Telefoni su zapravo teži kad su puni memorije: svaka fotografija i poruka imaju fizičku “masu”
Fizika nam otkriva nevjerojatnu istinu o tome kako digitalni svijet koji smatramo bestjelesnim zapravo ostavlja konkretan trag u materijalnoj stvarnosti kroz promjenu mase uređaja koji koristimo. Znanstvena pozadina fenomena. Iako se broj elektrona u memoriji vašeg telefona ne mijenja kada na njega spremate podatke mijenja se njihovo energetsko stanje unutar mikroskopskih memorijskih ćelija.
Profesor John D Kubiatowicz s Berkeleyja objašnjava da se digitalne jedinice i nule pohranjuju zarobljavanjem elektrona u stanja više energije što prema zakonu ekvivalencije mase i energije E = mc² izravno povećava ukupnu masu sustava. Jednostavno rečeno energija pohranjena u vašim fotografijama i porukama ponaša se kao “zgusnuta masa” koju fizički zakoni precizno bilježe iako je ona izvan dosega naših osjetila.
Koliko zapravo teže podaci
Kada bismo pokušali izmjeriti težinu informacija dobili bismo brojke koje su toliko male da nadilaze maštu običnog čovjeka. Tako jedan atogram teži potpuno popunjena memorija uređaja od četiri gigabajta što odgovara težini od 10 −¹8 grama. Da bismo vizualizirali tu težinu moramo znati da je jedan atogram milijardu milijardi puta manji od jednog običnog grama. Dakle, masa svih vaših digitalnih uspomena na telefonu često je manja od fizičke mase jednog jedinog sitnog virusa.
Zašto ruke nikada neće osjetiti razliku
Ljudsko tijelo ima svoje biološke granice percepcije te ne može osjetiti promjene težine koje nisu barem nekoliko postotaka ukupne mase objekta. Za standardni telefon od sto sedamdeset grama bilo bi potrebno dodati barem osam do devet grama nove mase kako bismo primijetili da je postao teži. Da biste postigli takvu težinu koristeći samo digitalne podatke morali biste na svoj telefon preuzeti količinu informacija koja je milijunima puta veća od cijelog današnjeg interneta što je u praksi tehnički nemoguće izvesti.
Digitalna sjećanja u fizičkom svijetu
Ova spoznaja nam pruža potpuno novu perspektivu na digitalni otisak koji ostavljamo iza sebe dok svakodnevno koristimo moderne tehnologije. Svaka stara fotografija koju niste obrisali ili glasovna poruka koju čuvate godinama zauzima svoj sićušni ali stvarni dio fizičkog prostora i mase u svemiru. Znanost nas uči da ništa u našem svemiru nije doista nematerijalno te da čak i naše misli pretočene u digitalni oblik imaju svoju cijenu izraženu u čistoj energiji i mikroskopskoj masi.
