čak ni najosnovnije sigurnosne mjere, kao što je primjena šifriranja, izrada sigurnosnih kopija i korištenje tehnologija za zaštitu od krađe. "Istraživanjem o izgubljenim prijenosnim računalima vrijednima milijardu dolara", koje su proveli Intel Corporation i Institut Ponemon, analizirani su opseg i uvjeti nestajanja prijenosnih računala. Istraživanjem je utvrđeno da je u 329 tvrtki i ustanova obuhvaćenih istraživanjem ukupno izgubljeno više od 86.000 prijenosnih računala vrijednih nevjerojatnu 2,1 milijardu dolara.
Intel je istraživanje naručio kao pomoć pri razvoju i poboljšanju sigurnosnih tehnologija, uključujući tehnologiju Anti-Theft, koje pridonose zaštiti prijenosnih računala i podataka na njima, ali i radi poticanja rješavanja tog problema na razini čitave informatičke industrije. Gubici su, uz ostalo, posljedica ugrožavanja sigurnosti podataka, izgubljenog intelektualnog vlasništva, smanjenja produktivnosti te problema pravne i regulatorne naravi. Istraživanjem je utvrđeno da je mogućnost da će zaposlenici izgubiti prijenosno računalo ili da će im ga ukrasti između pet i deset posto, ovisno o djelatnosti kojom se tvrtka bavi, a odnosi se na procijenjen vijek trajanja računala od tri godine. Od jedanaest djelatnosti obuhvaćenih ispitivanjem, najviše je izgubljenih i ukradenih prijenosnih računala bilo u obrazovnim i istraživačkim ustanovama – tek nešto manje od jedanaest posto svih mobilnih uređaja. Najbolje prolaze financijske ustanove, u kojima se gubi tek nešto više od pet posto prijenosnih računala.
Iako su se na 46 posto izgubljenih računala nalazili povjerljivi podaci, nevjerojatno zvuči podatak da je tek trideset posto tih računala bilo šifrirano, a na svega su deset posto bile primijenjene druge tehnologije za zaštitu od krađe. Možda još više iznenađuje da podaci sa 71 posto tih prijenosnih računala nisu bili sigurnosno kopirani, što znači da ne samo da su tvrtke i ustanove izgubile povjerljive podatke, već je nepovratno izgubljeno i sve na čemu su zaposlenici radili u trenutku nestanka prijenosnog računala. Pomalo iznenađuje da su svega 25 posto nestalih računala odnijeli lopovi, iako se u još petnaest posto slučajeva sumnja na krađu. Ostalih šezdeset posto jednostavno je prijavljeno kao nestalo.
Istraživanjem su definirana tri glavna okruženja u kojima zaposlenici najčešće ostaju bez prijenosnih računala: tranzitna mjesta, primjerice zračne luke, željeznički kolodvori i taksiji, zatim naizgled sigurne lokacije izvan radnog mjesta, kao što su vlastiti dom, konferencijske dvorane u drugim tvrtkama i hotelske sobe te potom vlastiti ured. Iako će većina ljudi pomisliti da se većina prijenosnih računala gubi na tranzitnim mjestima, na njih otpada tek trećina zalutalih prijenosnih računala. Većina se prijenosnih računala – nešto više od četrdeset posto – gubi ili krade na lokacijama izvan radnog mjesta koje se obično smatraju sigurnima. U uredima zaposlenika nestaje dvanaest posto prijenosnih računala. Još dvanaest posto nestaje bez objašnjenja. Svega se pet posto izgubljenih prijenosnih računala ikad pronađe.
S druge strane, iako su tranzitna mjesta tek druga po broju prijenosnih računala koja na njima nestaju, upravo njih lopovi najčešće odabiru. U tvrtkama koje su među nestalim prijenosnim računalima prijavile najviše krađa lopovi su 48 posto računala ukrali na tranzitnim mjestima, a samo 27 posto na drugim lokacijama izvan radnog mjesta.
