Važne informacije za one koji često gledaju televiziju: Velika studija otkrila što se događa s mozgom
Studija koja je trajala gotovo 24 godine pokazala je zanimljivu razliku između gledanja televizije i sjedenja na poslu. Znanstvenici su pritom uočili povezanost između dugotrajnog gledanja televizije i određenih promjena u strukturi mozga, osobito kod muškaraca.
Gledanje televizije jedan je od najčešćih oblika opuštanja nakon radnog dana. Mnogi sate provedene pred ekranom smatraju bezazlenim načinom odmora, no nova studija sugerira da nije svejedno što radimo dok dugo sjedimo. Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer’s & Dementia je da različiti oblici dugotrajnog sjedenja nisu nužno povezani s jednakim promjenama u mozgu.
U usporedbi s ljudima koji jednako dugo sjede na poslu, osobe koje su tijekom srednje dobi provodile više vremena gledajući televiziju imale su kasnije izraženije promjene u pojedinim strukturama mozga.
Znanstvenici pratili sudionike gotovo četvrt stoljeća
Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije, a u njemu je sudjelovalo 1712 odraslih osoba. Kada je istraživanje započelo krajem 1980-ih, sudionici su imali oko 50 godina. Znanstvenici su ih tada ispitivali o vremenu koje tijekom slobodnog vremena provode gledajući televiziju, kao i o vremenu koje provode sjedeći na poslu. Gotovo 24 godine poslije, kada su sudionici već bili u sedamdesetima, istraživači su pomoću magnetske rezonancije (MRI) analizirali njihovu strukturu mozga.
Rezultati su bili posebno zanimljivi kada je riječ o muškarcima
Kod muškaraca koji su tijekom srednje dobi češće gledali televiziju uočena je povezanost s manjim volumenom mozga u područjima koja su povezana s Alzheimerovom bolešću. Istodobno je zabilježeno i više promjena u bijeloj tvari mozga, koje se povezuju s kognitivnim padom i većim rizikom od demencije. S druge strane, kod osoba koje su više vremena provodile sjedeći na poslu zabilježeno je manje takvih promjena te veći volumen u određenim područjima moždane kore.
Foto:Regije mozga na koje utječu učestalost gledanja televizije lijevo i vrijeme sjedenja desno.Crvena boja označava područja sa smanjenim volumenom korteksa, ljubičasta područja s povećanim volumenom
Zašto televizija može biti drugačija od sjedenja na poslu?
Jedan od mogućih razloga krije se u tome što nije svako sjedenje jednako.
„Godinama smo se uglavnom usredotočivali na to koliko dugo osoba sjedi. Ovi rezultati pokazuju da moramo obratiti pozornost na to što rade dok sjede“, rekao je biolog David Raichlen, jedan od autora studije.
Gledanje televizije uglavnom je pasivna aktivnost. Za razliku od toga, posao za računalom ili za radnim stolom često uključuje čitanje, pisanje, planiranje, rješavanje problema i donošenje odluka. Takve mentalne aktivnosti mogu pridonijeti stvaranju tzv. kognitivne rezerve – sposobnosti mozga da se bolje nosi s promjenama povezanim sa starenjem i neurodegenerativnim bolestima. Istraživači smatraju da upravo ta razlika može biti jedan od razloga zbog kojih dugotrajno gledanje televizije nije pokazalo jednake rezultate kao sjedenje povezano s intelektualno zahtjevnim radom.
Zašto je razlika uočena samo kod muškaraca?
Jedan od zanimljivijih rezultata studije jest činjenica da je povezanost između gledanja televizije i strukture mozga bila znatno izraženija kod muškaraca nego kod žena.
„Pronašli smo puno jaču vezu između gledanja televizije i strukture mozga kod muškaraca nego kod žena“, rekao je glavni autor istraživanja Natan Feter sa Sveučilišta Južne Kalifornije. Znanstvenici zasad nemaju konačno objašnjenje. Jedna od mogućnosti jest da muškarci i žene različito koriste vrijeme provedeno pred televizorom. Prethodna istraživanja sugerirala su da žene češće gledaju televiziju u kraćim intervalima, dok muškarci mogu provesti dulje razdoblje bez prekida, primjerice tijekom gledanja sportskih prijenosa ili filmova. Na rezultate bi mogli utjecati i hormoni, životne navike te različiti obrasci starenja mozga.
Studija ne dokazuje da televizija uzrokuje oštećenje mozga
Unatoč zanimljivim rezultatima, autori upozoravaju da njihove zaključke ne treba tumačiti kao dokaz da gledanje televizije izravno uzrokuje promjene u mozgu. Riječ je o opservacijskoj studiji, što znači da su istraživači promatrali povezanosti između ponašanja sudionika i kasnijih promjena, ali nisu mogli dokazati uzročno-posljedičnu vezu.
Dodatno ograničenje jest činjenica da su sudionici sami prijavljivali koliko vremena provode gledajući televiziju i sjedeći na poslu. Na rezultate su mogli utjecati i drugi čimbenici, poput prehrane, sna, konzumacije alkohola, tjelesne aktivnosti i drugih životnih navika.
Ipak, istraživanje je značajno zbog vrlo dugog razdoblja praćenja – gotovo 24 godine – kao i činjenice da su znanstvenici na kraju koristili magnetsku rezonanciju kako bi izravno analizirali strukturu mozga.
Poruka istraživača stoga nije da televiziju treba potpuno izbaciti iz života. Mnogo je važnije razumjeti da nije svako dugotrajno sjedenje jednako. Način na koji provodimo vrijeme dok sjedimo mogao bi biti jednako važan kao i samo trajanje sjedenja.
