Što je periskopska kamera pametnog telefona?

Ako pogledaš specifikacije kamera na web stranicama poput GSM Arene, vjerojatno ćeš primijetiti da sve više pametnih telefona ima ono što se zove periskopska kamera.

Jednostavno rečeno, periskopska kamera (poznata i kao periskopski zum objektiv) koristi sustav zrcala i leća koji omogućuje veću žarišnu duljinu – i to tako da su senzor i niz leća postavljeni bočno, umjesto ravno prema nazad, kao kod klasičnih kamera.

To znači da nema potrebe da kamera strši van iz kućišta, a svejedno dobivaš veći optički zoom nego kod standardnih mobilnih kamera. Za mnoge je Huawei P30 Pro iz 2019. prvi pravi “mainstream” mobitel s periskopskom kamerom, iako je Oppo još 2017. na Mobile World Congressu predstavio prototip ove tehnologije. Zanimljivo, neki kažu da sve zapravo počinje još 2004. s Sharpom 902, koji je imao 2x optički zoom – impresivno s obzirom na to da su kamere u mobitelima tada još bile novost.

Što je zapravo periskopski zum objektiv?

Periskopska kamera se često naziva i periskopski zum objektiv – zbog načina na koji su postavljene njene leće. Da bolje shvatimo razliku, pogledajmo kako to inače izgleda kod “obične” mobilne kamere. Na stražnjoj strani mobitela imaš leću (ili više njih) zaštićenu staklom. Kad slikaš, svjetlost ulazi ravno kroz tu leću, prolazi kroz niz optičkih elemenata i dolazi do senzora – i to je to. Kod periskopske kamere stvari su drugačije. Leće i senzor nisu postavljeni ravno, nego bočno – okomito na stražnju stranu telefona. Svjetlost uđe u objektiv, a onda je zrcalo usmjeri pod kutem od 90° u niz leća koje se prostiru bočno unutar kućišta, pa tek onda dolazi do senzora.

Kako to sve radi?

Zamisli periskop na podmornici – savijena cijev sa zrcalima koja omogućuju mornarima da vide iznad površine. Periskopska kamera funkcionira na isti način: svjetlost ne ide direktno prema senzoru, već se reflektira kroz sustav zrcala i leća pod kutem, što omogućuje veći optički zoom bez stršeće leće.

Periskopski vs optički vs digitalni zoom

• Optički zoom koristi stvarne pokretne leće kako bi povećao scenu bez gubitka kvalitete.
• Digitalni zoom samo izreže i “razvuče” dio slike – uz pomoć algoritama popunjava piksele koji nedostaju, ali kvaliteta često pati.
• Periskopski zoom tehnički je optički zoom – ima pokretne leće, samo su raspoređene bočno. Ključna razlika je u žarišnoj duljini: što veći zoom, to je žarišna duljina veća, a za to treba više prostora.

Kod DSLR fotoaparata to znači dugi teleobjektivi. Kod telefona… tu dolazi periskopski dizajn.

Dizajn telefona i periskopske kamere

Zamisli da želiš staviti pravi optički zoom u mobitel bez da napraviš golemu grbu na stražnjoj strani. E pa, to je već pokušano – sjećaš se Samsung Galaxy K Zooma iz 2014.? Imao je 10x optički zoom, ali i kameru koja je stršala kao da je zalijepljena cigla. Nije prošlo baš najbolje. Zato je bočni dizajn periskopske kamere genijalan – omogućuje 5x optički zoom, a s kombinacijom digitalnog zuma možeš dobiti i do 50x, kao kod Huawei P30 Pro. Ta kombinacija optičkog i digitalnog zuma zove se hibridni zoom, iako svaki proizvođač ima svoje marketinško ime za to.

A gdje je kvaka?

Najveći minus periskopske kamere je što zauzima puno prostora unutar kućišta. Pošto se sve nalazi bočno, treba “rezervirati” više unutarnjeg prostora, pa proizvođači često moraju kompromitirati druge komponente da bi to stalo. Također, u ranim danima ova tehnologija nije bila baš sjajna – slike su znale biti mutne i tamne, pa su korisnici s pravom bili skeptični. No, danas je situacija puno bolja. Na primjer, Huawei P30 Pro s 5x optičkim zoomom daje daleko bolju sliku od 5x digitalnog zooma na iPhone XS-u ili Galaxyju S10+. Usporedbe su dostupne online ako želiš vidjeti razliku.

Zaključak

Periskopska kamera još uvijek je relativno nova stvar u svijetu pametnih telefona, ali izgleda da se brzo širi među flagship modelima. S vremenom će sigurno postajati sve bolja, pogotovo jer se proizvođači natječu tko će ponuditi najbolju mobilnu kameru. Jedan savjet za kraj – drži telefon što mirnijim dok koristiš zoom. Što više uvećavaš, to se i najmanje podrhtavanje više vidi (čak i uz stabilizaciju slike). Ako ti je stvarno stalo do dobrih fotki, razmisli o nekom stalku ili nosaču – tronožac je najpopularniji izbor, ali ima i drugih rješenja u raznim veličinama.